Solaris edicija hrvatskog izdavača Hangar 7 od samog početka objavljivala je romane, kao i zbirke priča spekulativne fikcije hrvatskih pisaca. Hangar 7 trenutno objavljuje jedini hrvatski SF časopis “Sirius B” koji je dostojan nastavak tradicije nekadašnjih Siriusa i Future, te osim edicije Solaris, objavljuje i mamutske SF omnibuse, te ostala žanrovska izdanja. Ukoliko niste čuli za njih – proguglajte njihove knjige ili svratite na službenu stranicu inverzija.net. Iako je velika većina romana hrvatskih autora u Solaris ediciji po prvi put objavljena u štampanom formatu, neka izdanja, poput zbirki priča Vanje Spirina ili Davida Kelečića, već su bili objavljivani. No, da ne dužim i uzimam čitateljima dragocjeno vrijeme, recimo samo da u tekstu koji slijedi predstavljamo prve tri knjige iz edicije…
1] Po drumu i bespućima vremena – “Drum”
Prva od žanrovskih knjiga u novoj biblioteci Solaris – Drum – predstavila je dvojicu hrvatskih pisaca, Gorana Sundaća i Ivana Lutza. Sundaću je ovo prvijenac, dok je Lutzov SF roman “Zovite ju Zemlja” izašao u izdanju Čarobne knjige. Drum je neobično žanrovsko ostvarenje, kako i navode u samom sinopsisu na omotu romana. Roman je kombinacija niza žanrova i žanrovskih elemenata, od tajnopovijesne kriminalističke fikcije (koju je popularizirao Dan Brown svojim romanima), akcije, ambijentalnog horora, pa do niza omiljenih tema znanstvene fantastike. Horor ambijent zabačenog mjestašca uronjenog u fanatizam, sujeverje i malograđanštinu pogođen je u potpunosti, i kad bismo izolirali tu narativnu liniju imali bismo samodostatan zaseban roman.
Priča je pričana kroz barem pet likova, i to kroz nekoliko epoha koje se međusobno isprepliću u kolopletu vremena; prošlost, sadašnjost i budućnost – i sve to omotano u magle malog zabačenog slavonskog sela Bebrin. Dvojica glavnih likova su kategorija prilično direktnih i srčanih tipova, te nose većinu radnje. Lukasz Kroll je poljskog porijekla, svećenik – službenik Vatikanskog ureda za nerazjašnjene pojave, koji je poslan u malo zabačeno selo gdje je svjedok tajanstvenih i mračnih pojava. Robert Cox je malo kulerskija verzija Brownovog simbologa Roberta Langdona, u interpretaciji naših autora je čovjek od akcije, skeptik i agnostik koji raskrinkava prijevare vjerskog tipa. Pratimo njegova nastojanja otkrivanja velike zavjere i tajne koja je skrivana stoljećima. Dijelovi romana prilično su dramatični i dinamički posebice u Coxovim poglavljima, dok u Krollovim poglavljima nalazimo uglavnom horor elemente.
Ne sumnjam da se autori nisu zabavili iznošenjem svojim stavova o društvu, posebice religiji i Crkvi kao instituciji. I ustrojstvom Crkve u budućnosti koje je definirano Reformama svećenika iz prošlosti, Laboriana Quinna. Ako volite Dana Browna, odnosno pseudopovijesne krimiće s temom rušenja višestoljetnih crkvenih dogmi, bili oni celofanirani u horor/SF ili ne, vjerojatno ćete uživati u romanu.
2] Sugestivno putovanje u mračni fantasy – “Dublje od bezdana”
“Dublje od bezdana” prvi je roman mladog pisca Davida Kelečića, vrlo aktivnog sudionika domaće žanrovske scene, kao i dobitnika nekolicine domaćih žanrovskih nagrada. Iako biste na prvu nakon pročitanog romana pretpostavili da je njegov omiljeni žanr evidentno horror/mračni fantasy, a njegovi svjetovi morbidni i mračni, puni užasa s ove i one strane – bili biste parcijalno u pravu. Ukoliko pogledati njegov raniji opus, koji sadrži dobru dozu morbide, sadrži i cijeli jedan nivo humorističnog tona na kojem se osjeća prilično ugodno i sigurno. No, da bi ga njegovi čitatelji ozbiljno shvatili, prema njegovim riječima, morao je zatomiti taj humorističan ton. Njegove priče naći ćete redovno u većini hrvatskih zbirki s raznih SF i fantasy konferencija, a nedavno mu je izašla i zbirka kratkih priča u istoj ovoj ediciji – “Imago ultima“.
