Isaac Asimov

Biografski podaci

Isaac Asimov rođen je 1920. u novostvorenom Sovjetskom Savezu; tri godine kasnije njegova familija seli u Sjedinjene Američke Države i ostaje tamo – Isaac tokom svog života nije govorio ruski jezik. Sudeći po autobiografijama, rano je naučio pisati i čitati engleski, te je ranije i krenuo u školu. Roditelji – koji se nisu stihijski iselili u SAD – uskoro po dolasku otvaraju lanac prodavnica slatkiša, novina i magazina. Od djece se očekivalo da pomognu u porodičnom „business“-u, pa je Isaac upravo na taj način došao u prvi kontakt sa naučnom fantastikom u ranim popularnim magazinima posvećenim ovoj vrsti književnosti. 

Zahvaljujući izvanrednom uspjehu u školi, tokom tridesetih i četrdesetih godina Asimov studira hemiju, doktorat završava 1948. Karijeru u literaturi počinje 1939., sa kratkom pričom „Marooned Off Vesta“ u tada veoma popularnom magazinu „Amazing Stories“ (prvi periodični magazin u SAD koji se bavio ekskluzivno naučnom fantastikom, pokrenut 1926). Slijede mnoge kratke priče i romani, popularnost pisca raste sa svakim objavljenim djelom. 

Asimovljeva bibliografija može se grubo podijeliti na tri vremenska razdoblja: od kraja tridesetih do sredine pedesetih godina 20. vijeka, onda druga faza do osamdesetih, te posljednja decenija života. U prvoj i zadnjoj od ovih faza, autor se većinom bavio fikcijom i u ovim periodima su objavljeni mnogi romani (a i kratke pripovijetke i novele) iz njegovih najpopularnijih serija. Srednja faza Asimovljevog rada bila je pretežno posvećena naučnom i publicističkom radu; u ovo vrijeme Asimov je i priznati profesor biohemije na Univerzitetu u Bostonu.

Uz Heinlein-a i Clark-a, Asimov je u drugoj polovini 20. vijeka proglašen za člana „Velike Trojke“ naučne fantastike; njegove novele i romani višestruki su dobitnici najprestižnijih nagrada branše (Hugo Awards, Nebula Awards). Asimov odlazi u vječnost 6.4.1992.

Glavne serije (Fondacija + Roboti, Galaktička imperija)

Tokom cijele karijere, Asimov je objavio nekoliko stotina naslova u području naučne fantastike; u ranoj fazi prevladavaju kratki formati, da bi kasnije periode obilježili romani. Autor je često i izdavač antologija, te zbirki pripovijetki drugih SF pisaca. Svoju veliku popularnost kod publike zahvaljuje prije svega serijama u kojima romani i kratki formati doprinose stvaranju vlastitih referencnih sistema, svijetova i tehnološko-socioloških fenomena, od kojih su mnogi ušli u širi kanon generalne naučne fantastike. Pri tome se Asimov uvijek bavio budućnošću ljudske rase, tehničkim i socijalnim aspektima napuštanja Zemlje i Solarnog sistema i stvorio viziju budućnosti čovječanstva među zvijezdama, bez vanzemaljaca i neobjašnjivih fenomena, koji su česta pojava u ovom žanru. 

Tri serije koje su se u Asimovljevom opusu nazirale od prvih koraka, autor je zahvaljujući dugogodišnjem radu spojio u splet priča, romana, pogleda, „istorijskih izvještaja“, trilera koji „pokrivaju“ desetine hiljada godina budućnosti ljudske rase, počevši od kraja 20. vijeka kao pozornice za „najranije“ naracije iz Asimovljevog svemira. Serija priča i romana o robotima počinje 1940. sa kratkom pripovijetkom „Robbie“. Među glavnim temama serije o robotima nalaze se (i danas) aktuelna pitanja interakcije čovjeka i mašine, ovisnosti od mašina i mogući pravci razvoja ljudske rase sa robotima i bez njih. Većina Asimovljevih robota skoro perfektno imitira ljudska bića, a to otvara mnoge narativne puteve, koje je Asimov obilato koristio. Majstorski opisi podijeljenog društva – po pitanju upotrebe robota – su među najboljim opisima tehnofobije u književnosti. Serija o Galaktičkom Carstvu se sastoji od tri međusobno ne previše povezana romana u kojima Asimov uspostavlja Galaktičko Carstvo kao jedan od najrazvijenijih društvenih modela interplanetarne i intergalaktičke budućnosti. Sadržaji pojedinih pripovijetki i romana iz ove serije postavljaju vremenske okvire od desetina hiljada godina; autor nam daje uvid u kratke isječke iz „istorije“ tog dugotrajnog carstva, istovremeno nas informišući i o tehnološkom i socijalnom razvoju (često nedostatku istog) tokom ove „longue-durée“ istorije. Serijal o Fondaciji je najkompaktniji od sve tri serije. Galaktičko Carstvo igra ulogu u sagi o Fondaciji, kako narativ počinje za vrijeme posljednjih decenija Carstva i predstavlja Hari Seldona, vjerovatno najvažniju (ljudsku) figuru iz cijelog opusa Asimova. Seldon je psihohistoričar, naučnik koji na osnovu upotrebe savršenih statistika i matematičkih formula i predviđanja nudi trezven pogled u budućnost ljudske rase. Propovijedajući dolazeću propast dugovječnog carstva i barbarsku epohu koja će slijediti za sav ljudski rod razbacan po stotinama, hiljadama naseljenih planeta, Seldon istovremeno nudi „rješenje“: da bi se period haosa i ratova prije stvaranja novog Galaktičkog Carstva skratio na samo 1000 godina, potrebno je osnovati dvije Fondacije/Zadužbine… poštovateljima djela i lika Asimova ostatak je poznat. Uvodeći robote u priče i romane o Fondaciji, Asimovu je uspjelo stvoriti manje-više koherentnu „istoriju budućnosti“ baziranu na sociološkim, psihološkim i drugim naučnim metodama. 

Nove ideje, inovativni koncepti, zaostavština

Asimov je ostavio neizbrisive tragove u naučnoj fantastici. Na ovom mjestu možemo navesti tek par najbitnijih koncepta, ideja i narativnih elemenata koje srećemo u mnogim Sci-Fi djelima drugih autora. 

Jedna konceptualna ideja je definisana kroz „Tri zakona robotike“, pri čemu je prvi „najjači“, a treći „najslabiji“:

  1. Robot ne smije (svjesno) naškoditi čovjeku ili pasivnošću dopustiti da se čovjeku naškodi.
  2. Robot mora slijediti ljudske naredbe, osim kada one ugrožavaju Prvi Zakon.
  3. Robot mora štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s Prvim ili Drugim Zakonom. 

Ovi zakoni su prvi put definisani u noveli „Runaround“, izdatoj 1942 u magazinu „Astounding“, U kasnijim djelima (od 1983), Asimov uvod i nulti zakon robotike:

  1. Robot ne smije povrijediti čovječanstvo, niti pasivnošću dopustiti da se istome naškodi.

Zakoni robotike bitan su element u mnogim romanima i pričama Asimova, te u serijalima koje su dovršili ili napisali drugi eminentni autori, kao Roger MacBride Allen u „Caliban Trilogiji“, koju je Asimov koncipirao prije smrti. Poznati i popularni holivudski film „I, Robot“ koristi zakone kao pozadinu naracije o pobuni robota. 

Koncept podjele (blisko) budućeg društva na dvije grupe, ovisno od stava prema upotrebi robota: Spacers/Settlers. Po Asimovljevoj ideji, prvi talas iseljenika sa Zemlje dešava se 2065, spejseri kasnije kolonizuju 50 planeta na kojima roboti obavljaju sve poslove, a ljudi se mogu posvetiti omiljenim aktivnostima i naučnim istraživanjima, koji produžuju živote spejsera. Za to vrijeme, na (u međuvremenu radioaktivno zaraženoj) Zemlji, velika većina ljudi je razvila mržnju i prezir prema robotima. Asimov koristi antagonizme koji nastaju kroz ova zbivanja, kako bi zaista efektivno dočarao socijalne i kulturološke uzroke vječitih podjela ljudskih društava. 

Galaktička Enciklopedija, koju je autor prvi put opisao 1942 u kratkoj priči „Foundation“ nadahnuta je stvarnom enciklopedijom Brittanica. Ideja galaktičke enciklopedije je prikupljanje sveobuhvatnog znanja ljudske vrste o svim temama. Ovaj koncept se pokazao osobito efektivnim u glavnoj trilogiji o Zadužbini: svako poglavlje ove epopeje na preko 700 strana počinje prigodnim citatom iz Galaktičke Enciklopedije. Ideju su preuzeli i neki drugi autori naučne fantastike, a spominje se i u romanima koji prate filmsku epopeju „Ratovi Zvijezda“. I „Autostoperski vodič kroz galaksiju“ koristi ideju Enciklopedije. 

Pozitronični mozak, koji je ugrađen u sve robote u Asimovljevoj viziji budućnosti, možda je čak poznatiji iz Zvjezdanih Staza: android Data, jedan od omiljenih likova iz „The Next Generation“, ima pozitronični mozak. Ovo nije slučajnost, pošto su Asimov i Gene Roddenberry bili dobri prijatelji i često razmjenjivali iskustva i ideje. 

Asimov nam je poklonio i par termina: izmislio je riječi „robotika“ za nauku o robotima, „psihohistorija“ za zamišljenu nauku o psihologiji masa (čije metode – osobito u dijelovima opusa koji se bave Zadužbinama – podsjećaju na metode oštrijih vjerskih sekti) te već spomenute pojmove „pozitronika“ i „pozitronični mozak“ za fiktivnu metodu razvoja robota do savršenstva. 

Kontroverze

Dvije teme djeluju bitne (u socijalno-političkom, istorijskom, te tehničkom smislu): Upotreba atomske energije, te reprezentacija i prezentacija žena i njihove uloge u budućem društvu. 

Većina Asimovljevih djela nastala je u toku Hladnog Rata i trke u naoružanju između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država. Posebnost ovog perioda leži u tome da se istinsko čovječanstvo od sredine četrdesetih godina 20. vijeka prvi put nalazi u opasnosti od potpunog istrebljenja, „zahvaljujući“ tehničkom izumu atomske bombe. Rezultat ove opasnosti i propagandnog rata koji su dvije sile (i njihovi svekoliki pratioci) vodili sa skoro religioznom revnošću bile su masovne i individualne psihoze iz straha od uništenja nuklearnim ratom. Atomska energija i njena upotreba u mirnodopske svrhe su ključni elementi u većini Asimovljevih romana. U nekoliko izdanja na njemačkom iz osamdesetih godina npr., autor se osjetio dužnim da objavi kratke predgovore u kojima se izvinjava zbog nuklearne tematike u njegovim romanima. Iz današnje perspektive, a i zbog tehnološkog razvoja, ovakve „isprike“ autora više nisu potrebne i mogle bi se okarakterisati kao koncesija autora moralističkom duhu vremena. 

Asimovljeva budućnost je i dalje većinom budućnost muškaraca. Skoro svi njegovi glavni likovi, a osobito oni koji imaju aktivne uloge u narativu, su (heteroseksualni) muškarci. Ova činjenica ne iznenađuje, imajući u vidu notorne slabosti „zapadne“ kulture dvadesetog vijeka na ovom području. Ženski likovi u praktično cijelom opusu su pretežno stereotipni prikazi pasivnih, intrigirajućih i/ili lijepih žena i rijetko čine okosnice narativa. Izuzetak je Susan Calvin, naučnica rođena 1982. godine, koja je predstavljena kao „psiholog za robote“, a čiji lik je postao ikona naučne fantastike i izvan Asimovljevog opusa.

Imajući u vidu vrijeme i kontekst nastanka Asimovljevih romana i pripovijetki, djelomični nedostatak aktivnih ženskih uloga je objašnjiv i razumljiv; autor ovog teksta žali zbog propuštenih šansi za stvaranje još boljeg Svemira za ljudsku rasu.

About Author