Zašto čitamo horor priče? Bilo da smo ljubitelji istih ili ne, osećaj jeze koji nas prođe dok čitamo neku strašnu priču dovoljno govori o njenom kvalitetu. Devedesetih godina edicija Košmar je pokrenula izdavanje kvalitetnih horor romana pisaca koje i danas čitamo. Kingovo To, Barkerov Kabal, Magla i Preživeo od Džejmsa Herberta su neke od knjiga zbog kojih smo noću imali nemirne snove. Nažalost, edicija nije opstala i dugo su ljubitelji horor književnosti ostali uskraćeni za kvalitetna dela iz žanra. Ali sve se to promenilo zahvaljujući izdavačkoj kući Orfelin iz Novog Sada koja je pokrenula ediciju Poetika strave i njenom uredniku, dr Dejanu Ognjanoviću.
Zahvaljujući Orfelinu, dobili smo priliku da se upoznamo sa piscima koji su kod nas bili nedovoljno zastupljeni ili uopšte nisu bili objavljivani, poput Aldžerona Blekvuda, Roberta Ejkmana, Artura Makena i M.R. Džejmsa. Jedan od tih pisaca je i Šeridan Le Fanu čija je zbirka priča Karmila i druge priče strave objavljena u drugom kolu edicije Poetika strave, a o kojoj će ovde biti reči.
Pre nego što krenem sa recenziranjem knjige red je da kažem par reči o ovom piscu. Šeridan Le Fanu važi za jednog od najboljih pisaca gotskih priča i priča o duhovima koji je uticao na brojna pokoljenja drugih pisaca. Najzvučnije ime među njima je svakako M.R. Džejms koji ga je sačuvao od zaborava i koji je njegovu priču Familijar smatrao jednom od najjezivijih priča o duhovima ikad napisanom. Kod nas je objavljivan u brojnim zbirkama koje nisu naišle na odjek kod čitalačke publike što zbog kvaliteta štampe, što zbog nedovoljnog marketinga.
Le Fanu je najpoznatiji po svojoj noveli Karmila koja je napisana vek pre nego što je Brem Stoker napisao svoje najpoznatije delo, Drakulu, na koje je Karmila izvršila direktan uticaj. Pored nje ima i brojne druge horor priče koje spadaju u najkvalitetnija dela žanra.
U ovoj knjizi je sakupljeno osam priča od kojih se pet prvi put pojavljuju na srpskom jeziku. Najzaslužniji za ovaj izbor je upravo dr Dejan Ognjanović, koji se i ovde pokazao kao vrsni poznavalac horor materije i stručnjak.
Zbirku otvara pomenuta Karmila o kojoj ne treba mnogo da se priča jer smatram da su ljubitelji horor književnosti i uopšte upoznati sa njom. Kroz romansu između devojke i vampirice Le Fanu je obradio temu zabranjene ljubavi i strasti što je bilo hrabro u doba kada je priča napisana jer je tad homoseksualnost važila za najveći i neoprostivi greh.
Čudnovati događaj u životu slikara Šalkena govori o mladom ambicioznom slikaru koji je izgubio svoju nesuđenu verenicu jer ju je njen stric zbog sigurnosti udao za tajanstvenog prosca za koga se ispostavilo da nije ljudsko biće, čime je i nju i mladog slikara osudio na propast.
U Duhu madam Krouli ostarela služavka priča svojoj prijateljici priču o njenom iskustvu dok je radila kod madam koja se pominje u naslovu i njenog iskustva u noći kada je madam umrla.
Nagodba ser Dominika obrađuje faustijansku temu i načine kako da se izbegne ono neizbežno. Kako se kaže u poslovici, Ko sa đavolom tikve sadi, o glavu mu se obijaju.
Zaveštanje plemića Tobija obrađuje temu nama blisku zbog sve učestalije pojave zbog koje dolazi do razdora među rodbinom, pitanje nasledstva. U ovom slučaju, svađa je između dva brata zbog nasledstva njihovog pokojnog oca. Sve bi bilo mnogo jednostavnije da ubrzo jednom od njih ne počnu da se događaju neobjašnjivi događaji koji će kulminirati smrću njegovog brata. Za ovo priču Ognjanović tvrdi da je najjezivija priča ikad napisana i nije daleko od istine.
Familijar je M.R. Džejms sa pravom smatrao jednom od najboljih i najjezivijih priča o duhovima. Plemić počinje da primećuje da ga neko sistematski proganja. Glavno pitanje je da li je sve uobrazija ili je progonilac stvaran dok kosturi iz ormara polako isplivavaju na površinu.
Zeleni čaj je još jedna klasična priča strave. U njoj sveštenika progoni prikaza u obliku čudovišnog majmuna. Zeleni čaj je specifična priča po tome što obrađuje tematiku koja je slična čuvenoj Lavkraftovoj priči Sa one strane o entitetima koje nismo u stanju da vidimo klasičnim čulom vida.
Mrtvi crkvenjak nije ništa manje jezivija priča o crkvenjaku koji je stradao tokom krađe iz lokalne crkve i posete misterioznog jahača u noći njegove smrti koji ima tajanstvene namere sa njegovim telom. Dvojica ljudi koji su čuvali pokojnika su prisustvovali neobičnom događaju i pokušali da sačuvaju telo za sahranu ali bez uspeha.
Ono šta krasi ove priče je Le Fanuov pedantan i lagan stil. Le Fanu ima dar da dočara jezivu atmosferu pa se čitaocu čini da i sam prisustvuje događajima. Priče sakupljene u ovoj zbirci su nešto najkvalitetnije što je napisao pa je teško izdvojiti među njima najbolju jer svaka ima svoj pečat.
Drugo šta je odlično urađeno, pored odabira, jeste prevod. Sava Kuzmanović, Ivan Velisavljević, Aleksandar B. Nedeljković, Mia Kefer i Dejan Ognjanović su nas počastili odličnim prevodom priča kome nisam mogao da nađem nijednu zamerku. Sasvim verno su preneli starinski irski jezik da se čitaocu čini da sam razgovara sa likom iz knjige.
Orfelin, po mom ličnom mišljenju, ima najbolje korice i povez. I ova knjiga je u tvrdom povezu sa ilustracijama za koje je zaslužan Dragan Bibin. Već sam govorio o kvalitetu prevoda i lično smatram da pojedine velike izdavačke kuće treba da pogledaju kako to rade njihove kolege iz manjih izdavačkih kuća.
Da zaključim, Karmila i druge priče strave je jedno od najboljih izdanja iz edicije Poetika strave. Kako biste se uverili u kvalitet priča sačekajte da padne noć, naspite sebi čašu crnog vina, sedite udobno u fotelju pored vatre i uronite u svet strave Šeridana Le Fanua. Laku noć i želim vam lepe snove.