U “Dublje od bezdana” nalazimo se u srednjovjekovnom selu Travlastok na sjeveru euroazijskog kontinenta, ispunjeno praznovjernim i praktičnim ljudima koji se nakon decenija straha i prepuštanja demonima vraćaju u neku normalu. Naime, došljak Sinan u potrazi za mitskom ostavštinom zagonetnih Vaizaka, od demona očisti seoski izvor užasa – zagonetni Labirint. Nakon tog užasnog putovanja, ostala su mu samo mračna sjećanja i predosjećaji, bol i ovisnost o vaizačkoj magiji. No, kad se malo bolje pogleda, ništa zapravo tu nije normalno, demoni iz Labirinta kao da zapravo i nisu bili pobijeđeni. Kao da užas tek predstoji. Kao da zlo nikad ne umire. Glavni junak vrluda labirintom užasa, između realnosti i jezovitih halucinacija. Kako dublje tone u labirint ludila, sjećanja iz labirinta nadiru mu sve više i više. Postaje opsjednut labirintom i bolom, darom kojeg stanovnici labirinta obožavaju.
Usprkos tome što na prvu koncepcija romana nenaviknutom čitatelju može izgledati nešto konfuznije, roman je napisan tečnim i direktnim jezikom, jeza i užasi s kojima se suočava glavni junak nedvosmisleno su i jasno opisivani u knjizi. Od samog početka, kako knjiga klizi lagano, a bolno svome kraju, klimaksu, tako atmosfera postaje sve napetija i nabijenija emocijama primordijalnog straha. Čitatelj se od samog početka pita čemu zagonetni intermezzi između svakog poglavlja, no oni su tu s razlogom i dio su slagalice koju sastavlja autor sve do samog kraja.
Roman je na granici fantasy žanra i horora. Oni već naviknuti na ovakva žanrovska ostvarenja prepoznat će elemente FRP gejminga, na dijelovima ćete možda naći glavnog junaka kao igra razinu po razinu mračnih podzemlja paklenih katedrala igre “Diablo“. Trebate se izliječiti – tu su bočice crvene tekućine. Crveni vaizački napitak čudotvornog izlječenja zapravo igra veliku ulogu u romanu zbog svojih čudesnih i ovisničkih svojstava. Demoni iz Labirinta definitivno su inspirirani Cenobitima iz svijeta “Hellraisera” Clivea Barkera, a Tamničar odgovara liku Arhitekta Pinheada, glavi reda Cenobita. Kad bismo se malo našalili, mogli bismo reći da je Barker mladom autoru Davidu Kelečiću bacio izazov da iskoristi svoj spisateljski dar i napiše osvježenu verziju Hellraisera pod uvjetom da se radnja prebaci u mračni srednji vijek, zadojen praznovjerjem i neukošću. I ne bismo previše pogriješili, jer svi elementi su tu.
Osim što se autor poigrava s poimanjem realnosti i halucinacija, glavni lik nudi čitatelju cijelim putem tragove konačnog rješenja misterije koja se skriva iza svega toga. Najbolji je naravno osjećaj kad se nakon pročitane knjige u glavni film prevrti unatrag, i sve stvari sjedaju na svoje mjesto.
3] Više humorističke dimenzije Vanje Spirina – “Junačke zgode Vailianta i Junker’sa”
Recimo to prostim riječima iz naroda, hrvatska spekulativna humorna fikcija bez opusa Vanje Spirina bila bi poput poljupca bez brkova – neukusna, mlaka i bez duše. Tko nikad nije okusio makar mrvicu Spirinove blagoglagoljivosti i kićeni govor arhaičnih vremena prepun nedokučivih lirskih opisa, ili posjetio one predjele egzotičnih bajkovitih dimenzija gdje žive bajne djeve, dični i prkosni vitezovi, i izvanzemaljci i govoreći stolci – taj kao da nikad nije ni živio.
