„Forget the power of technology and science, for so much has been forgotten, never to be re-learned. Forget the promise of progress and understanding, for in the grim dark future there is only war. There is no peace amongst the stars, only an eternity of carnage and slaughter, and the laughter of thirsting gods.“
Riječi su to koje stoje na početku svake Warhammer 40k priče i riječi koje su među ljubiteljima fantastičnog postale simbol određenog tona, tema, priče ili možda najbolje čitavog podžanra. Riječ je naravno o grimdarku. Oni upoznati s pojmom mogu zadovoljno kimnuti glavama, ostali imaju već dobru pretpostavku.
Bez previše kompliciranja grimdark označava priče kojima dominiraju pesimistični i mračni tonovi nasuprot tradicionalne fantastične postave plemenitih heroja, vrijednosti ljubavi i prijateljstva te borbe dobra i zla u kojoj dobro na kraju pobjeđuje. Grimdark izvrće ove žanrovske trope naglavce. Svijet ponositih kraljevstava i plemenitih kraljeva, fantastičnih rasa koje djele države i kontinente zamjenjen je svijetom propalih kraljevina, anarhije i tirana koji njima vladaju, svijet je to predrasuda i diskriminacije kojima dominiraju pohlepa, ambicija i okrutnost. Ako su protagonisti tradicionalne fantastike hrabri junaci vođeni plemenitim idealima, protagonisti grimdarka su hladnokravni ratnici vođeni častohlepljem, osvetom ili pukom voljom za preživljavanjem u svijetu u kojem je ljudski život jedna od najjeftinijih roba.
Već spomenuti Warhammer 40k idealni je primjer. Distopijiski svijet četrdeset i prvog tisućljeća mjesto je beskonačnog rata čovječanstva i svih ostalih, ratobornih barbarskih Orka, nezamislivo opscenih sila Kaosa, nezaustavljive pošasti Tyrannida i drugih horora koji se skrivaju u Galaksiji. Čovječanstvo Warhammera pri tome su nebrojene milijarde i milijarde ljudskih bića sabijenih u Imperij Čovjeka, totalitarnu, birokratsku i teokratsku noćnu moru. Svakoga dana milijuni ljudi žrtvovani su božanskom Caru zatvorenom u Zlatnom prijestolju, stotine milijarda žive u neopisivo zgusnutim gradovima košnicama u potpunom siromaštvu na svijetovima odavno pretvorenima u nepregledna industrijska postrojenja, zagađene pustare ili goleme vojne logore. Milijuni su regrutirani u Carsku gardu i poslani na drugi kraj svemira da se više nikada ne vrate, tehnologija biva zboravljena, a znanje se čuva tek kao praznovjere kulta koji strojeve štuje kao božanstva. Najgori od ljudi bivaju lobotomizirani i mehanički nadograđeni kako bi postali bezumni servitori, najbolji među ljudima stvoreni su genetičkim inžinjeringom i zakovani u bojne oklope kako bi se zauvijek borili na različitim frontovima carstva kao svemirski marinci. Svijet je to nezamislive golemosti u kojemu je pojedinac potpuno nebitan, tek dio kotačića na nezamislivo složenom stroju. Četrdeset i prvo tisućljeće vrijeme je u kojemu će tvoj život biti težak, nepravedan, kratak i nikome nećeš nedostajati.
Teme klasično vezane za grimdark i njegov utjecaj možemo pronaći i u mnogim drugim djelima. Ljubiteljima fantastike biti će poznata imena autora kao što su Michael Moorcock, Joe Abercrombie, Glen Cook, Steven Erikson, Mark Lawrance i naravno G. R. R. Martin. Onima koji su nekada ušli u svijet animea ili mange dovoljno je spomenuti Berserka, a ljubitelji gaminga mogu prepoznati Witchera. Čak i u svijetu filma i superheroja, dvije i trinaeste izašao je film u kojemu je simbol optimizma, istine, pravde i američkog puta u sivim depresivnim bojama slomio vrat antagonistu nakon što su stotine i stotine nevinih već izgubile živote, dok je u drugoj franšizi postao diktator Zemlje.
Linija koja ove primjere odvaja od tradicionalnih primjera žanra kao što su Gospodar prstenova, Narnija, Shannara ili John Carter u potpunosti je jasna, a inicijalno ovaj val pojavljuje se sve više od 90-ih. Danas, u vrijeme kada gore navedeni autori i franšize predstavljaju samu kremu fantastike možemo govoriti i o tome kako je grimdark zapravo postao mainstream žanra. Možda najbolji dokaz tvrdnje jest upravo činjenica da je najutjecajniji primjer suvremene fantastike djelo čiji su glavni fokus sebične ambicije i krvavi ratovi feudalnog društva dok je prijetnja velikog, apsolutno zlog neprijatelja koji prijeti čitavom svijetu gurnuta sa strane i uglavnom dolazi. Naši heroji nisu dobri i nesebični junaci, malena, ali hrabra grupica pustolova nego široka lepeza ljudi različitih želja, motivacija i uopće moralnih vrijednosti, a među njima oni najsličniji tradicionalnim „dobrim dečkima“ imaju tendenciju gubljenja glave ili bliskih susreta s hladnim oštricama bodeža.
