„Kraj“, neuvjerljiva Netflixova postapokalipsa

Mirnes o novom čedu iz Netflixove ponude, postapokaliptičnoj drami „Kraj“

Podela:

ŽANR: akcija/drama
REŽIJA: Dejvid M. Rozental
SCENARIO: Bruks Meklaren
ULOGE: Teo Džejms, Forest Vitaker, Grejs Dav, Ket Grejem
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 133 minute
OCJENA:

 

Iako se trude svim silama da postignu uspjeh na filmskom planu i otkinu sebi dobar dio i tog kolača u moru sličnog sadržaja na kablovskim televizijama, Netflixu to baš nešto i ne polazi za rukom. Kupujući i ulažući novac u sve i svašta, postali su tvornica propalih ideja, prerano rođenih iz glava svojih autora da bi bili uvjerljivi i kvalitetni filmovi. Ne pomažu tu ni zvučna imena koja unajmljuju što da glume (Vil Smit), što da pišu (Maks Lendis), što da režiraju (Dejvid Ajer, Dankan Džouns) mada povremeno briljiraju, da ne griješimo dušu.

© Netflix Inc.

Posljednji u nizu promašaja je „Kraj“ („How It Ends“) postapokaliptična akciona drama (pretpostavljam da su imali na umu „Umri muški“ u Americi opustošenoj nepoznatom katastrofom, koja ima sve simptome nuklearnog napada). Srećom po Netflix, gubici ne bi trebali biti veliki, s obzirom da su oni samo otkupili prava na distribuciju, bez ulaganja novca u film.

Sam film je baziran na scenariju Bruksa Meklaerna s crne liste Holivuda iz 2010. što će za neupućene reći da je to bio jedan od omiljenih filmova na tržištu te godine, samo što nikada nije realizovan.

Postapokaliptični filmovi su nešto što može biti veoma zabavno (uzmimo kao primjer „Pobješnjelog Maksa“), nabijeno emocijama („Put“) ili pak klaustrofobično uz prikaz sunovrati ljudske psihe („Podjela“), nažalost „Kraj“ nije ništa od toga, tek običan, prilično predvidljiv i neuvjerljiv film.

© Netflix Inc.

Kako je do toga došlo? Gdje je došlo do skretanja na stranputicu koja vodi u vode osrednjih filmova što se pogledaju jednom i zaborave? Teško je reći. Teoretski, scenario ima sve elemente potrebne da se napravi uzbudljiv i napet film, što on povremeno zaista i jeste (scena s policajcem na zabačenoj cesti ili ona u šumskom požaru). Tu je emotivni razlog za putovanje preko pola kontinenta. Sem, supruga jednog i kćerka drugog muškog lika, nalazi se sama, trudna, usred nečega što liči na mogući početak rata. Međutim, od tog istog razloga za putovanje sve kreće nizbrdo. Ostavljaš suprugu samu da bi spasio kćerku za koju ni ne znaš da je živa?

Tu je sama predvidivost događanja. Jednostavno znate šta će se desiti svakim korakom njihovog putovanja, a pojava komšije pred sami kraj filma je vjerovatno jedna od lošijih najava nadolazećeg zla koje sam imao priliku vidjeti. Što se tiče neuvjerljivosti, cijeli film je na klimavim nogama. Jednostavno grca od iste.

Međutim, nije sve toliko loše. Fotografija lijepo izgleda, Teo Džejms je skroz solidan u izvedbi nepoželjnog zeta i zabrinutog oca što se ne može reći za Vitakera, koji glumi svog nadrndanog lika što malo zamara, ali to je već greška redatelja koji je pretpostavljam bio previše slab da ukroti najjače ime u filmu. Efekti su solidni i scena uništenog Sijetla pred kraj filma unosi nemir. Pravo iznenađenje predstavlja Grejs Dav, koja svojom malom minutažom krade scenu i predstavlja najupečatljiviji lik u filmu.

© Netflix Inc.

Sve u svemu, nastavi li ovom politikom, Netflix će postati nešto poput Asylumove produkcije s razlikom što Asylum zna da pravi smeće i toga se ne stidi, dok Netflix to upakuje u lijep ukrasni papir i proda kao nešto kvalitetno dok ne otpakujemo. Ovaj film je vjerovatno pisan s namjerom da bude jedan od onih bezumnih blokbastera za puštanje mozga na pašu, nešto u fazonu „San Andreasa“, ali je imao tu nesreću da zaglavi na Netflixu gdje teško da će povratiti uložen novac. Tako da je najbolje posmatrati ga kao ljetni blokbaster za sirotinju u kojem umjesto Dvejna Džonsona gledati Tea Džejmsa. Film koji ćete uspjeti pogledati do kraja, ali mu se više nikada nećete poslije vratiti.

Komentarišite putem Facebook-a

Podela: