Osveta

Prostor je bio uzak, dva do tri metra širok i prostirao se koliko je dosezala svjetlost, a bilo je i dodatnih usjeka s nagomilanim sanducima. U jednom od tih usjeka nalazio se stol sa stolicama. Faid, Musa i Husein sjedili su i razgovarali.

– Stigli su snajperi. Poslali nam prijatelji iz Irana – kaže Faid.

– Što je s municijom? – na to će Musa.

– Kao što je bilo dogovoreno, meci probijaju pancir, ali moramo to testirati.

– Kako? – upita Husein.

– Imam nekih ideja – odgovori Faid, zatim uzme pušku i naredi – Krenite za mnom!

Musa i Husein ustadoše bez riječi, ponijevši fenjere. Stotinjak metara dalje su ih ugasili i išuljali se tiho iz tunela, što i nije bilo teško s obzirom na glasan žubor vode u blizini. Prethodnih dana je kišilo pa je rijeka Jordan bila žustrija nego inače. Faid im pokaže da ga slijede. Nakon pola sata hoda uz rijeku, pokaže im da stanu i uperi prst ispred sebe. Na sprudu, stotinjak metara od njih, mirno je ležalo na desetine krokodila.

Faid šapnu – Ako metak probije oklop afričkog krokodila, probit će i pancir izraelskog vojnika. Musa i Husein su kimnuli glavama. Na to Faid izvuče prigušivač, postavi ga na cijev puške, pažljivo nanišani i zapuca. Tijela krokodila poskakivala su i trzala se u samrtnom grču.

 

Najbolji od najboljih čekali su postrojeni na obali. Vođa jedinice trznu glavom i jedan za drugim krenu uranjati u rijeku do visine očiju. Nije se čulo ništa osim žubora vode. Kretali su se prirodno, stopljeni s okolišem kao da su jedno biće. Uskoro ugledaju tri prilike kako se uvlače u svoju jazbinu.

Vođa im da znak očima. Jedan po jedan izronili su iz vode i zaputili se ka ulazu u tunel. Tiho se zauvuku unutra. U to su krenuli vriskovi, udarci, komešanja koji nisu trajali duže od par minuta. Vođa pokaže svima da izađu iz tunela. Kada je ostao posljednji, mlatnu po fenjerima koji zaiskre i razmrve se u komadiće. Uskoro se razgori vatra. Vođa se pridruži ostalima i svi iznova zarone. Ubrzo se začula snažna detonacija da se i površina vode namreškala. Nastavili su plivati mirno kao da ih se to nimalo ne tiče.

 

Na osmatračkom se mjestu Avi pridruži Ilanu i pozdravi ga kao što to dolikuje kada je riječ o višem činu.

– Jesi li doznao kakva je to bila detonacija na jordanskoj strani?

– Jesam poručniče! Čini se da je riječ o terorističkom tunelu za kojeg niti mi, a niti Jordanci nismo imali pojma da postoji. S obzirom na detonaciju, mora da je tamo bilo uskladišteno poprilično oružja. Jordanci kažu kako su teroristi najvjerojatnije nesmotrenošću sami sebe digli u zrak.

– Jesi li primjetio išta sumnjivo u okolici?

– Primjetio sam čudne tragove na obali. Ovako od oka, rekao bih da je onuda prošlo desetak krokodila, ali nisam tome pridavao veću pažnju, budući da im je stanište blizu.

– U redu. Vrati se sad na svoju dužnost.

Avi salutira i ode.

 

Autor: Ratnik