Metro 2034 – Dmitrij Gluhovski

Četiri godine nakon što je izbacio na tržište svoj medijski eksperiment pod imenom Metro 2033, roman smješten u svijet moskovskog metroa 20 godina nakon sveopćeg nuklearnog rata, gdje džepovi civilizacije opstaju kao stanice-države, Dmitrij Gluhovski je odlučio izbaciti i drugi roman smješten u taj isti, postapokaliptični svijet, Metro 2034.

I ovaj put, roman je prvo izašao online, posve besplatno i bio je pravi umjetnički projekat s obzirom na to da je na njemu radio ruski elektronski muzičar Delfin u ulozi kompozitora, kao i umjetnik Anton Grečko koji je radio uljane slike s motivima knjige. Na stranici ga je pročitalo više od milion ljudi. Po izlasku papirnog izdanja, u prvih šest mjeseci je prodato više od 300 hiljada primjeraka, što dovoljno govori o tome koliko su ljudi bili željni nastavka.

Kako se već naslućuje iz samog naslova knjige, radnja nastavka se odvija godinu dana nakon događaja opisanih u Metrou 2033. Mračni više nisu prijetnja jadnim ostacima čovječanstva, ali u tami metroa čuči nešto možda čak i opasnije od Mračnih.

Iako je radnja romana smještena u isti svijet, ova knjiga je uvjetno rečeno nastavak Metroa 2033. Ovdje Gluhovski udiše život posve novim likovima, doduše pojavljuje se i jedan stari, ali neka to ostane iznenađenje za čitatelje. Glavni lik je Nikolaj Ivanovič Nikolajev, poznatiji pod imenom koje je sam sebi dao, Homer. On je 60-godišnji starac, koji je prije rata radio kao tehničar u metrou, a sada skuplja stare novine, glasine i priče i pokušava napisati hroniku metroa poput slijepog Homera, nazivajući sebe hroničarem tog novog svijeta. Nekada je imao i porodicu, suprugu i sina, ali su oni ostali na površini kada je počelo bombardovanje. Sada je oženjen novom ženom sa kojom živi na Sevastopoljskoj stanici, koju zovu i Mala Sparta. Pored tog starog-novog lika, Gluhovski uvodi i jedan ženski lik, Sašu. Saša je ljepuškasta djevojka, nesvjesna te svoje ljepote, rođena tri godine nakon kataklizme. Ona je i kćerka prognanog vođe stanice, nakon čije smrti ona odlučuje otići te tokom svojih lutanja nailazi na Homera.

Nakon što karavani pomoći Sevastopoljskoj iznenada prestanu dolaziti, ekipa od tri čovjeka, u koje spada i Homer, kao i jedan stari lik iz prethodnog romana, ovdje u posve drugačijem izdanju nakon događaja od prije godinu dana, kreće da istraži šta se dešava. Ono šta će otkriti jeste da cijelom metrou prijeti nova opasnost, možda čak i opasnija od Mračnih. Opasnost koja može dovesti do kraja čovječanstva. Bolest kojoj nema lijeka, bolest koja ljude pretvara u bezumne ljušture koje se raspadaju žive do grozne smrti. Ono što je isprva bila misija istraživanja uzroka nestanka karavana, ubrzo postaje misija za spašavanje metroa i ostataka čovječanstva.

Metro 2034 je knjiga koja ima više protagonista, za razliku od svog prethodnika i samim tim je malo razvodnjena. Dok smo u Metrou 2033 imali samo Artema i njegovo razmišljanje, ovdje imamo Homera i Sašu, pa čak i Artema (nije isti lik kao Artem iz prve knjige). Volio bih reći da me je Metro 2034 ostavio bez riječi kao njegov prethodnik i da ga je dostojan, ali nije.

Upozoren prije čitanja, da je drugačiji od Metroa 2033, pristupio sam mu s oprezom i zaista, takav i bi. Jeste on smješten u taj mračni, klaustrofobični svijet moskovskog metroa, ali se jednostavno nisam osjetio nelagodno kao što sam se osjećao čitajući Metro 2033. Nema ni one filozofije toliko prisutne u prvom dijelu. Čak mi ni likovi nisu toliko zanimljivi i opći dojam je taj da je Gluhovski pisao knjigu tek onako da mu prođe vrijeme. Ukratko, tu je postpokaliptični svijet, tu je mračni metro prepun opasnosti, tu su odrpani ostaci čovječanstva, sve je tu, ali Gluhovskom ipak bježi ono nešto što je imao Metro 2033.

Da se razumijemo, nije ovo loša knjiga, ali odudara i to je jasno vidljivo u svim segmentima.

Facebook Comments

Dodaj komentar

Prvi dodajte komentar

Obaveštenje o
avatar