Ipak, navedeni autori i franšize vrlo su različite po temi, obujmu, mediju te samom načinu na koji doživljavaju i opisuju ili se uopće bave fantastikom. Ne treba biti genijalac da bi se uočilo kako su Pjesma leda i vatre (aka Game of Thrones) i Warhammer 40k dvije potpuno različite i nespojive franšize. Njihov jedini zajednički nazivnik jest tamniji, okrutniji, realističniji prikaz svijeta i likova koji ga nastanjuju od onog na što smo kao publika navikli. Način na koji, kako ili čak koliko je svijet mračniji uvelike se razlikuje od jednog do drugog djela ili franšize pa se može postavili pitanje vrijedi li govoriti o grimdarku kao podžanru, evoluciji ili tek tendenciji žanra?
Kada zagrebemo pod površinu jasno je koliko je sam pojam grimdarka zapravo nedefiniran. Grimdarkom možemo smatrati ona djela koja su nastala s eksplicitnom namjerom da budu što mračnija i šokantnija kao npr. Berserk, Warhammer 40k ili Broken Empire. Primjerom grimdarka smatra se dakako i Martinova Pjesma iako je njen svijet realističniji i puno bliži povijesnoj fantastici od gore navedenih primjera.
Uzevši u obzir razvoj fantastike, kao i starenje i širenje same čitateljske publike, ako smijem reći i zasićenosti ostalim žanrovima, grimdark je idealni primjer odmaka od „mainstream“ doživljaja samog žanra kao bajkovitog, crno-bijelog eskapizma namjenjenog mlađoj, uglavnom dječjoj publici. Najstarija generacija čitatelja odrasla na pulpu Weird Talesa danas je u dubokoj trećoj dobi, generacije Gospodara Prstenova i herojske fantastike u srednjim su godinama, a orginalna Potter generacija ulazi ili je već duboko u dvadesetima. Rast grimdarka jedan je od odgovora žanra na starenje i sazrijevanje publike, potrebu za drugačijim, odraslijim pristupom. Jasna i brutalna distinkcija od dječjeg, naivnog i crno-bijelog tako je logična evolucija samoga žanra.
Njegov utjecaj, danas sve zastupljeniji u fantastici ima naravno i svoje naličje. Prevelika brutalnost, tama radi tame može lišiti priču bilo kakve istinske napetosti ili poistovjećivanja s likom. Ako je klišej tradicionalne fantastike da će dobro na kraju prevladati i naš protagonist pobjediti, jednako tako grimdark može postati klišej zla koje će pobjediti dobro, a trud protagonista uzaludan. Takva djela vrlo brzo postaju zamorna i poprilično plitka. Žanr čije glavne odrednice jesu brutalnost i nasilje, nepravedni, neugodni, zli svijet u vremenu političke korektnosti pleše na rubu granice uvredljivog i otvara vrata ispuhivanju rasizma, seksizma i drugih izrazito negativnih društvenih tendencija. To su izazovi na koje će autori, ali i fanovi fantastičnog morati pronaći odgovor.
Fantastika nam omogućava da eksperimentiramo, da istražujemo, da ispitujemo i postavljamo pitanja. Ona predstavlja slobodni let mašte i granicu stvarnoga pomiče na same njene rubove. Ona izaziva emocije, pruža bijeg i zaklon, ali i otkriva i mračniju stranu ljudske duše, onu koja je sposobna počiniti, pronaći opravdanje i uživati u najvećem zlu. Prostor tema i način na koji će se njima baviti je širom otvoren svakome od nas.
Ponekad želimo priču koja će nas ohrabriti, zaborav od svakodnevice i dosade običnosti, ponekad želimo istinski strahovati za svoje junake i biti spremni na opasnost smrtnog života. Nekad želimo pronaći odgovore na teška filozofska pitanja, nazrijeti budućnost ili pokušati shvatiti prošlost, svjedočiti velikim događanjima i posjetiti veličanstvena mjesta, zaviriti u onostrano, drugo i drugačije. A ponekad, i tu možda leži najveća privlačnost grimdarka, želimo potvrdu da naš svijet i ovaj život nisu tako loši i zastrašujući kao što bi mogli biti na nekim drugim mjestima.