Prošla je točno pedeset i jedna godina, četiri mjeseca i devet dana otkad se Florentino Ariza zakleo na vječnu ljubav i vjernost Fermini Dazi. No ona ga je odbila i umjesto toga se odučila udati za uglednog doktora Juvenala Urbina. U međuvremenu je život Florentina i Ferminu odveo u potpuno različitim smjerovima, no Florentinu svoju ljubavnu zakletvu nije zaboravio niti jednog jedinog dana. Sada, nakon smrti doktora Urbina, spreman ju je obnoviti i po drugi put.
U rukama nekog manje vještog pisca, ovakva bi premisa zvučala prilično pravolinijski: bila bi to priča o trijumfu čiste i vječne ljubavi nad opresivnim društvom i socijalnim konvencijama koje su Ferminu natjerale da protiv svog srca za muža uzme uglađenog doktora, a ne siromašnog poštara. No u rukama genija poput Gabriela Garcije Marqueza, ta je premisa izigrana, izobličena i skoko pa posve negirana kako bi postala predložak jednog od najvećih literatarnih klasika recentne književnosti. Niti je Florentinova ljubav čista i nevina, niti se Femina udala protiv svoje volje. A to je tek početak, jer roman zalazi duboko u naše glavne likove i intimno – zapravo i nemilosrdno u svojoj intimnosti – secira njihove ljubavne osjećaje i misli kroz više od pola stoljeća.
Upravo su likovi ti koji čine kostur ove priče, na kvaliteti čije razrade knjiga poput Ljubavi u doba kolere uspijeva ili propada. Florentino: neobična smjesa mladog Werthera i Casanove, nepopravljivi romatnik koji se dragovoljno baca u ljubav kao u žeravicu – i pritom je ponosan na ožiljke koje usput dobije. Fermina: pametna, ponosita i pragmatična žena, čiji ju je oprez i više od jednom koštao. Te doktor Urbino: cijenjeni član zajednice koji je titulu lokalnog celebritya zasluženo stekao još u svojim dvadestima, kad je sam samcat spasio grad od epidemije kolere. Cijela se knjiga može čitati kao kompleksna međuigra njihovih ličnosti, postupaka, osjećaja i misli; beskrajno bitnih u svojoj premreženosti.
Nije teško pretpostaviti koja je središnja tema romana. Ljubav u Koleri nije ona nebesko čista ljubav iz pastirskih napjeva ili viteških priča, niti je jeftina plitka ljubav iz sapunica ili šund literature. Ne, ljubav je ovdje istovremeno i velebna i prizemna, senzualna i sirova, eluzivna i sveprisutna; ujedno i veličanstvena sila koja uzdiže protagniste te daje smisao njihovim životima kao i nerješivi uteg koji ih vuče na dno, u bezdan tame i očaja. Ljubav je ovdje udvaranje, ljubav su poštovanje i zajednički interesi, ljubav je iskustvo, baš kao i strast, požuda i seks; no ljubav je isto tako i zaluđenost, ljubomora, zavist te posesivnost. Ona je temelj koje nosi kompletnu knjigu i drži ju na okupu, kolosalna sila kojoj likovi gravitiraju svojom voljom ili bez nje. Svi likovi – od Florentina i Fermine pa sve do tercijarnih likova poznanika, kolega i prolaznika istovremeno su i blagoslovljeni i prokleti njome, provodeći svoje živote tražeći je ili ju pak namjenski izbjegavajući. Sve to, te još i mnogo više predstavlja Ljubav u Ljubavi u doba kolere.
No koliko god općeprisutna bila, ona je daleko od jedine teme koju Marquez želi i zna obraditi. Djelo je prožeto vinjetama, kratkim crticama o ovom ili onom sporednom liku, odnosno ovom ili onom usputnom događaju. Naći ćete u Ljubavi bezbrojne priče o dobrim ili lošim obiteljskim odnosima, odrastanju, starosti i smrti, poslu ili umjetnosti. Te prije svega, naći ćete i komentar o društvu koje je iznjedrilo i oblikovalo samog autora. Marquezova su djela neraskidivo vezana za njegovo podrijetlo. Ni Ljubav u doba kolere ni primjerice Sto godina samoće nikada ne bi mogli nastati od strane francuskog, korejskog ili kanadskog pisca – cijela njihova srž preduboko je isprepletena s južnoameričkom kulturom i mentalitetom unutar koje je autor živio i stvarao. Kroza njih vidimo Latinsku Ameriku na prijelazu stoljeća onakvu kakvom ju je i Marquez vidio: prekrasnu zemlju napučenu ležernim ljudima, no istovremeno i prokletu zaostalošću, ostacima kolonijalizma te stalnim epidemijama i građanskim ratovima. Za čitatelja Europljanina, njegove su knjige prozor u jedan posve novi svijet – drukčiji do stupnja egzotičnosti, no najmanje jednako zanimljiv kao seting unutar kojeg se radnja odvija.
Ljubav u doba kolere jedan je od rijetkih romana koji uspijeva iskombinirati i više nego bogat sadržaj s vrlo pitkim izrazom. Marquezova je rečenica naime meka i protočna, i čitatelja lako zaintrigira (prividna) lakoća kojom je napisana i kojom se čita. Ovo je djelo koje bih preporučio svakom romantiku, i svima onima koji se tako žele osjećati. Ma zapravo preporučio bih ga i svima ostalima, koji će u Ljubavi uvijek pronaći dovoljno materijala da im nikad ne bude dosadno. Gabriel Garcia Marquez smatra se jednim od najvećih pisaca dvadesetog stoljeća, i Ljubav u doba kolere jedan je od važnijih razloga zašto.