Danas postoje velike opasnosti od kancerogenih oboljenja za svakoga. Uzroci su različiti, ali najčešći su zagađenost okoline (pogotovo vazduh i voda), pojedine virusne bolesti, pojedine bolesti koje se ne tretiraju, određene vrste otrova i zračenja. Kako bi najbolje shvatili, opisaćemo na koji način ovi uzroci stvaraju karcinome.
Zagađenost okline i cigarete
U zavisnosti od materije kojom su voda i zrak kontaminirani se stvaraju ove vrste oboljenja. Najćešći su rakovi pluća uslijed zagađenog vazduha. Plućni kancer ukoliko je uzrokovan zagađenim vazduhom nastaje tako što se čestice iz vazduha utem disanja zadržavaju u alveolarnim ćelijama, te se vremenom deponuju. Radi nemogućnosti da ćelija razgradi ove čestice metaboličkim putem, dodatna materija se gomila u ćeliji i formira njenu degeneraciju koja vremenom mjenja DNK van fizioloških parametara i stvara rak. Kada je zagađenost vode u pitanju, princip nastanka karcinoma je sličan, samo su obično uzročnici teški metali koji se talože u pojedinim organima i stvaraju degenerativne promjene koje uslijede karcinogenezom. Svakako, uzrok za oba tipa karcinoma može biti i virus. Pušenje cigareta ima sličan efekat na pluća kao i velika zagađenost, samo još direktniji, jer nikotin mnogo brže prodire kroz različita tkiva, te sa sobom nosi i vezuje druge opasne tvari koje se nalaze u duhanu. Današnji duhan (pogotovo duhan u kom se nalazi umanjena količina nikotina, tzv “light” verzije) je tretiran različitim hemikalijama koje dodatno jačaju njegov uticaj na karcinogene procese plućnog tkiva.
Virusne bolesti i bolesti koje se ne tretiraju blagovremeno
Pojedini virusi su u stanju da remete pravilnu replikaciju DNK u ćeliji, pa tako će ćelije koje se razmnože biti nepravilne funkcije i oblika, što ukazuje na karcinogenezu. Slične promjene se dešavaju ukoliko nismo tretirali određenu upalu ili infekciju, te je ona postala hroničnog tipa. Daljnim ignorisanjem liječenja ove bolesti koja je postala hronična, nastaju promjene u ćelijskoj DNK koje ukazuju na maligne procese. Ovo se dešava jer tkivo više nije u stanju djelovati u skladu sa fiziološkim parametrima, te DNK nastoji da se prilagodi novonastaloj situaciji. Ovim putem nastaje degeneracija DNK kao odgovor na prilagodbu, te nastaje karcinogeneza.
Otrovi, droge i pojedini lijekovi
Postoje određeni otrovi koji svojim uticajem stvaraju maligne promjene na ćelijama. Kao primjer navesti ću otrovni spoj hlora pod nazivom hloroform. Nemam potrebe previše pisati o ovoj supstanci osim da je jako otrovna i da je kod eksperimentalnih životinja izazvala adenokarcinome (maligne tumore bubrežnog tkiva). Tako da svaki otrov koji ima karcinogena svojstva stvara deformacije stančne DNK kod organa koji nisu u stanju fiziološki prepoznati ovakve spojeve, te sa deformacijama se stvaraju i maligne promjene. Više o tome ćemo pisati kasnije. Organizam slično reaguje na pojedine lijekove, ali i na narkotike. Sama hemoterapija i radioterapija je u stanju (ukoliko se prekomjerno i nepravilno koristi) može stvoriti maligne promjene na pojedinim organima i organskim sistemima. Neki organizmi su u principu mnogo osjetljiviji od drugih, pa tako teže podnose ovakve tipove terapija.
Zračenja
Radioaktivna zračenja, ali i ionizirajuća zračenja stvaraju karcinogenezu. Svakako, kožne rakove ili melanom izaziva i UV zračenje Sunca. Nastanak istih je kroz uticaj ovih zračenja na DNK stanica, te na deformaciju istog.
Prehrambene komponente i hemikalije koje pogoduju razvoju karcinoma
Vitaminski i mineralni dodatci prehrani
Zbog nedostatka vremena i brzog života često dolazimo do potrebe da koristimo vitamine, minerale i ostale dodatke prehrani. Ova navika može pogodovati razvoju malignih oboljenja. Razlog tome je što naš organizam za svaku namirnicu koju unesemo skladišti DNK te biljke ili životinje od koje hrana vodi porijeklo, te na taj način „razumije i pohranjuje“ informaciju za naredno unošenje te iste namirnice. Ovaj proces se dešava kako bi organizam što je moguće najbolje, najbrže i najjednostavnije iskoristio ono što unosimo. Ukoliko unesemo dodatke prehrani koji nisu na prirodnoj bazi stvoreni (sve tablete i preparati za nadomještavanje minerala, vitamina i drugih tvari koje trebamo uzimati prehranom) stvaraju zabunu u organizmu. Radi nedostatka informacija o istima koje se nalaze u DNK namirnice, stvara se metabolički haos pri kom organizam izbacuje dosta ovih materija vani kroz znojenje, urin i fekaliju, a malu količinu uspije iskoristiti u organizmu za potrebe funkcije. Kada nastoji metabolički uklopiti potrebni spoj, dodatno se stvara zabuna radi nedostatka DNK kojim bi se više informacija uzelo o tvarima koje su dospjele, pa tako vremenom se deformiše metabolizam na ćelijskom nivou, i vremenom se stvaraju mutacije i poremećaju funkcije ćelija, te tako nastaju i maligne promjene.
Ukoliko živite brzim načinom života i nemate vremena za zdravu prehranu, vodite računa da tablete i dodatci prehrani koje uzimate su izolovani iz prirodnih izvora. U svakoj apoteci ovakav podatak mora biti dostupan.
Vještački zaslađivači
Naš organizam je prilagođen prirodnim šećerima kao što je glukoza i fruktoza (laktoza u periodu ranog djetinjstva). Izvori glukoze i fruktoze šećera su voće i med, a laktoze majčino mlijeko (postoji i u ostalim vrstama mlijeka, ali nije iskoristiva u odraslom organizmu). Ostali šećeri nemaju baš povoljan učinak na naše tijelo. Kao primjer možemo uzeti disaharozu (bijeli kupovni šećer) koja je najbezbjedniji šećer koji možemo kupiti, ali disaharoza prilikom prolaska kroz naš metabolizam mora biti razdvojena na glukozu i fruktozu, te tako se mnogo energije troši na ovaj proces, a suvišne molekule ovog šećera se deponuju u formi masnog tkiva, te na taj način se javlja gojaznost. Disaharoza nije tolika prijetnja koliko su dijetalni šećeri. Dva poznata dijetalna šećera su aspartam i natrijum acesulfam. Natrijum acesulfam je dosta poznat kao natren, a aspartam se u glavnom nalazi u žvakaćim gumama i bombonima za osvježavanje daha. Pored ova dva šećera, postoji ih još mnogo koji se rjeđe koriste, ali su isto tako opasni. Ti šećeri su sukaroza, xylitol, sorbitrol i saharin. Pored niza drugih negativnih efekata na organizam, ovi spojevi su pod sumnjom da mogu izazvati maligne promjene u organizmu na sličan način kako to rade dodatci prehrani. Aspartam i saharin prema studijama pokazuju karcinogena svojstva, dok ostali nabrojani šećeri imaju dokaze razvoja malignih ćelija kod eksperimentalnih životinja. Navedeni vještački zaslađivaći stvaraju i poremećaje metabolizma, raspoloženja i koncentracije, te uzrokuju predispoziciju pretilosti kod djece čije su majke konzumirale ove šećere u trudnoći.
