Priče
Posmrtno saobraćajno preduzeće
Komična priča u maniru Terija Pračeta o tome kako izgleda put duša nakon što pređu na drugi svet
Zaboravljeni
Riječi zaboravljenog boga bile su natopljene sjetom. „Svojoj djeci sam dao dar, a od mene je ostala tek sjena spomena mog imena u njihovim sjećanjima. Uskoro će i to izblijediti i postat ću zaborav, raspršen kao prašina na vjetru.“
Beogradski Vodiči
Popodne natopljeno maglom gušilo me je, znojio sam se kao da sam trčao. Pogled mi
Bez izlaza
„Aaaaah! Do đavola! Do đavola!“ Bio je besan, iznemogao, premoren, promrzao. Kiša je lila već
Najslavniji hobit
Hladna magla spustila se na pitomu oblast Srednje zemlje, čineći je tamnom i tmurnom. Nikada
Neočekivani gost
Bejaše to još jedno dosadno podne u Okrugu. Nešto se hobitima nije mnogo radilo, te
Grobnica na Krovu svijeta
Zato sam se i bojao planine. Njen kapric bio je posebne vrste. Možda je jednostavno progutala grobnicu stoljećima prije i svarila je u svojoj utrobi? Ili je pak ljubomorno sakrila ulaz u nju ne želeći dopustiti strancima da rovare po njoj? Ko zna? Ćud joj je bila naopaka.