Vanja Spirin nadahnuo se svojim vlastitim unutarnjim humorom, a bez sumnje ćete pronaći i komadiće drugih velikana humorne fantastike poput Terryja Pratcheta, Roberta Asprina, Fritza Leibera ili Douglasa Adamsa. Ili nećete, ali ako ste čitali ijedan od navedenih autora, znat ćete na čemu ste. Prošle je godine predstavio novu zbirku priča “Smrtonosna mizija i druge priče“.
Da zabune ne bi bilo, ovdje i sad pričamo, dakle, o zbirci kratkih priča gdje sami inspirativni naslovi opisuju ukratko herojsku misiju – “Kako su Vailiant i Junker’s stali na kraj zlom Jamasi”, “Protiv vatrene stihije”, “Vailiant i Junker’s u borbi sa Silama Zla”, “Pod ružom vjetrova”, “Protiv crne smrti”, “U zemlji Lotofaga”, “U ledenoj tajzi” i “Legenda o Stjenjki Raznome”.
Ako vas već dosad nisam navukao na zbirku, pokušat’ ću vam dati još nekoliko esencijalnih informacija o valjanim herojima bez dlake na jeziku, pameti u glavi, i one stvari vazda na pameti – Vailiantu i Junker’su. Što, kažete, ovo mora da je priča o dva antropomorfizirana bojlera?! Valjano biste pogriješili, jer je ovo priča o herojskom dobu i valjanim herojima kojima je glavna zanimacija zašprehavanje i štipanje istoljetnih maloljetnica u lokalnom narodnjačkom baru u slobodno vrijeme.
Vailiant su ga zvali. Heroj je u duši plave krvi, sporije pameti, ali brz na maču i prstićima koje vole potražiti mladice bijele puti i bujnog poprsja. Vitez Junker’s je pak njegov nerazdvojni drug istih herojskih karakteristika i sklonosti iz 1001 pustolovine. U slobodno vrijeme herojčina je kojem nema ravnog, a u posjedu je i jednog bordela. Što će reći mecena i dobročinitelj promiskuitetne ženske čeljadi. Kako svaka prava družina pustolova, osim viteza-barbara jakih na maču i poetičnog jezika, mora sadržavati i moćnog čarobnjaka, tako ni spomenuta nije iznimka. Upoznajte Čudnog, moćnog maga ektoplazmatskog astralnog tijela koji postoji između stvarnosti i neizvjesnosti.
Kako bi avanture bile što živopisnije i uzbudljivije, našim herojima pridodani su opičeni i nadasve neuobičajeni sudruzi – najmoćniji viking i kompić Saab Krvavi, Vailiantov mudri sin Bauknecht – iliti Veliki Bard (doduše, još neprepoznat), čarobnjak Marylin sa sklonostima i osjećajem za žensku modu, barbarkinja Lavacija i drugi akteri, što stvarni, što nestvarni… Pitate se koji to nagoni navode ove ljude na tako nadasve opasna, pa čak i smrtonosna putovanja? Pa čisti altruizam je u pitanju, posebice kad su u pitanju sisate djeve u nevolji.
Ruku na srce, nakon pročitanog sigurno nećete spoznati smisao života, niti će vam spolni ud narasti za koji centimetar, no siguran sam da ćete se dobro zabaviti – posebno kad malo bolje uronite u Spirinov otkačeni svijet i polovite sve hiperbole, parabole i figurativne doskočice. Nadam se da ste čitajući ovaj osvrt barem na momenat uspjeli uhvatiti atmosferu i stanje svijesti iz priča.
Za kraj…
I to bi dragi moji čitatelji, bilo to. Ostavite kompjuter i internet na miru i fino se vi posvetite staromodnoj analognoj metodi listanja knjiga otisnutih na papiru. Želite li upoznati nešto od novije hrvatske spekulativne fikcije, edicija Solaris je tu za vas.