Pesticidi, konzervansi i emulgatori
Kao i do sada navedene tvari, među ovim substancama se mogu naći različiti karcinogeni. Dva od češće zastupljenih u proizvodima prehrambene industrije je BHA, butaldehid hidroxianisol i BHT, butaldehid hidroxytolulen. Koriste se kao emulgatori i čuvaju svježinu, miris i boju hrani, te su poznati pod šifrom E320. Derivati ovog spoja su poznati kao lijekovi za obaranje koncentracije holesterola u organizmu. U prirodi postoje spojevi koji mogu umanjiti količinu holesterola u organizmu, a prisutni su u biljnom i životinjskom svijetu. U prehrani ih možemo naći u citrus i palminom voću (kokos i derivati kokosa i datule su najčešće voće palmi kod nas dostupni) te kao takvi, pomoće sa bilo kojim prblemom vezanim za lipide, ali neće oštetiti organizam. Od začina koristan je đumbir i bijeli luk. Oni obaraju nivo masti, ali i čiste organizam od toksina. Natrium nitrat (NaNO3) je spoj koji se u prehrambenoj industriji koristi kao prezervativ za hranu i fiksativ za boju u hrani. Smatra se da može izazvati rakove jednjaka i želuca. Pojedini fiksativi fosfatnog porijekla u prehrambenoj industriji su takođe karcinogeni sa sličnim djelovanjem kao natrium nitrat. Prevencija za nastanke ovakvih tipova raka jeste izbjegavanje sušenog mesa sa ovim tipom konzervansa. Većina pesticida, fungicida i herbicida koji se koriste imaju određena karcinogena svojstva. Samim time, jako je bitno da hrana koju kupujemo, a sumnjamo da je bila tretirana ovakvim tvarima, bude oprana u rastvoru sode bikarbone. Bitna je pravilna zaštita tijela ukoliko rukujemo sa pesticidima, herbicidima i fungicidima.
Aminokiseline, steroidi i proteinski dodatci prehrani
Danas je veoma učestalo korištenje ovakvih pripravaka kod sportista. Slično kao umjetna sladila, i ovakvi pripravci su većinski dobiveni hemijskim putem, a ne ekstrakcijom iz prirodnog izvora. Pošto se radi o tvarima koje se direktno ugrađuju u mišićnu masu, nastaje mnogo brža i veća opasnost od karcinoma za razliku od one koju nam daju umjetna sladila. Pored štete koju izazivaju u kontekstu deformacije mišićnih ćelija, iz koje nastaje karcinogena ćelija, ovakvi preparati izazivaju i izmjenu endokrine funkcije našeg organizma. Ovakva reakcija nastaje jer organizam ne može prepoznati DNK spoja koji je unešen iz razloga što ovi preparati ne nastaju prirodnim putem. Rješenje za potrebu prema proteinima i amino kiselinama je opet jednostavno. Mnoge prodavnice zdrave hrane nude kaše sa prirodnim tvarima koje imaju visok sadržaj prirodnih proteinskih materija. Veoma uspješne su kaše na bazi hempa. Pored toga, pravilna ishrana mesa, ribe i jaja nam mnogo može pomoći kako bi dobili željenu konstrukciju mišića, a u nastavku ćete uvidjeti da pojdina mesa imaju pozitivan učinak i na maligna oboljenja.
Bit i način prevencije
U prošlosti su ljudi oboljevali od malignih bolesti. Tome svjedoče mumificirani ostatci ljudi na kojima je ustanovljeno da su bolovali od karcinoma. Danas, na žalost, je ova bolest češća nego prije zbog svih negativnih efekata industrijskog doba. Kada se sagledaju preventivne mjere od karcinoma, one se najčešće sastoje u nastojanju da vodimo zdrav život. Iako zvuči previše jednostavno da bi bilo istinito, to je najbolja prevencija malignih bolesti. U svakom slučaju, starenje i genetska predispozicija za karcinome je smjernica prema kojoj moramo biti disciplinovaniji u držanju mjera opreza za tip kancera koji nam je pretnja. Zdrav život, kada već pominjemo taj često korišteni pojam, podrazumjeva redovnu hidrataciju, fizičku aktivnost i izbjegavanje stresa. U prirodi postoje spojevi koji imaju preventivnu funkciju kada su maligna oboljenja u pitanju. U nastavku teksta ćemo pomenuti najbitnija, te na taj način Vam pomoći da spriječite ili tretirate što bezazlenijim i što bržim putem maligna stanja.
Konjugirana linoleinska kiselina
Za ovu Omega 6 kiselinu je skraćenica u literaturi CLA (Conjugated linoleic acid). Ona se sastoji iz različitih izomera i njen izvor je u šampinjonima, mlijeku i goveđem mesu. Njeno antikarcinogeno djelovanje je uočeno na štakorima koji su bili hranjeni prženim burgerom od mesa koje je bogato sadržajem CLA. Pored antikarcinogenog djelovanja, ova kiselina smanjuje osjetljivost inzulina, jača imunitet, povećava mišićnu masu, snižava holesterol i umanjuje alergiju na hranu. Postoje vještački preparati, ali su to upravo slični preparati koje sam pominjala u pasusu o aminokiselinama, proteinskim dodatcima prehrani. Svakako, linoleinska kiselina ima slično svojstvo prema karcinomima, ali je još uvijek u fazi istraživanja, te se neki dokazi o njenoj učinkovitosti osporavaju.Ona se izdvaja se iz biljnih ulja i spada u omega 3 masne kiseline. Kokos, avokado, čurokot su izvor ove kiseline.
Selen
Ovaj mineral ima određena antikarcinogena svojstva. Prilikom tretiranja eksperimentalnih životinja sa spojem selena, koji su imali maligne promjene, primjećena je inhibicija tumoroznog tkiva. Eksperimenti rađeni sa selenom i živom pokazuju da Selen pokazuje magnetna svojstva prema živi. Pretpostavlja se da selen slično djeluje kada su u pitanju karcinogena tkiva. Te da iz njih izvlači maligne spojeve. Kao takav, ovaj mineral ima i detoksificirajuća svojstva. Najbolji izvor selena u prehrani su brazilski orasi i zatim tuna, a zatim meso svih domaćih životinja i cottage sir. Manju količinu Selena nalazimo u smeđoj riži, jajima, pečenom grahu, košpicama suncokreta… Postoje i preparati na bazi selena, ali oni se preporučuju samo ukoliko imamo dijagnosticiran karcinom. Rude selena mogu biti jako korisne ukoliko ih posjedujemo u svom stambenom prostoru i ostvarujemo neki vid fizičke i vizuelne interakcije s njima.
Flavonidi
Njihov naziv nastaje od grčkog izraza za žutu boju. Ovim spojevima su jako bogate biljke. Pored antikarcinogenog djelovanja, ovi spojevi imaju antiinflamatorno, antioksidativno, redukuju mogućnost nastanka arteroskleroze, moduliraju krvni tlak, sprečavaju stvaranje ugrušaka, modifikuju masnoće u krvi, regulišu nivo glukoze i modifikuju mehanizme starenja. Postoji nekoliko flavonida koji imaju najistaknutija natikarcinogena djelovanja.
Apigenin je flavonid koji spada u glikozide. Pored studija koje su pozitivne za djelovanje protiv karcinoma, on ima i djelovanje u sprečavanju Alzehimerove bolesti. Izvori ovog flavonida su kamilica, celer i peršun.
Miricetin je jedan od najpotentnijih flavonida do sada istraženih. Pored snažnog antikarcinogenog djelovanja, ovaj spoje ima prooksidativno i antioksidativno djelovanje, što mu daje i antinflamatorno djelovanje. Pretpostavlja se da ima protektivan uticaj na nervni sistem, a uočeno je da djeluje i protiv grušanja krvi, te da ima potporu kada je dijabetes u pitanju. Ovom flavonidu je najveći izvor peršun i list batata (slatkog krompira). Ostali izvori su repa, ribiz, mladi grah, brusnice i borovnice.Ovaj flavonid uz eugenol (fenil propen, on je sastojak eteričnih ulja karanfilića, bosiljka i lovora) se može koristiti kako bi olakšao pacjentima hemoterapiju, te dodatno umanjio djeljenje stanica karcinoma.
Kvercetin je jako potentan flavonid kao i miricetin. Spada u grupu polifenola, koji prije svega ima jako imunostimulirajuće djelovanje. Mada, on od većine flavonida ima antikarcinogeno djelovanje, a izvor u prirodi mu je kapari, rotkvica i bokvica.
Robinetin i Rutin su dva flavonida koja se mogu naći u biljnom svijetu. Oba spoja imaju jako bioaktivno svojstvo. Izvori ovih flavonida su heljda, Gynko biloba, eukaliptus, kantarion, zova i jabuke. Ovi flavonidi posjeduju antiinflamatorno i antikancerogeno djelovanje.
Kafeinska kiselina
Ova kiselina je organska kiselina sa akrilnim i fenolnim svojstvom. Kao takva je jako rasprostranjena u prirodi. Izolovana je iz kafe, a njeno antikarcinogeno djelovanje je eksperimentalno potvrđeno. Pokusnim životinjama je reducirana veličina tumora želuca i debelog crijeva nakon što im je aplicirana kafeinska kiselina. Pored svoje antikarcinogene funkcije, ova substanca ima i imunomodulirajuće svojstvo. Izvor ovog spoja je kafa, cimet, anisov plod, a najveću količinu ima kadulja, timijan i menta.
Hlorogena kiselina
Ova kiselina nije dobila svoj naziv radi prisustva hlora, već radi toga što „Chlor“ na grčkom znači zeleno, a ova kiselina ukoliko se oksiduje postaje obojena zeleno. Za ovu kiselinu se još uvijek istražuje koliko je potentna u antikarcinogenom djelovanju, ali je za sada utvrđeno da ima antinflamatorno djelovanje, te da pomaže kod upalnih procesa respiratornog trakta. Ona takođe redukuje krvni tlak. Izvori ove kiseline je hibiskus, a može se naći u kajsijama, breskvama i patliđanu.
Terpeni
Ovi spojevi se nalaze u deblima drveća i sprečavaju infekcije i brane od parazita i drugih nametnika. Samim time je poznato njihovo jako djelovanje na naš imunološki sistem, a kroz to postoji i jako antikarcinogeno djelovanje. Jako djelotvorni izvori iz prirode su smola četinara (u prvom planu bora), a nakon toga gljiva Kombucha koja u reakciji sa čajevima i glukozom stvara veliku količinu terpena, potentnih za liječenje karcinogenih procesa. Postoji mnogo vrsta terpena, ali neki od njih su otrovni za čovjeka. Tako da sam ovdje napisala dvije vrste koje su najpotentnije. U apotekama se mogu kupiti preparati na bazi terpena.
U ovom članku sam nastojala napisati sve osnovne informacije o tome kako potpomoći i šta izbjegavati kod ovakve bolesti. Ukoliko želite podjeliti svoje iskustvo ili pitati dodatna pitanja o nekom zdravstvenom problemu sa kojim se i Vi borite, slobodno pišite na moju e-mail adresu: a.dominic.rodic@outlook.com, unaprijed se zahvaljujem na hrabrosti i povjerenju koje mi ukazujete.
AnaDominik Rodić
Prirodni medicinar