ŽANR: naučna fantastika/triler
AUTORI: Baran bo Odar i Jantje Frize
ZEMLJA: Njemačka/SAD
OCJENA:
Iskoristivši ljudsku radoznalost i ljubav prema misterijama, marketinški genije iza reklamne kampanje Netfliksovog iznenadnog hita, Čudnije stvari, postavio je pitanje: “Gdje je nestao Vil Bajer?” Naravno, cijela prva sezona se bavila nestankom dotičnog dječaka. Nije to bio prvi put da se ljudi navuku na seriju zahvaljujući pametnom marketingu. Linčov Tvin Piks je imao pitanje: “Ko je ubio Lauru Palmer?” I ljudi su pratili bizarnu seriju da bi otkrili ko je ubio spomenutu djevojku. Ruku na srce, Tvin Piks je do danas neprevaziđena serija kada su čudne serije u pitanju.
Godina 2017, Netfliks na tržište izbacuje novu seriju, ovaj put s njemačkog govornog područja, pod imenom Mrak (Dark). Naravno, silni Donovi Drejperi ove TV mreže znaju šta ljudi vole pa smišljaju novu kampanju. Seriju nazivaju ljubavnim plodom Čudnijih stvari i Tvin Piksa, a ljudima serviraju novo pitanje: “Kada je nestao Mikel Nilsen?” Zanimljivo pitanje. Ne gdje je nestao, već kada.
Reći da je ova serija slična Čudnijim stvarima obični je marketinški trik, jer osim što je dio radnje smješten u 1986. i što ima djece kao glavnih likova, teško da se može reći da sliče. Dapače, to su dvije posve različite serije. Čudnije stvari su više neko ljubavno pismo eri 80-ih u kojima smo svi uživali i nije toliko mračna, što se za Mrak ne može reći. Međutim, puno je veća sličnost s Tvin Piksom iako stvarno ne zaslužuje da se poredi ni sa jednom. Mrak je serija za sebe.
Radnja serije je smještena u gradić po imenu Vinden gdje je nuklearna elektrana glavni izvor prihoda za većinu stanovništva jer rade tamo, a kako se ispostavi poslije, i jedan od izvora problema. Gradić je to prepun mračnih tajni, a glavne tri porodice, oko kojih se vrti cijela priča, imaju tajni za izvoza. Zanimljivih i šarolikih likova, također.
Negdje pročitah da je preporuka pisati imena i veze između likova, kao kad čitate Markezovih Sto godina samoće, jer ćete se lakše snaći. Ne zbog količine likova već zbog vremenskih razdoblja u kojima se radnja serije odvija pa se možete pogubiti, ali zaista nema potrebe za tim. Serija vas polako uvodi u likove svojim sporim početkom, koji će vjerujem nekima zasmetati i daje vam dovoljno vremena da upoznate ko je ko.
Teška je ovo i tmurna serija, kao da su je radili Skandinavci. Kad pogledate kakav je gradić Vinden, nije ni čudo što je sve tako crno. Kao da ste radnju strpali u Kakanj, recimo, gdje umjesto nuklearne elektrane imate termoelektranu, ali nemate baš previše života, ako znate na šta mislim. Mislim, serija počinje samoubistvom. Dovoljno sam rekao.
Likovi su ljudski, imaju dovoljno mesa na svom skeletu, prepuni su mana i vrlina. Opterećeni prošlošću i vuku svoje kofere za sobom godinama, iz vremenskog razdoblja u razdoblje. Nestankom malog Mikela, u gradiću Vindenu počinje da se odmotava klupko misterije koja traje već 66 godina.
Naime, Mikel jeste prvi koji je nestao, ali samo u jednom vremenskom periodu. Nestanci, praćeni misterioznim pojavama svuda po okolici Vindena, kao što su mrtve ptice koje padaju s neba, mrtve ovce po poljima i treperenje struje, pojavljuju se svake 33 godine. Dodajte tome vremensku petlju u kojoj se Vinden nalazi, misteriozne strance što lutaju gradićem i ubistva i imate popriličnu papazjaniju na kojoj bi i Linč pozavidio na čelu sa svojim Bobom.
Da, ovako na prvu vam vjerovatno sve zvuči zbunjujuće, ali Mrak to i jeste, samo da znate. Nema serije niti filma koji se bavi putovanjem kroz vrijeme i vremenskim paradoksima, a da nisu konfuzni. Logično, zar ne? Ili bolje da kažem, nelogično, zar ne? To je jedna od najvećih mana serije, cijeli taj koncept vremenskog putovanja i paradoks koji se samim tim nameće jer ga oni objašnjavaju tako da bez obzira šta ti uradio u vremenskom toku, stvari će se odigrati onako kako je suđeno i to čak do to mjere, da ćeš proći nazad kroz vrijeme samo da bi uradio stvar koju si želio izbjeći. Konfuzno? Rekao sam vam. Nemojte reći da nisam.
Taj vremenski paradoks ujedno je i jedan od čari Mraka, tako da… Ma, vidjet ćete o čemu pričam nakon što počnete gledati. Ovo je jedna od onih serija o kojima se ne isplati previše kopati po radnji jer ću je na kraju prepričati i ubiti vam čar gledanja.
Ipak, ovo je puno više od samog koncepta vremenskog putovanja i ispravljanja grešaka. Ovo je serija o greškama iz prošlosti, tajnama koje nas proganjaju, o filozofiji, religiji, porodici, ljubavi i gubitku. Priča o dušama izgubljenima u vremenu i prostoru.
Da, ima tu i misterije. Stvari koje sam već spomenuo: otmica, nerazjašnjenih ubistava i čudnih incidenata. Serija vam stalno tjera moždane vijuge na rad, što i nije loše ako mene pitate. Dotiče se i nekih stvari, koje ćete prepoznati ako pažljivo gledate seriju, npr. hermetizma i okultnog.
Iako serija otvara mnoga vrata i postavlja brojna pitanja, od kojih većinu ostavlja neodgovorenima, te sadrži neke scene i rješenja koja zaista zasmetaju tokom gledanja, pruža više nego dovoljno zabave da je pogledate u komadu. Što bi rekli, binge watching. Lijepo to vodi Baran Bo Odar, koristi sve poznate fazone da stvori odličnu atmosferu i uvjerljive likove i to je ono šta ipak prevagne u korist serije pa joj oprostite sve te sitnice i paradokse. Valja napomenuti i muzičku podlogu koja otkida i služi kao jedan sjajan vremeplov uz gledanje ove mračne misterije.
Druga sezona je najavljena i za očekivati je da će pružiti odgovore na pitanja koja ostadoše neodgovorena u prvoj. Ja se radujem gledanju, a vi?