Možemo da se ne slažemo sa Emanuel Makronom koliko god hoćemo, da ga prozivamo za razne političko-životne stvari, ali u jednom moramo mu odati počast. Onoliko koliko možemo jer na jedan način to se tiče i nas fantastičara! BBC na srpskom jutros javlja da je Makron dozvolio vojsci da formira „crveni tim“. Taj tim biće sastavljen od – pazite sad, ni manje ni više nego od pisaca naučne fantastike! Francuzi vide značaj ne samo fantastike već i naučne fantastike.
Taj „crveni tim“ biće zadužen za smišljanje (osmišljavanje) mogućih i potencijalnih bezbjedonosnih prijetnji. Vlada i vojska žele scenarije kojih se ne bi mogli dosjetiti njihovi stratezi. Dakle, vlada i vojska hoće maštu. Jer mašta u biti pokreće svijet. Neko se negdje dosjetio (izmaštao) da pokori svijet, onda je osmislio (izmislio) kako da pokori svijet. Onda ga je i pokorio. Sve do onog trenutka kada se pokoreni nisu dosjetili (izmislili) kako da se oslobode. Rat je u zbilji jedna teška fantastika, koja se pobjeđuje fantastikom.
Tradicionalni vojni strateg ne vidi dalje od onoga naučenog i doživljenog. On je ograničen dozvoljenim i tradicionalnim. Crveni tim od četvoro ili petoro pisaca naučne fantastike je inovativan i kako se čini prijeko potreban. (Ali za koga?) Pod okriljem naučne fantastike pokušaće da zamisle kako bi terorističke grupe ili druge države mogle da koriste naprednu tehnologiju. I to će dostaviti svojoj vladi. Dok se mi (i teritorijalno i na ovom sajtu) još uvijek raspravljamo o glavnom toku književnosti i položaju fantastike, Francuzi su preuzeli stvari u svoje ruke. Pardon, prepustili su stvari u pera svojih pisaca. Ovaj potez prvobitno (a da je zaista poznato široj javnosti) napravile su SAD, i to nakon terorističkog napada 11, septembra. Oni su tada izjavili da su bili žrtve nedostatka imaginacije. Tada su pozvali naučnofantastičare na savjetovanje.
Mada, moram priznati da i mi imamo sa nečim da se pohvalimo. Nenad Jevtić kod nas radi na romanima koji se žanrovski određuju kao vojna fantastika. Ono što sad u ovom trenutku možemo reći o tome jeste da je to na jedan način ozbiljan rad na proboju vojne fantastike kod nas. Naravno, možemo reći inovativno, ali i nije tako. U svijetu taj žanr uveliko je popularan i rado čitan. Možda su Francuzi bez od tih romana preuzeli ideju da uposle sf pisce? Pisac-vojnik? Da, možda njegov roman neće završiti kao dio vladine strategije za odbranu i unapređenje odbrane ali, možda i hoće?
Ono što smo do sad pričali i čitali o fantastici užurbano se mijenja. Pogotovo kada je riječ o naučnoj fantastici. Spekulativna fantastika koja se oslanja na nauku i tehniku, koja za temu ima mašine i uređaje, pravi korak dalje unapređujući svoj sistem. Fantastika je žanr u nastanku, spekulativna fikcija takođe. Na nama je da čitamo i pišemo o njoj, i da budemo otvoreni za sve mogućnosti žanra jer prvi čovjek je otišao na Mjesec upravo kroz tekst naučne fantastike.
Na kraju mogu samo reći, fantastika je odavno gurnula mejnstrim sa trona.