Otvoreno o vakcinama

Danas je jako veliki obim informacija o različitim načinima prevencije i lečenja oboljenja. Prije manje od stotinjak godina, civilizacija je bila ograničena po pitanju informisanja, pa su tako neke veoma vitalne informacije za medicinsku struku ostajale samo u okrugu struke. Danas je, uz mogućnost dopiranja do informacija iz ovog polja, otvorena i velika sloboda informisanja, zato ovakva situacija ima i mnoge, nepovoljne aspekte, kako i za ljude iz struke, tako i za same pacijente. Tema o vakcinisanju i uticaju vakcina na ljudski organizam je „kolateralna šteta“ ne samo pretjerane slobode informisanja, već i dokaz da nauka postaje sve više zapostavljena u modernom svijetu. Uzroci su različiti, a o njima možemo svi po malo da razmislimo. Svakako, interesantan podatak je da kontraverzan stav prema vakcinama vlada već osamdeset godina prije zvaničnog nastajanja cjepiva kakvo danas poznajemo, a tek nedavno se sličan plasira na našim prostorima.

Prije nego otvorimo temu o kontraverzama i aferama u vezi sa vakcinacijom, moramo prvo razjasniti i odgovoriti na neke jako bitne teme, esencijalne za razumjevanje djelovanja vakcina na organizam. Prva je što je to uopšte imuni sistem i kako on funkcioniše? Naš organizam od rođenja pa do smrti boravi u nesterilnom i kontaminiranom području. Evolucijom kako našeg, tako i organizama u našoj okolini, uzročnici raznih oboljenja su ojačali i prilagodili se tome da budu otporniji, kako na antibiotike tako i na druge lijekove. U mikrobiologiji trenutno se vode velike diskusije i radi se jako puno na temu antimikrobne rezistence, gdje veliki broj mikroorganizama postaje otporno na antibiotike. Ovo je poprilično opasno za civilizaciju, i barem radi ovoga bi se svi koji su protiv vakcinacije trebali još jednom upitati  da li su njihove odluke ispravne. Tema imunologije je jako opširna, pa ćemo dosta toga razjasniti kroz određene djelove kolumne. Kada globalno posmatramo naš imunološki sistem, on ima tri barijere.

Prva barijera je naša koža i sluzokoža koja posjeduje svoju mikrofloru, ali i antibiotike koji luče određene mikroskopski vidljive žlijezde u našoj koži. Mikroflora je skupina mikroorganizama koja živi na nama i čuva našu kožu na različite načine.

Druga barijera je probavni sok u našem želucu koji radi prisustva hlorovodonične kiseline (HCl) uništava oko 80% poznatih mikroorganizama. Akt povraćanja je, također, mehanizam samoodbrane, kao i osjećaj gađenja koji nas upozorava da je kontakt s nekim tvarima opasan za nas. Ukoliko ignorišemo ovakvu vrstu odbrane ili ona izostaje (a može se desiti da je uzročnik jednostavno otporan na kiselu sredinu) pojavljuje se treća faza.

Treća barijera je bijela krvna loza i druge vrste krvnih elemenata koji nas štite ukoliko su mikroorganizmi prošli kroz prve dvije barijere (ovo je jako bitno polje o kom ću mnogo pisati u nastavku kolumne). Pravilna funkcija ove odbrane se, upravo, prikazuje kroz povišenu temperaturu, gnojne procese i upale, kao i bolne i tople otoke, s tim da je tada već kasno baviti se prevencijom jer je organizam kroz ovu reakciju iskazao imuni odgovor, i po tome znamo da je bolest već nastupila.

Kako izgleda naša mikroskopska odbrana ?

Ovako izgleda naša mikroskopska odbrana.

Limfa je tečno tkivo bjeličaste boje čiji je sastav srodan krvnoj plazmi. Pored svoje funkcije u transportu proteina i masnih kiselina u organizmu, ovo tkivo sadrži bijela krvna zrnca i limfocite, vitalne za odbranu našeg organizma. Postoji nekoliko vrsta bijelih krvnih zrnaca koja eliminišu različite mikroorganizme. Neutrofili su leukociti koji nas štite od bakterijskih i gljivičnih oboljenja, a eozinofili povećavaju svoj broj prilikom parazitskih infekcija, ali se pojavljuju uvećani kada se radi o alergetskim reakcijama, oboljenjima kolagena, slezine i nervnog sistema. Bazofili su, takođe, odgovorni za alergijske reakcije i antigen odgovor, jer pomažu u otpuštanju histamina, koji  proširuje krvne sudove. Oni luče odbrambene materije u našem organizmu, a to su heparin i histamin. Monociti su sposobni da vrše fagocitozu (proces u kom ćelija preko svojih receptora uvlači u citoplazmu mikroorganizam i razlaže ga) te na taj način štite organizam.

Limfociti i njihov odgovor na prisustvo uzročnika

Limfociti i njihov odgovor na prisustvo uzročnika. Ovako izgleda bakterija koju fagocitira dendrit na EM mikroskopu.

Limfociti se sastoje od T limfocita. Prefiks T je nastao jer su u krvotok došli od endokrine žlijezde  timusa. Ova žlijezda atrofira u adolescenciji i postane limfno tkivo. Prefiks B objašnjava da dolaze od koštane srži ili ćelije koje dolaze od Bursae Fabricius, a podatke o ovom latinskom nazivu ću prepustiti da sami istražite. Ove ćelije su sposobne prepoznati antigene. Antigen se nalazi na antitjelu, koje je poznatije kao imunoglobulin, a to je protein koji se u našem organizmu posebno kodira i jako je velika različitost među ovim proteinima. To je tako jer svako antitjelo korespondira prepoznavanju nekog mikroorganizma koji može nanijeti štetu organizmu, te ga upravo imunoglobulin označi za druge elemente bijele krvne loze  kako bi oni uspjeli dalje ukloniti ovaj organizam koji može predstavljati pretnju. Dakle, T i B ćelije nakon što prepoznaju antigene kroz proces antigen prezentacije, pokreću kompleksne reakcije kojima nastaje memoriziranje ovog uzročnika (ukoliko organizam u budućnosti dođe do istog uzročnika, on ima memoriju na istog) i njegovo uništavanje.

Sada se možemo vratiti na odgovor na pitanje kako možemo pomoći organizmu ukoliko dođe u kontakt sa smrtnim oboljenjem, ili oboljenjem koje ostavlja znatno velike štete po naše zdravlje? Odgovor je preventivnim mjerama, a jedna od preventivnih mjera je, takođe, i vakcinacija.

Do godine dana starosti, novorođenče je zaštićeno od svih oboljenja koje je prebolela njegova majka jer upravo antitjela preko placente i kolostruma (prvog mlijeka kod majke) dođu u njegov organizam i daju mu otpornost i moć prepoznavanja mikroorganizama. Nakon godine dana, ovaj mladi organizam još nije dovoljno snažan da se izbori sa nekim vrstama mikroorganizama koji mogu ostaviti veliku štetu na njemu, te s toga vakcinacija može mnogo pomoći. Naime, u suspenziji vakcine se nalaze oslabljeni uzročnici takvih oboljenja koji su dobar izvor materijala iz kog naš imuni sistem uzima informacije, a na osnovi istih proizvodi antitijela koja štite organizam ukoliko se opet susretnu sa uzročnikom čiju smo vakcinu aplicirali.

Vakcine, kontraverze, razmišljanja i neke od činjenica…

Postoji nekoliko vrsta vakcina, ali ja ću pomenuti samo dvije vrste kako bi čitatelji lakše povezali način na koji one djeluju.  Prvi primjer je atenuirana vakcina. Nastala je tako što su različiti virusi kultivisani u takvim uvjetima da su njihova virulentna dejstva oslabljena, s toga ne mogu biti izvor zaraze niti izazivaju jak imuni odgovor. Neke od ovih vakcina su i bakterijske prirode, pa je tako BCG vakcina primjer za bakterije (stvara otpornost protiv Mycobacterium tuberculosis), a vakcina protiv dječijih bolesti (ospica) je primjer za viruse. Drugi primjer su Toksoid vakcine. Ove vakcine su napravljene od otrovnih jedinjenja  porjeklom od mikroorganizama koji uzrokuju oboljenja. Primjer za ovakvu vakcinu je antitetanus.

Ukoliko smo malo razjasnili vakcine i naš imuni sistem, možemo shvatiti koje su prednosti vakcinisanja. Prema određenim istraživanjima koje su provodile razne svjetske zdravstvene organizacije, utvrđeno je da od 1984 – 2011. godine je stopa mortaliteta djece se povećala na mjestima gdje se djeca nisu vakcinisala. Naravno, postoje razlilčiti razlozi za odbijanja ovakve vrste prevencije oboljenja.

Postoje različite afere i kontraverze u vezi sa vakcinama koje se djelom mogu i opravdati. Kao primjer, možemo uzeti jednu od dobro poznatih kontraverzi o konzervansu koji u svojoj strukturi sadrži jon žive i na koji su manji broj djece imali negativne uticaje na zdravlje, ali vremenom se usavršavaju i manje štetni spojevi koji zamjenjuju ovakve. Postoje, naravno, i filozofske kontraverze koje su, u nekim slučajevima, povezane sa religijom, ali za ove kontraverze nema mjesta jer ni u jednom vjerskom zakonu ne postoji izričita zabrana vakcinisanja. Bilo je i afera gdje su cjepiva bila upitnog kvaliteta, ali ovo je zaista rijetko bilo i ovakvi slučajevi su odmah obustavljeni i prošli su sa minimumom štete i fatalnih slučajeva.

Budući da sam napisala dosta informacija radi kojih sam poslijednjih desetak dana čitala mnogo literature i opet i iznova proučavala imunologiju kako bi na najbolji i na najinteresantniji način uspjela objasniti zašto je vakcinacija bitna, sada je vrijeme da napišem i završnu misao, koju sam formirala na osnovu logike i dugogodišnjeg rada u prirodnoj, alternativnoj medicini i medicinskom tuizmu. Prema nekom stereotipnom razmišljanju, trebalo bi i ja da budem protiv vakcinacije, ali nisam. Razlog je jednostavan. Vakcine su dokaz da ljudi evolviraju, a sa našom evolucijom je predviđeno i produžavanje, te olakšanje i našeg životnog vijeka. Baš kao i naša potreba da se vratimo prirodi, i vakcinacija je jedan od metoda da se iskaže da ljudi uče od prirode. Po uzoru na rad našeg imunog sistema, mi smo osmislili najbezbolniji mehanizam kako da si pomognemo i sa najmanje štete se zaštitimo. Sakupljajući materijal za ovu kolumnu, zapamtila sam zabrinutost jedne osobe koja tvrdi da jedna od kontraverzi govori da se u vakcinama možda nalaze i genetski modifikovani organizmi. Svakako, nisam pristalica korištenja ovakvih organizama i pogotovo nisam za njihovu masovnu upotrebu ni ja, ali ako uzmem u obzir da smo iskoristili kvasac kako bismo preko njega dobili insulin, baš koristeći genetički inžinjering, i na taj način spasili milijarde ljudi, trebamo ipak razmisliti da će se uvećavati i broj stanovnika na našem planetu. Teoretski, nemoguće snabdjeti sve ljude lijekovima i vakcinama koje su uzgojene prirodnim putem, s toga je sigurno i ovaj način jedna od faza snalaženja civilizacije da riješi veoma ozbiljne probleme budućnosti. Možemo biti sigurni da će vremenom, civilizacija sve više raditi na novim i naprednijim rješenjima, a do tada nam preostaje da iskoristimo sve ono najbolje što nam nauka i tehnologija mogu dati.

Ukoliko imate potrebu postaviti mi neko pitanje, slobodno se javite na moj e – mail: akristaloterapija@gmail.com

Komentarišite putem Facebook-a