Kongo – Majkl Krajton

Džungla, laseri, genetski modificirane gorile i ljudožderi, Jesmo li spomenuli lasere? Ne može da vam se ne svidi.

Podela:

ŽANR: naučna fantastika/avantura
ZEMLJA: SAD
ORIGINALNI NAZIV: Congo
GODINA IZDAVANJA: 1980.
OCJENA:

 

 

 

Nakon što je već utemeljio karijeru strašnog pripovjedača, Majkl Krajton se nakon epa o Beovulfu u svom romanu Žderači mrtvih, odlučio poigrati sa Rudnicima kralja Solomona (King Solomon’s Mine, 1885.) poznatom avanturističkom romanu H. Rajdera Hagarda. Zapravo, odlučio je odati počast originalnom djelu, posudivši određene elemente iz njega i napraviti modernu avanturu smještenu u gustu neistraženu prašumu u srce Afrike.

Sad se pitate da li je Krajton onda samo pođonio Rudnike kralja Solomona? Ne, nije. Čovjek je samo posudio rudnike iz naziva romana i ubacio ih u svoj izmišljeni grad Zinđ, u sve to dodao drevne čuvare nastale genetskim poigravanjem njegovih starosjedilaca, odavno izumrlih, ubacio naučnu ekspediciju koja je u utrci s drugim konzorcijumima iz svijeta do plavih dijamanata, kakvi su neophodni u industriji kompjuterskih čipova i začinio sa Ejmi, gorilom koja zna jezik znakova.

Krajton je bio pisac koji je mogao napisati knjigu prepunu neodgovorenih pitanja i rupa veličine Mjeseca, a opet toliko uvjerljivu da ćete jednostavno zanemariti sva ta neodgovorena pitanja i rupe u priči. To je nešto što samo rijetki majstori pripovjedanja mogu, a Krajton je definitivno bio jedan od njih.

Kako to obično biva u njegovim romanima, radnja počinje naglim krajem ekspedicije ERTS-a i nastavlja se odlaskom nove ekspedicije na čelu sa nadobudnom Karen Ros, željnom dokazivanja. Cilj nove ekspedicije, otkriti šta se desilo prvoj i otkriti izgubljeni grad Zinđ i njegove rudnike dijamanata. U ekspediciji se nađe mjesta i za Pitera Eliota, antropologa i Ejmi, gorilu koju je on naučio jeziku znakova. Da stvari budu zanimljivije, Ejmi sanja snove o gradu za koji se ispostavi da je Zinđ.

Ono što je još specifično za Krajtona, cijela radnja je smještena u nekoliko dana i svako poglavlje je zapravo dan u knjizi. Valja napomenuti, da je toliko uvjerljiv u svom pisanju o izgubljenom gradu Zinđ i o kapetanu Munrou, da sam želio u jednom trenutku otići na Google da pronađem nešto više o Zinđu i kapetanu Munrou, bivšem plaćeniku koji vodi ekspediciju u prašumu. Ubacuje on tu i dosta naučnih radova, još jedan od njegovih zaštitnih znakova, kako bi obogatio priču i sve to djeluje zanimljivo te ne smara. Inače, njegove knjige su filmske, akcija je stalno tu, jedva da ima nekih sporih dijelova i to je ono što se traži kada želite odmoriti mozak.

Zanimljivo je da je Krajton predložio ideju Holivudu kao film, pa su oni otkupili prava ostavivši ga u nemogućnosti da izda roman. Film je trebao on napisati i režirati, a Munroa je trebao glumiti veliki Šon Koneri, glavom i bradom, ali je to propalo i roman je ugledao svjetlo dana. Međutim, film je ipak snimljen 1995. ali svi znamo kako je to prošlo. Iako sam film uopće nije toliko odstupao od knjige.

Avantura, akcija, industrijski konzorciji koji ne prezaju ni od čega u međusobnoj borbi, izgubljeni grad u prašumi, ljudožderi, građanski rat, ekspedicija, prašuma, gorila koja priča jezik znakova, treba li vam još nešto za dobru avanturu? Šalu na stranu, iako ima svojih mana i Majkla Krajton nije pisac osebujnog stila, Kongo je jedan vraški zabavan roman za čitanje i uz njega vrijeme proleti, a mozak se pusti na pašu što i jeste cilj ovakvog štiva. Idealno štivo za plažu.

Komentarišite putem Facebook-a

Podela:
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com