Možda niste znali, ali rujan se ove godine slavi. Dylan Dog; istraživač noćnih mora, stariji brat Krešimira Mišaka i svih imitatora u crvenim košuljama, slavi okrugli, trideseti rođendan.
Tom prilikom Sergio Bonelli Editore nam sprema posebno izdanje stripa u boji, “Mater dolorosa” u izvedbi Roberta Recchionija i Gigija Cavenage. Koliko vidim (jednako malo kao i vi, a spoilera nigdje na vidiku), u epizodi se pojavljuje brod nalik onima koje Dylan slaže u svojoj radnoj sobi i koji ima posebno značenje za njegovu priču o podrijetlu. Kad sam kod origin narativa, prvo obojeno izdanje bilo je “La storia di Dylan Dog” koji je obavezna lektira. U pravilu, svaki stoti broj ili okrugao rođendan izlazi tutto a colori.
Osim posebnog izdanja, vani će biti specijal smješten na Planeti mrtvih u Londonu iz alternativne budućnosti gdje pratimo ostarjelog Dylana kako se nosi sa epidemijom živih mrtvaca. Najavljen je i “Dopo un lungo silenzio” koji piše Tiziano Sclavi uz Casertanovu crtačku potporu.
Nije bez razloga slavni Umberto Eco tvrdio da neprestano može čitati Bibliju, Homera i Dylan Doga. Mnogi ljudi mi kažu kako im je priča uvijek ista. Uvijek je neka fora. Dylan uvijek iznova fasciniran nepoznatim, iznova zaljubljen, Groucho u kutu valja fore.
Isto je, ali svaki put je novo. Uostalom, kladim se da Eco zna bolje od nas.
Mrak nas sve više okružuje kako noć postaje duža od dana, a od ljeta ostaju tek sjećanja. Knjige i stripovi drugačije mirišu u zatvorenim grijanim sobama u kojima hiberniramo. Kao da se svijet istraživača noćnih mora hvata na šavove svakodnevice.
Drago mi je na svakom kiosku ovdje u Zagrebu vidjeti Ludensovog Dylana. Računam da ima nade za sve nas kad ga klinci još uvijek čitaju i cijeli ovaj čudnovat jadransko-apeninski prostor povezuje ista morbidna priča o pretraživanju nepoznatog.
Dvadesetšesti rujan je dan. Mislim da ću ga provesti uz svoju kolekciju Dylan Doga;”Rječnik simbola” za hitne slučajeve u blizini i čašom dobra vina. Čak ću zapaliti rođendansku svijeću. Pravit ću se da mu je dvadeseti. Isto kao i meni.
Izvor – Sergio Bonelli zvanični sajt