Za spomen na Roberta E. Hauarda. Jedna njegova pjesma o Solomonu Kejnu, na engleskom i moj prepjev, uz napomenu tko je naslovni junak.
The Return Of Sir Richard Grenville
One slept beneath the branches dim,
Cloaked in the crawling mist,
And Richard Grenville came to him
And plucked him by the wrist.
No nightwind shook the forest deep
Where the shadows of Doom were spread,
And Solomon Kane awoke from sleep
And looked upon the dead.
He spake in wonder, not in fear:
“How walks a man who died?
“Friend of old times, what do ye here,
“Long fallen at my side?”
“Rise up, rise up,” Sir Richard said,
“The hounds of doom are free;
“The slayers come to take your head
“To hang on the ju-ju tree.
“Swift feet press the jungle mud
“Where the shadows are grim and stark,
“And naked men who pant for blood
“Are racing through the dark.”
And Solomon rose and bared his sword,
And swift as tongue could tell,
The dark spewed forth a painted horde
Like shadows out of Hell.
His pistols thundered in the night,
And in that burst of flame
He saw red eyes with hate alight,
And on the figures came.
His sword was like a cobra’s stroke
And death hummed in its tune;
His arm was steel and knotted oak
Beneath the rising moon.
But by him sang another sword,
And a great form roared and thrust,
And dropped like leaves the screaming horde
To writhe in bloody dust.
Silent as death their charge had been,
Silent as night they fled;
And in the trampled glade was seen
Only the torn dead.
And Solomon turned with outstretched hand,
Then halted suddenly,
For no man stood with naked brand
Beneath the moon-lit tree.
Engleski plemić, trgovac, mornar, kolonizator i ratnik sir Ričard Grenvil (1542-1591), bio je stvarna povijesna osoba, koja je svoje pustolovine i bitke doživljavala u isto doba kad i Hauardov izmišljeni junak, Solomon Kejn. Naravno da bi takva dva suborca bili prijatelji. U ovoj Hauardovoj pjesmi admiral sir Ričard, koji je poginuo junački u pomorskoj bitci kod Azorskog otočja, kad je njegov brod tri dana odolijevao napadima 53 španjolska broda, potopivši mnoge i tri puta odbijajući Španjolace koji su napadali njegov brod. Vraća se iz mrtvih da bi svog starog suborca, tijekom lutanja po Africi, upozorio na iznenadni napad fanatičnih ubojica koje je poslao Kejnov neprijatelj vrač, i da bi mu pomogao u obrani od tog napada.
Povratak sir Richarda Grenvillea
Pod granama mračnim je umoran snio
U magli i jutarnjoj zimi
No Richard Grenville tad tu je bio
I za ruku čvrsto ga primi.
Ni tračak vjetra ne pomaknu sjene
Gdje mračna Kob šumama vlada
I Solomon Kane iz sna se prene
I na pokojnog pogled mu pada.
Zbori u čudu, straha ni sjeni:
“Kako to mrtvac dolazi iz tame?
Otkud ti ovdje, druže neprežaljeni
Što davno pogibe meni uz rame?”
“Na noge, na noge,” sir Richard reče,
“Psi Kobi sad već stižu naglo,
Od glave tvoje ništa im preče,
Da objese je na ju-ju stablo.
Stopala brza na korak su jedan,
Po blatu jure kroz džungle mrak,
I svaki je divljak krvi ti žedan,
na bitku misli, na nožu je lak.”
Solomon skoči, mač trže iz toka.
I tek što čvrsti čelik mu bljesnu,
Iz mraka stižu, u treptaju oka,
Vragovi skupljeni u družinu bijesnu.
Muk prekide pištolja mu prasak,
Iz cijevi bljesak osvijetli noć,
I pokaže tek na treptaj, na časak,
Krvave oči i i mržnje zle moć.
Oštrica mača što krvi je lakom
U jurišu horde sijaše smrt
Vođena rukom ko čelik jakom
Pod svjetlom što bacao mjesec je škrt.
Al’ uz njega još jedan mahaše mač,
I poklič se čuo uz borbeni žar,
I napadače što posla ih vrač
K’o snoplje je kosio boraca par.
Tih kao smrt napad bje, muklo
Tih kao smrt i bijeg im je bio
Tek mnogo je posječeno truplo
Ostalo na ledini gdje boj se zbio.
Solomon drugu u zagrljaj se baci,
Al onda je naglo osupnut stao
Jer nikoga ne bje s mačem u šaci
Pod stablom gdje mjesec mutno je sjao.