Odjeci – Danijel Špelić

Mirnes o horor romanu Danijela Špelića „Odjeci“

Podela:

ŽANR: horor/misterija
ZEMLJA: Hrvatska
ORIGINALNI NAZIV: Odjeci
GODINA IZDAVANJA: 2018.
OCJENA:

 

 

 

 

Uklete kuće. Kroz istoriju filma i knjige naći ćete ih pregršt. Mjesta su to na kojima borave duše onih umrlih nasilnom smrću, onih koji ubijaju ili duše koje prosto odbijaju otići s ovog svijeta iz ovog ili onog razloga, uglavnom neriješenih emotivnih pitanja.

Imanje porodice Horvat jedno je od takvih kuća. Smješteno izvan Trenkovca, fiktivnog mjesta nalik Kestl Roku Stivena Kinga ili nekom drugom mjestu proizašlom iz njegovog uma, konačno je doživjelo renovaciju i sada čeka novog kupca. Domagoj, čovjek koji nema sreće s poslovima i život ga ne mazi u posljednje vrijeme pa mu čak i auto otkazuje poslušnost u jednom trenutku (simpatičan detalj koji se proteže kroz roman poput kvarnog Pajpera Mistera Noa), preko sestre dobija posao čuvara imanja dok ne ga neko ne kupi.

Usamljene noći na imanju i kutija uspomena u jednoj od soba čine sjajnu podlogu za horor. Čudni zvukovi na spratu i glasovi u tami, kao i činjenica da je glava porodice Horvat, Oliver tridesetak godina prije pobio cijelu porodicu, a zatim i sebe, Domagoja tjeraju u istraživanje. Da li je imanje doista ukleto ili se to tek neko poigrava s njim? Da li duhovi zaista postoje ili su to samo odjeci nečijeg postojanja i može li im se pomoći za smiraj duša?

Poniranje u srž mračne tajne za sobom nekad zna donijeti i rezultate koje niste očekivali, što će on i sam saznati kada na svojoj koži otkrije kako nekada treba ostaviti stvari onakvima kakve jesu, neriješenima. On je ipak čovjek koji se nije ogriješio o mrtve i ne mora ih se bojati, ali čovječnost u njemu mu ne da mira i mora donijeti spokoj nemirnim dušama.

Danijel Špelić je čovjek koji iza sebe ima četiri romana, krimića i cijelo more tekstova o filmovima i knjigama koje voli, a upravo to je utjecalo na izgradnju njegovog književnog stila. Tako ćete u ovom romanu pronaći utjecaj Rejmonda Čandlera, Stivena Kinga, Dina Kunca i Ričarda Matesona (ovom posljednjem čak daje i omaž, što naslovom i tematikom, što scenom u romanu). Klizi radnja, ima svoju dinamiku i jednostavno vodi da okrećete stranice. Vješto to Špelić radi, tka u priču par tvistova u priči, baca lažne tragove, ubacuje i simpatičnu ljubavnu priču o dvoje usamljenih ljudi koji konačno pronalaze nekog (da, klišej. Znam, ali pali).

Mada ovo nije prvi put da se noar i horor miješaju (pročitajte Palog anđela od Vilijama Hjortsberga, fenomenalan horor) niti je priča o duhovima i ukletoj kući nešto što nije ispričano već bezbroj puta, Odjeci su veoma zabavno štivo. Ono koje ćete s užitkom pročitati, filmski napisana priča jezikom već izgrađenog pisca i Špelić se kao neko ko inače ne plovi ovim žanrom, veoma dobro snalazi u njemu. Atmosfera je na nivou, a likovi su uvjerljivi. Jasno je da je ovo roman napisan s ljubavlju, omaž majstorima žanra s jedinstvenim pečatom autora, prepoznatljivim ukoliko ste čitali bilo šta njegovo, bilo da se radi o romanu ili recenziji filma ili knjige.

Odjeci imaju sve elemente bestselera: dinamika radnje se postepeno odvija, prelazeći iz poglavlja u poglavlje u višu brzinu, dopadljive likove (posebno glavnog u čijoj smo glavi sve vrijeme), odličnu atmosferu, romansu (posve nenametljivu, iako od prvog trena znate da će završiti barem s poljupcem, ako ne u krevetu) i dozu metafizike i filozofskih pitanja o životu poslije smrti. Znači, za svakoga ponešto.

Doduše, ima jedna stvar koju sam mu zamjerio, ali to je već odavanje radnje pa neću komentarisati ovdje. Reći ću samo da me podsjeća na Krajtona i pored nekoliko mana, zbog njegovog vođenja radnje ne možete mu zamjeriti i do kraja gotovo pa i zaboravite na njih.

Ukoliko volite priče o duhovima i misterije, onda je ovo roman za vas. Od nekoliko savremenih domaćih autora koje sam imao priliku pročitati, Špelić je neko koga bih mogao bez trunke srama preporučiti bilo kome, čak i van granica regiona.

Komentarišite putem Facebook-a

Podela: