Svinja na nebu

U Londonu, južno od Chelsea mosta nalazi se glasovita elektrana Battersea koja je zabilježena u mnogim trenucima popularne kulture usled impresivnih dimnjaka. Na obali je Temze, one koja je hranila pralje iz provincije, rijeke koja je hladila prve industrijske pogone. Sama zgrada se nalazi malo zapadnije od centra grada, kao i prve industrije cigle, vune ili tkanja, da bi vjetar s istoka vukao mirise što dalje od dvoraca iz pradavnina.

Pa i elektrana Battersea je pogonjena na ugljen, hlađena vodom iz rijeke, sagrađena zapadnije od lijepih zgrada kojima nije red prljati fasade i specijalno tkanu posteljinu crnim dimovima. Revolucionarnost te elektrane je u standardizaciji strujnog napona, jer se pola stoljeća unatrag povećavao broj opskrbljivača električnom energijom od kojih je svaki imao drugačiju jačinu strujnog signala kojeg su slali u kućanstva. Zamislite kako je tek bilo u viktorijansko doba, kad korisnici nisu znali kako upravljati strujom u svojoj kući i pogibali koristeći kućanske aparate čije rukovanje danas uzimamo zdravo za gotovo. Već je tada Temza bila prljava zbog pretjerane industrijske eksploatacije, pa su pralje napuštale obale rijeke, njihov rad su zamijenile raznorazne elektro-mehaničke mašine sa centrifugom, a one se prekvalificirale za radne pozicije u fabrikama gdje su se te mašine proizvodile. Povećanjem industrijalizacije, a i postratnim porastom upotrebe bijele tehnike, elektrana je 1930-ih imala dva dimnjaka i ubrzo su se pogoni u elektrani povećali za duplo.

Riječ je o dimnjacima s ciglenom bazom. Zgrada je sazidana punom ciglom, apsolutno nevinog pročelja: ravan, netaknut zid boje terakote. Nikakvo vezivo ne prošaruje niti fasada navodi da je unutrašnjost elektrane dotaknuo tovremenski art deco, uzorkovani dizajn u staklu, popularni evergreen arhitekture.

U zapadnoj kulturi je uobičajeno da se na ruševinama propale industrije rađaju slamovi i skvotovi koji privuku gladne umjetnike. Takva boravišta zažive na par godina, da bi pak pasivnim putem (organiziranjem skupih klupskih ili muzejskih prostora) ti siromasi bili protjerani dalje, u zgradu nekog drugog zapuštenog industrijskog pogona. Floydi su spontano iskoristili prečac.

Inspirirani Životinjskom farmom Georgea Orwella (1945), grupa Pink Floyd je snimila album Animals (1976) s antagonističkim likovima svinja i protagonistima psima. Kritika liberalnog kapitalizma u punom cvatu svirana je tonovima koji podsjećaju na roktaj svinja. Jedna takva, plastična i dugačka 9 metara, Watersova ideja i djelo dizajnerskog studija Hipgnosis. Snimanje naslovnice albuma je trajalo svega dva dana. Prvi dan svinja nije ni poletjela, jer svjetlost nije bila zadovoljavajuća. Svi su otišli kući, čak i pucač čija je zadaća bila ustrijeliti svinju u slučaju da se odveže i poleti u nebo. Međutim, pucaču je očito bilo toliko dosadno slušati te Floyde i njihova laprdanja o ratu protiv kapitalizma, ali i protiv rata samoga, pa je očito ostao doma glancati puškice. Algie, ta ružičasta svinja, poletjela je drugi dan. Međutim, kod artista se rijetko kad naleti na fizičara ili inženjerski um, nitko nije računao na snagu vjetra i veličinu svinje koja je, na kraju krajeva, slobodno otplutala 40-ak kilometara zapadno, na aerodrom Heathrow. S pokvarenim kesom na licu, nekoliko sati je dočekivala i ispraćala svjetske putnike. Kad joj je dosadilo dijeliti selfije, otplovila je u nekom drugom pravcu. Kako je pucač na svoj posao taj dan zaboravio, cijeli menadžment je bio u panici, a i balon-svinja nije bila jeftina. Radijske stanice su ponavljale upite je li tko ugledao svinju. Mnogi šaljivci su se javili, dok navečer nije nazvao farmer iz Kenta, čak sto kilometara od zračne luke. Prigovarao je kako mu je Algie uplašio krave, a one se razbježale engleskim pašnjacima te je potraga privedena kraju. Water polaže pravo na ideju, međutim različite svinje se koriste na Pink Floyd koncertima gdje on ne nastupa. Ali, njihove nesuglasice valja zaboraviti dok se sluša njihova muzika. Iako ovaj izvrsni album ne treba gonzo marketing, jer je riječ o vrhunsko ugodnom riffovlju koje nas uvodi u muzički teatar, gonzo se ipak dogodio, slučajno prilikom traženja svinje putem radio stanica.

Komentarišite putem Facebook-a

Podela: