Radovi na MCR7 su tekli bez zastoja i po planu.
Keen je bio zadovoljan novim zaduženjem. Sviđao mu se novi zadatak u sklopu kojeg je dane provodio šećući Novim planetom, kako su sve češće zvali MCR7. Skenirao ga je u potrazi za portalima kako bi ih zapečatio, i spriječio ulazak ljudi i predmeta iz paralelnih svemira, i time osigurao da život novim stanovnicima bude što sličniji onome na Zemlji. Kako su kolege dodavale nove dimenzije i frekvencije, tako su se nasumično otvarali i novi portali koji su dovodili u pitanje mnogo toga, no za sada je uspješno rješavao svaki izazov pred sobom.
Bio je ponosan na Carlosa koji je već nastanio dom u naselju Planine i preuzeo na sebe zadatak domaćina uz Jana koji je bio mnogo dominantniji. No Carlos se dobro snalazio. Mudrost i diplomaciju je upotrebljavao na ispravan način. Milaa i Keen nisu očekivali rivalstvo između njih pa ih nisu razdvojili, stavili su ih na isto mjesto jer su se savršeno nadopunjavali. Planine će biti centralno mjesto na Novom planetu. Tu će izgraditi postaju u koju će pristizati stanovnici i od tuda će se rasporediti po određenim kriterijima dalje, u druga naselja.
U daljini je vidio Nomi kako razgovara sa svojim nižim aspektom. Pitao se kada će biti spremna na trajno preseljenje, unutar sebe je sve češće osjećao nemir vezan za Kai koji nije dijelio s Nomi. Sumnjao je u njenu spremnost da napusti Zemlju i preuzme odgovornost koja joj je namijenjena na MCR7.
***
Uvela je Kai u nastambu koja joj je namijenjena kako bi se počela povezivati sa novim domom. Osjetila je kako je sve opuštenija u njenoj blizini pa se odvažila na ležerniji razgovor s njom uz jaču razmjenu energije koja će osigurati manji stupanj amnezije prilikom povratka na Zemlju.
„Jesi li ti Plejađanka?“ iznenada je upitala.
„Nisam“, odgovorila je s osjećajem uzbuđenja jer je Kai napokon maknula sav strah i pokazala interes za nju.
„A jesam li ja Plejađanka?“
„Imala si živote na Plejadama uz živote na Zemlji i drugim planetima.“
„A što sam sada? To me sve jako zbunjuje…“
„Razumijem da si zbunjena, no ti, kao i svi drugi sa Zemlje, si upravo to – Zemljanka.“
„Zar nisam starseed?“ Sumnjičavo ju je pogledala.
„Jesi.“ Nomi se toliko razveselila ovom razgovoru da su joj oči zasjale novom razinom ljubičaste boje.
„Imaš toliko lijepe oči“, rekla je s iskrenim divljenjem.
„Hvala ti.“ Suzdržala se da je ne privuče u dug zagrljaj.
Šetale su lagano nastambom i promatrale pogled iz svake prostorije. Kai je prebirala misli i pokušavala ih posložiti u smislenu cjelinu. Nije uspijevala u tome jer se uvijek osjećala kao da joj nedostaje još taj jedan, posljednji djelić puzzle.
„Oprosti, ne razumijem, kako mogu biti, i starseed, i Zemljanka, i dio tebe koja si očito vanzemaljska žena…“
„Zemljanka si jer si sada inkarnirana na Zemlji.“
„A što sam bila prije toga? Recimo postoje ljudi koji su prije života na Zemlji bili inkarnirani na Plejadama, pa su sada na Zemlji i prema tome se identificiraju kao Plejađani.“
„Bila si dio mene, ako želiš možeš prihvatiti informaciju da si bila Vestarijanka.“
„Nisam sigurna da postoje Vestarijanci…“
„Kako ne postoje kada sam ja s planete Vesta!“ Oči su joj bljesnule razveseljeno.
„Ali na forumima se ne spominju Vestarijanci. Spominju se Plejađani, Arkturijanci, Orionci…“
U Kainoj glavi je odjeknuo glasan smijeh, Nomi se nije više uspijevala suzdržati.
„To je jako zanimljiv način percepcije vas Zemljana, no vrlo često je potpuno pogrešan. Tema je nadasve kompleksna, voljela bi ti je pojasniti do najsitnijeg detalja, no budi nježna prema sebi jer još uvijek mnogo toga ne shvaćaš na staničnoj razini. Iznimno je bitno shvatiti kako vrijeme nije linearno i da se mnogo toga dešava u isto vrijeme i na istom mjestu.“
„Hvala ti, pokušat ću te pratiti i… Voljela bih se ovoga sjećati sutra kada se probudim.“ Uputila joj je molećiv pogled, a iz Nomine srčane čakre je poteklo more ljubavi koje je osjetila do najsitnijeg detalja. Bila je preplavljena emocijama do te mjere da su joj suze kliznule niz lice. Nomi je dotakla svojim dugačkim prstom jednu suzu. Dugo ju je promatrala izmjenjujući razne emocije svojim bićem, a potom je odgovorila: „U redu. Sjećat ćeš se.“
Pošle su prema stražnjem dijelu nastambe. S prostrane terase pogled je sezao preko nepregledne prašume prema zalasku jednog od tri sunca koji je ostavljao blago ružičasti trag.
„Izraz ‘starseed’ opisuje razvijena bića s drugih planeta, zvjezdanih sistema ili galaksija, čija je posebna misija da pomognu planetu Zemlji i, naravno, njenim ljudima, da se vibracijski uzdignu do te mjere da Zemljom zavlada, takozvano Zlatno doba. No do toga u vašem slučaju nije došlo te smo sada tu gdje jesmo.“
„Sjećam se tog dijela od našeg posljednjeg razgovora, i to me jako rastužuje. No, ono o čemu sada razmišljam, rekla si da neće svi ljudi doći ovdje, a sada kažeš da su i oni straseed… u stvari, jesu li svi Zemljani starseed, nisam više sigurna jesi li to rekla ili sam pogrešno nešto razumjela.“
„Nisu to svi ljudi sa Zemlje, u smislu da se inkarniraju s istom misijom buđenja svijesti. U slučaju tebe i onih kao što si ti, vi ste se inkarnirali u jednakim uvjetima bespomoćnosti i potpune amnezije koji se odnose na vaš identitet, porijeklo i svrhu, kao što je to slučaj i s ljudima Zemlje. No razlika je ta što su tvoji geni kodirani s pozivom za buđenje, razumiješ?“
Pričekala je njen odgovor kako bi dobila potvrdu da je prati. Kai je kimnula pa je nastavila.
„Taj kod te aktivirao u točno određenom trenutku u životu. No s obzirom na situaciju, morali smo kod mnogih od vas ubrzati taj proces jer ne možemo baš sve predvidjeti. Uvijek imate uz kodove i slobodnu volju. Buđenje je kod nekih ljudi, kao što znaš nježno i postepeno, ili sasvim dramatično i naglo. U svakom slučaju, sjećanje je obnovljeno do različitih stupnjeva, koji dozvoljavaju da svjesno preuzmete svoje misije. Tu onda nastaju šumovi u komunikaciji jer svatko ima vlastito iskustvo i ne postoje dva jednaka. Tvoje iskustvo je različito od onog koje ima Zora ili netko drugi, stoga nema puno smisla usporedba. Sada si došla do stadija kada će naša povezanost ojačati, a to će rezultirati time da ćeš biti jasnije vođena unutarnjim znanjem.“
„Oh, hvala ti, razumijem trenutno sve što si mi rekla, ali bojim se da ću sutra to sve zaboraviti iako si rekla da ću se sjećati.“
„Sjećat ćeš se svega na staničnoj razini. Vjeruj svom unutarnjem znanju. Kada pomisliš da nešto prepoznaješ kao istinu, iako ne znaš od kuda ti je to znano, prihvati to jednostavno kao takvo. O tome se radi, to je to unutarnje znanje koje imaš. Vjeruj više u sebe. Već si bila u sličnim misijama na drugim planetima, ali i na Zemlji, i poznate su ti procedure i tehnike za podizanje svjesnosti, imala si već ovakve živote, samo vjeruj da je istina što god da ti dođe.“
„U redu, pokušat ću.“
„Nemoj pokušati, već to učini“, čula je glas u glavi od kojeg joj je tijelom prostrujao električni udar.
Paralelno s melodičnom glasom, nekoliko metara ispred njih iz čistog zraka stvorila se zlatna sfera koja je levitirala visoko nad krošnjama prašume stvarajući valove nalik na površinu jezera. Jedan dugačak trenutak se ništa nije dešavalo, a potom je sfera preuzela oblik velikog zlatnog jajeta koje se spustilo na valove koji su se u trenutku kontakta pretvorili u staklenu površinu. Paralelno s kontaktom, jaje se rastvorilo po dužini te je u sredini stajala Adama u svoj svojoj veličanstvenoj pojavi.
Kai je zurila u nju šokirano i hipnotizirano, pokušavala je upiti sve što se pred njom dešava no njen mozak nije mogao pojmiti sve boje, oblike i zvukove koji su dopirali iz pojave pred njom.
„Pozdrav“, ponovo je začula u umu njen melodičan glas. „Nadam se da ti se sviđa tvoj novi dom“, rekla je, a potom usmjerila pažnju na Nomi.
Kai je imala osjećaj da dvije prilike pred njom razgovaraju no nije čula nikakve zvukove osim božanstvene melodije koju su proizvodili kristali na, kako joj se činilo, vanzemaljskoj božici. U jednom trenu je žarko poželjela sjećati se ovog bića kada se sutra probudi, kako bi mogla sve do u detalja prepričati Zori, no već sada je znala da ne postoje riječi koje bi mogle vjerno dočarati ovo kako se ona sada osjeća.
„Sjećat ćeš se svega sutra. Moraš se ubrzano pripremati za svoju svrhu. Ti imaš misiju zbog koje je tvoja duša nastala i ništa nije važnije od toga. Od ovog trenutka živiš samo za to da je ispuniš.“ Adama se u trenutku našla ispred nje i položila joj zlatni prst na čelo.
Nije se ni snašla, a Adama je već nestala. Pitala se je li se ovo sve upravo dogodilo ili je umislila. Pogledala je u Nomi koja joj je dala znak da je sve u redu.
„Tko je ta…“ Tražila je prikladan opis za najveličanstvenije biće koje je u životu vidjela no nije ga uspjela pronaći, pa je samo zurila u Nomi iščekujući odgovor.
„To je Adama, Visoka Svećenica sa planete Aziri. Novi planet je njen projekt. Ona je jedna od Sedmorice onoga što bi vi na Zemlji smatrali čelnicima, ili vođama no ne samo jedne zemlje, već desetaka galaksija.“
„Dakle ima još takvih kao što je ona?!“ Zadivljeno ju je pogledala velikim očima.
Nije odgovorila već je trenutak gledala Kai izrazom lica kao da se blago osmjehuje.
U trenutku je iz nepoznatog razloga pomislila da je Nomi zaljubljena u Adamu. Samu sebe je zatekla tim mislima, a potom je stigao i odgovor kao objašnjenje.
„Mi nemamo tu vrstu emocije, nama je sve – Ljubav. Iščitala si energiju u prostoru i to vrlo uspješno. Budi ponosna na sebe.“ Sada je jasno iščitavala ljubav u njenim očima.
Primijetila je i kako se dobro osjeća cijelo vrijeme koje je provela na ovom mjestu. Iznenadilo ju je koliko joj dom uopće ne nedostaje. U misli je dozvala roditelje, osjećala je ljubav prema njima, no nisu joj nedostajali. Upitala se zašto je to tako, i naravno, dobila je odgovor.
„U sklopu priprema preseljenja, tebe programiramo za rad u Odboru za doček novih stanovnika. Jedna si od najnaprednijih duša koje ćemo nastaniti na ovom području, odmah u prvoj grupi, a potom ćeš dočekivati ostale ljude, te im pomoći oko adaptacije. Zato dobivaš terapiju kojom pripremamo tvoje vibracijsko polje za život na Novom planetu, iako već imaš dobar dio programiran u svom DNK. S vremenom provedenim ovdje, prirodno će ti doći zaborav i prihvatit ćeš ulogu voditelja bez sjećanja na život proveden na Zemlji. Kao i ostatak ljudi, prihvatit ćeš kolektivnu svijest i adaptirati se novom načinu života. To je razlog zašto se ovako osjećaš, trenutno si na vibraciji koja će biti tvoja nova realnost. Ovo je aktivacija i vibracijsko poravnanje. Uskoro ćeš ovdje živjeti svoju svrhu.“
Dok je pažljivo slušala, primijetila je kako na drugačijem nivou razumije svaku izgovorenu riječ. Srce joj je snažno zakucalo od uzbuđenja.
„A kada se selim? Imat ću cijeli jedan novi život…“
„Uskoro. Ne znamo točan datum. Svijest ljudi raste i dalje, pa svakim danom imamo sve više subjekata od planiranog broja. Nedavno smo izgradili poseban portal kroz koji će se svijest ljudi na planeti Zemlji dizati kroz vaš impuls na Novom planetu. Dakle i vi ćete raditi aktivacije i samim svojim postojanjem odvojeni od Zemlje i dalje pomagati narodu koji je ostao. Lako je moguće da ćeš u budućnosti dočekati obitelj i prijatelje.“
„Kako?“ upitala je u mislima.
„Kako vaša svijest raste, tako ćete utjecati na ostatak ljudi na Zemlji. Vaš život ovdje će u mnogočemu biti drugačiji od dosadašnjeg. Ovdje ćete s vremenom izgraditi čist i jasan duh. Neće vas sputavati savjest, krivnja ili kajanje. Te dijelove vas smo očistili. To nose ljudi na zemlji u svom DNK, kojeg vi imate sve manje.“
„Ne razumijem…“
„Vezano je za karmu sa Zemlje. Stvaramo novu civilizaciju i čistimo vas od te karme i naučenih obrazaca. Za sada je bitno da razumiješ kako je tvoja misija bitna za sve, a ne samo za tebe, i znam da si toga sada svjesnija nego prije, stoga ti želim zahvaliti.“
Ležala je u krevetu i pokušavala se sjetiti što se desilo nakon toga, na koji način joj je Nomi zahvalila, no nije se mogla sjetiti. Sjećala se samo osjećaja ljubavi, nježnosti i topline, mirisa slatkoće uz osjećaj kao da je obavijena mekanim rozim oblacima.