Stan br. 16 – Adam Nevil

Mirnes o romanu Adama Nevila, „Stan br. 16“

Podela:

ŽANR: horor
ZEMLJA: Ujedinjeno Kraljevstvo
ORIGINALNI NAZIV: Apartment 16
GODINA IZDAVANJA: 2010.
OCJENA:

 

 

Svoj drugi roman, Stan br. 16 Adam Nevil je pisao preko četiri godine. U tom periodu je napisao 17 nacrta. Krajnji proizvod je pobrao nagrade kod kritike. Publika? Kažu da je u Francuskoj bio izuzetno prodavan. Pogledate li ocjene po internetu, vidjet ćete da ljudi nisu pretjerano oduševljeni. Kome vjerovati?

Iako ga mnogi smatraju novim imenom horor žanra, možda čak i nasljednikom Klajva Barkera, čiji je sunarodnik, Nevil, barem što se ovog romana tiče, mora još raditi. Ideja je zanimljiva, međutim u samoj realizaciji nešto nedostaje.

Ispričana kroz smjenu perspektive dva lika, Ejpril, mlade Amerikanke koja se doseljava u stan preminule tetke u Berington Hausu i Seta, talentovanog slikara i noćnog portira u Berington Hausu, Stan br. 16 je roman u kojem se radnja gradi polako, što i nije toliko loše kada imate horor. Spora radnja bi trebala da stvori jezovitu atmosferu, izgradi solidne likove i uvuče nam jezu u kosti. Kod Nevila je negdje nešto zakazalo i dobili smo posve predvidljivu radnju i roman koji u prvoj trećini obećava, a onda naglo skreće kvalitetom i kreće silaznom putanjom. Kao da autor nije znao do kraja iznijeti obećavajuću priču.

Ono što je pohvalno jeste da je utjecaj Lavkrafta, Poa pa čak i Barkera vidljiv, što znači da su autorovi uzori prave veličine žanra, samo što on možda nije bio baš najbolji učenik. Halucinacije, ponor u ludilo, slikar iz prošlosti ogrezao u okultizam, zgrada puna starih stanara koji kriju mračne tajne. Sve je to ono što vas čeka između dvije korice ovog romana, a hoće li vas privući, to prepuštam vama. Lično, nisam pretjerano oduševljen. Ne zbog spore radnje, nemam ništa protiv iste. Kao što već rekoh gore, takva radnja bi trebala poslužiti za sklapanje atmosfere i tjeranje jeze u kosti, ali ovdje nešto jednostavno ne funkcioniše.

Što je čudno kad uzmete u obzir da roman zaista posjeduje scene koje bi trebale izazvati nelagodu, što u Setovim poglavljima, što u Ejprilinim. Naginjem Setovim. Kao lik je autentičniji i njegova strana priča je strašnija. Ejpril… Ima svojih momenata. Zapravo, pravo je čudo kako ovakav roman ne drži pažnju od početka do kraja istim intenzitetom, s obzirom da ima sve što bi jedan ovakav roman trebao imati.

Autor nedvojbeno pokazuje talenat i vjerujem da se iz romana u roman poboljšava. Plus kod mene ima zbog tema koje bira, kao i pisaca pod čijim je utjecajem, a Stan br. 16 kao roman, ako se odlučite na čitanje, smanjite očekivanja i ne padajte previše pod utjecaj riječi hvale koje možete pročitati na zadnjoj korici.

Komentarišite putem Facebook-a

Podela:
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com