Tatjana Popov, autor romana Afanasi i veliki ljubitelj domaće i strane fantastike nam se ovog puta priključila na čaju. U ovom intervjuu ona će sa vama podeliti neke svoje lepe misli i razmišljanja na temu fantastike i književnosti uopšte.
1. Zašto slovenska mitologija i folklorna fantastika?
-Poznato je koliko nam, iz više razloga, sama istorija nestaje. Naročito je znanje o staroj veri ugroženo što je šteta kosmičkih razmera. Ne znamo mnogo o tom periodu i fali nam delova u toj slagalici, ali mislim da kroz ovakve romane i priče dobijamo uvid u to ko smo i kakvi smo bili. Biti deo toga i dati udeo u tome, koliko god je to moguće, je velika čast.
2. Kako je nastao roman Afanasi i šta očekuje čitaoce u njemu?
-Čitaoce očekuje malo drugačija priča. Fokus je na glavnim likovima, mladim ljudima koji bez svog znanja i pristanka postaju bića starih predanja, sa čime gotovo da ne mogu da se nose. Samim tim prave kobne greške zbog kojih ispaštaju. Dok istorijski dogadjaji, kao što je Kosovski boj, se nalaze u pozadini. Roman je nastao više kao podsetnik na izgubljene vrednosti, naročito porodične.
3. Koji su tvoji književni uzori?
-Ne mogu reći da imam književne uzore. Postoji nekoliko autora horora i fantastike koje pratim i iznova čitam. Mislim da kad vam je neko uzor da tada počnete da ga nesvesno kopirate, a tada gubite to ‘nešto’ svoje što nikada nije dobro, bilo da ste pisac ili ne.
4. Šta je najvažniji zadatak za pisca?
-Da piše, naravno. I to odgovorno. Poruke koje šalje kroz pisanje mogu imati veliki udar i odjek u svest ljudi što nije naivno.
5. Da li čitaš domaću fantastiku i koga bi preporučila od domaćih pisaca?
-Da! Fantastike nikad dosta, iako mnogi misle da je sve ispričano i isprano, ne slažem se sa tim. Moramo svima dati priliku, samo tako možemo postati bolji i zapaženi, pa čak i van granica. Ne mislim da su strani autori toliko bolji kao što je opšte mišljenje. Zato, preporučujem sve naše pisce svih žanrova, ali prvo autore Izdavačke kuće Otvorena knjiga, hahahaha.
6. Kada gradiš svoj književni svet na šta najviše paziš?
-Na živost likova. Trudim se da ih prikažem što realnije. Kao da zaista postoje. Meni, kao čitaocu, je roman najdublji kad su likovi slojeviti, kad niste sigurni kako će reagovati na neke situacije u priči.
7. S kim bi najradije popila čaj ili kafu od pisaca, bili oni živi ili više ne?
– Definitivno sa Lavkraftom, Poom, Gejmenom, Milošem Petkovićem, i Aleksandrom Tešićem. Nisam sigurna kako bi izgledala ta živo-pokojna čajanka, ali bi sigurno bila eksplozija hororističnih ideja za nove romane.
8. Da li trenutno pišeš nešto novo? Šta da očekujemo od tebe?
-Radim na nastavku Afanasa. Nedovoljno brzo, čini mi se.
9. Gde može da se nabavi tvoja knjiga?
-U knjižarama Delfi i Vulkan, kao i na sajtu Otvorene knjige, izdavača.
10. Najomiljeniji citat?
– ‘Logika je poslednje utočište za kukavice.’ – Klajv Barker
Maštajte, ljudi!