Priče

Kobe

Kobe

Lice joj je savršeno belo, poput porcelana na starim lutkama, belje nego na licima gejši,

Zaboravljeni

Zaboravljeni

Riječi zaboravljenog boga bile su natopljene sjetom. „Svojoj djeci sam dao dar, a od mene je ostala tek sjena spomena mog imena u njihovim sjećanjima. Uskoro će i to izblijediti i postat ću zaborav, raspršen kao prašina na vjetru.“