Bježi

ŽANR: horor/komedija
REŽIJA: Džordan Pil
SCENARIO: Džordan Pil
ULOGE: Danijel Kaluja, Elison Vilijams, Bredli Vitford, Ketrin Kiner
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 103 minute
OCJENA:

 

Kada čujem negdje za neki film da je najbolji u svom žanru te godine, a moguće i decenije, automatski smanjim očekivanja. Previše sam puta nasamaren tim izjavama da bih opet nasjeo na njih (čitaj: došao sam pameti nakon uzaludno potrošenih sati i sati mog života koji se više ne mogu povratiti ni đakuzi vremenskom mašinom ili DeLoreanom) pa sam najboljem hororu 2017. prišao s dozom opreza. Ogromnom. Kao da sam se našao ispred neistraženog minskog polja.

Krisov izraz lica nakon saznanja da je cijena cigareta skočila

Naravno, riječ je o hvaljenom debi ostvarenju, Bježi, Džordana Pila, poznatog afroameričkog komičara, koji se eto odlučio uhvatiti i u koštac s režijom pa se bacio na ovaj hororčić kojeg je i napisao. Film je izašao početkom prošle godine i gotovo odmah je proglašen jednim od najboljih filmova godine. Hm, pa sad.

Mislim ok, razumijem šta je pisac htio da kaže, ali najbolji film? Jedan od najboljih horora? Jesmo li mi gledali isti film ili su Amerikanci skloni licemjerstvu i podilaženju? Prije svega, volim kad mi je film alegorija, pa strpa štošta nešto i natjera moje cijele 4,5 moždane vijuge na razmišljanje, a neurone ubaci u četvrtu brzinu, ali kod Pila u Bježi nema ništa suptilno. Dapače, već od samog početka vam je jasno da je ovo film o rasizmu, tom vječnom problemu SAD-a, koji ih muči preko 200 godina i nikako da ga prevaziđu uprkos svemu.

Kad te dočeka ovakva tazbina, znaš da nešto nije u redu

Pil se nije čak potrudio ni da ga lijepo zamaskira i upakuje pa da nas natjera na razmišljanje. Ne, on odmah udara u glavu i trlja nam na nos rasizam. OK, trlja ga Amerikancima, ali svejedno. Znate šta želim reći. Nakon toga mu niko nije smio dati negativnu ocjenu jer bi automatski postao rasista pa je dizan u zvijezde, apsolutno bespotrebno.

Da se mi razumijemo jednu stvar. Film počne dobro. Ima atmosferu. I prva scena obećava. Obećava i njihov dolazak kod njene rodbine, kada vidite one blesave osmijehe na licima njihovih sluga, koji su naravno svi crni, i znate da nešto nije u redu u svemu tome. Obećava i njegovo upoznavanje s njenom porodicom, ocem neurohirurgom i majkom psihoterapeutkinjom. Čak i psihoterapija njene majke, gdje ona hipnozom želi njega odvići od pušenja. Sve to obećava.

I ono bizarno okupljanje komšiluka i rodbine te njihovi komentari na račun njega. Pa onda njegovo otkrivanje mračne tajne i plana, čiji je jedan od glavnih elemenata. Sve do bespotrebno krvavog i nasilnog kraja. Zašto kažem obećava? Zato što je film mogao biti odličan horor da nije tako nasilnog asociranja na ropstvo i rasizam, da se graniči sa mentalnim silovanjem u frontalni režanj mozga, a to nikad nije dobro.

Ali to je samo jedan od problema koje Pil ima s ovim filmom jer pati i od blage krize identiteta. Pokušava biti horor začinjen komedijom, ali ne baš uspješno. Lik njegovog prijatelja je komična maskota koja odudara od ostatka ekipe. Jednostavno, taj recept horor komedije koji je uspio u, recimo, Vikendu straha, ovdje ne uspjeva. Zašto? Ne znam. Možda i uspjeva, ali ja zaista nisam mogao ostati pribran nakon silnog bezobraznog gađanja rasizmom i ropstvom.

Dokaz da ljubav nema granica, starosnih, rasnih, tjelesnih

Imao je potencijala da bude vrlo dobar horor, ali pripisat ću to Pilovom neiskustvu. Možda mu treba još malo rada da se pronađe u svemu. Možda je to do njegove silne želje da se dokaže i pokaže koliko su crnci patili i još uvijek pate u Americi. Bilo kako bilo, mogao je ovo biti puno bolji film.

Najbolji horor godine? Najbolji film godine? To su ipak previše hrabre izjave za ovaj film. Film je OK, ako uspijete zanemariti taj silni pokušaj nabijanja grižnje savjesti koji Pil uporno nameće.

Možda je to Pil i želio da učini. Da skrene pažnju na sebe nimalo suptilnom kritikom rasizma u Americi. Ako jeste, onda je uspio. Ali svejedno, film ne nosi nikakvu dublju poruku, a trebao je s obzirom na pretenzije. Šteta, imao je zanimljivu ideju. Rasistički Otimači tijela, još samo fali Donald Saterlend ili neka duža epizoda Zone sumraka.

Film se može pogledati, ali ne treba padati pod hajp da je jedan od najboljih horora i filmova godine. Svaka čast glavnom glumcu i ostatku glumačke ekipe na njihovoj izvedbi, ali Pil je ipak trebao malo bolje posložiti kockice.

Komentarišite putem Facebook-a

Podela: