ŽANR: fantazija
ZEMLJA: Kanada
ORIGINALNI NAZIV: A Song for Arbonne
GODINA IZDAVANJA: 1992.
OCJENA: 7
Nakon što je skupa sa Kristoferom Tolkinom radio na uređivanju Silmarilliona 1974, 1984. Gaj Gavrijel Kej je i sam zaplovio u visoko fantazijske vode svojom fantazijskom trilogijom Fionavarska tapiserija. Nakon toga je 1990. izdao veoma cijenjenu Tiganu, sjajan roman u kojem se već odmiče od tih visoko fantazijskih elemenata i postavlja temelje samo njemu svojstvene romantičarske fantazije ispunjene simbolikom, temeljnoj na istoriji srednjevjekovne Evrope.
Sa romanom Pjesma za Arbonu Kej ponovo uplovljava u taj svoj svijet, gotovo lišen magije i mitoloških stvorenja. Sama Arbona, u kojoj je i smještena većina radnje romana, temeljena je na jugu Francuske u vrijeme visokog Srednjeg vijeka i trubadurske kulture koja je cvjetala tada, prvenstveno provincijama Provansi i Langdoku, i za pozadinu ima modificiranu Albigenški ili katarski križarski rat, koji je vođen u Francuskoj 1209.-1229. od strane Katoličke crkve protiv katara. Naravno, kao i u njegovim drugim radovima koji su uslijedili nakon Pjesme za Arbonu, većina likova je izvučena iz istorije i mogu se naći u istorijskim knjigama sa istim ili sličnim imenima.
Oni koji su čitali Kejve radove znaju da su protkani romantikom i njegovom ljubavlju ka poeziji, pa tako i Pjesma za Arbonu. Također, Kej je majstor pisanja i tkanja radnje kao malo koji drugi autor. On u 300-400 stranica ubaci ono za što nekima treba 800-1000 i to u više tomova. Naravno, mogao se i on raspisati nadugo i naširoko, ali on to odbija. On ima priču koju želi ispričati i ispriča je bez pretjeranog raspredanja. Ovdje je to priča o sukobu spolova, religija, razmišljanja. Besmisleni sukob između dvije nacije zbog sebičnih interesa jednog čovjeka koji manipuliše svima oko sebe u ime boga. Poznata priča, zar ne?
Moramo biti ono što uistinu jesmo inače sami sebi postajemo neprijatelji.
Arbona, mjesto gdje su žene te koje vode glavnu riječ u društvu. Mjesto gdje presuđuje Ljubavni sud, gdje se slavi ljubav u svim oblicima, gdje se poštuje boginja Rijan, ali i bog Koranos, mjesto gdje su trubaduri cijenjeniji od vitezova. Mjesto koje je razapeto 23-godišnjom mržnjom između dva najmoćnija plemića, Bertrana de Talaira i Urtea de Miravala. Uzrok mržnje je neuzvraćena ljubav i smrt žene i djeteta i tajna koja se čuva sve te godine.
Gorhot, militaristička kraljevina na sjeveru Arbone, kojom vlada mladi kralj Ademar, ženskaroš i šovinista, ali je više lutka u rukama moćnog Visokog svećenika Koranosa, Galberta de Garsena, čiji motivi kroje sudbinu cijelog regiona. Šovinista bez premca, nema skrupula i vrlo rado pali žene na lomači pod izgovorom da su vještice. U Gorhotu nema mjesta za boginju Rijan i njenu ljubav, samo za militarističkog Koranosa, rat i mržnju.
Baš kao što su katari bili kršćani, ali se njihova vjerovanja nisu poklapala sa onima katoličke crkve, tako je i Arbona, u kojoj se podjednako štuju i Rijan i Koranos, bila ista, a opet različita od Gorhota i zbog toga je morala nestati.
Svojstveno Keju, on priču počinje pričom koja je samo poveznica s ostatkom romana i počinje godinama prije same glavne radnje. Likova ima nekoliko i Kej ih savršeno prati, mada su neki bolje odrađeni od drugih, ali ih svejedno Kej fino isprati i tkanja njihovih priča uveže u završsnicu, mada ovdje ne toliko dobro kako je to uradio u Tigani ili poslije u Lavovima Al Rasana ili Sarantinskom mozaiku. Radnja teče sporo i pitate se kuda vodi, a onda jedan događaj mijenja sve i radnja dobija posve drugi tok, ubacujući u drugu brzinu. Kao i obično, Kejevi likovi nisu ni strogo crni ni strogo bijeli, kako to obično biva u fantazijskim knjigama, već su ljudi, sa svim svojim manama i vrlinama. Čak i taj Galbert, glavni negativac, na kraju pokazuje da je obični čovjek gonjen svojim motivima, samo njemu jasnima.
Blejz, plaćenik iz Gorhota, koji krije svoje porijeklo. Bertran de Talair, vojvoda i trubadur, čovjek koji 23 godine pati za ljubavlju svog života. Galbert de Garsen, Visoki svećenik Koranosa iz Gorhota i ostali su odlična ekipa likova i svakako će vas privući da čitate zaista sjajan roman Pjesma za Arbonu, u kojem se isprepliću religija, politika, ljubav i seks. Naravno, roman je krcat simbolikom o kojoj se može pričati danima, a prezentovana je kroz sukob dobra i zla, sukob boja, svjetla i tame, svjetlosti i sjenke. U svakom slučaju, slojevit roman
Mada mi je teško izdvojiti i poredati Kejeve knjige po kvaliteti, previše sam pristrasan kad je on u pitanju, Pjesma za Arbonu je negdje iza Tigane i Lavova Al Rasana, skupa sa Sarantinskim mozaikom. Svakako, roman za pročitati ako želite pobjeći malo od silnih proročanstava i drevnih zala koja su se nadvila nad svijet dok neki maleni farmer pokušava da ga spasi.