„Prokleti obožavatelji mačaka….„ – mrmljao je dok je krvavu ruku brisao o vreću zakačenu za opasač. Drška noža virila je iz grudi mrtvaca a krv je klizila niz jednostavnu lanenu tuniku. Šutnuo ga je da provjeri da li je živ i od bijesa jer mu je ukrao dragocjenih 6 minuta.
Prokleti mačkoljupci, ulaze u anomalijske prostore i prodaju duše mačkama. Sve za besmrtnost određena ugovorom na 200 godina. No nitko još ne zna što će biti s njima kada vrijeme istekne i tko je vlasnik ugovora. Odvukao je tijelo u jednu od soba kuće koju je izabrao za sačekušu. Zatvorio je vrata i provjerio koji bi dio namještaja mogao dogurati ispred ulaza. Izbor je pao na ormar od punog drveta. Težak pothvat ako imaš kožne sandale koje klize po raspadnutom podu koje je nekad bio laminat. Iako je nož bio posvećen i ispisan magijskim simbolima koji su sprječavali oživljavanje znao je da oštrica neće dugo trajati a ormar će dovoljno dugo zaokupiti oživjelog mrtvaca.
Šapnuo je : ”Mačkoljubac eliminiran. Ima li ih još?”
Odgovor je zazujao u uhu : „Izolirani slučaj. Anomalija je nova i željezna ograda je tek dignuta a ljudi evakuirani.”
Naslonio se na hrapavi zid i uzdahnuo. Ostalo mu je 22 minute. Sunce je pržilo kroz poluraspadnuti krov a taj prokleti čisti zrak prijetio je da ga omami. Otkačio je vreću i rasprostro ju je na pod. Morao je provjeri da li je oštećena nakon borbe. Crna svila prošarana simbola izvezenih srebrnim nitima posvećenim Mjesecu. Gustiš spirala i labirinta prorjeđivao se ka vrhu gdje je svaki izlaz čuvao vjerski ili okultni simbola izvezan zlatnim nitima. Bio je to dizajn kojeg su upotrebljavali mnogi lovci. Kažu da je čak i jedna crna ulovljena sličnom vrećom. Uvijek se pitao koliko je ljudi moralo umrijeti kako bi našli efikasne simbole. Tko je prvi shvatio da unutar Anomalije vrijeme uništava materijal izmišljen ljudskim umom te da vjera i magija djeluju unutar tog prostora. Magijski grimoari i vjerske knjige postali su tražena roba. Ali uz gomilu knjiga došla je i gomila problema. Koji simboli u knjigama su istinsko vjersko nadahnuće a koji samo izmišljotina ljudskog uma? Jedan krivi simbol na vreći i ….
Nova poruka prekunula mu je misli:
„U susjednoj ulici za 4 minuta dolazi trobojna”
„Trobojne se slabo plaćaju.” – nevoljko je promrmljao.
„Bolje biti slabo plaćen nego s praznom vrećom” – mudro odvrati zujalica
Nije odgovorio. Nema smisla raspravljati s umjetnom inteligencijom koja je završila na satelitu jer nije prošla testove socijalizacije. Trebao mu je novac a trobojna bi bila jedva dovoljna da pokrije troškove najma satelita. Pričekat će. I nije dugo čekao.
„Jackpot! Bingo! Ace of Spades! Dolazi crna! A kako ljudi znaju reći : mačka boje mraka, umrijet ćeš od straha. Izgleda da si moramo reći zbogom.”
Prva pomisao je bijeg. Glavom su mu prošle slike lovaca koji su sretali crne. Bar onih lovaca čije je tijelo ostalo a vreća isparila. Zgrčena tijela u trenutku užasa. Ali ako je uspije uloviti dobiti će dovoljno novaca da se povuče iz posla. Na mjesto bez mačaka. Orbitalna stanica ili drugi planet, svejedno, neka drugi lovci i znanstvenici spašavaju Zemlju od navale demonskih mačketina.
Riješio se pomisli i izletio iz skrovišta. Na sred uske uličice ograđene starim kamenim kućama postavio je klopku. Kartonsku kutiju ali i normalizator vremena koji prekida vezu mačke i dimenzije sa sotonskim moćima. U sredini kutije bila je bočica s krvlju djevice koja privlači demonski okot. A jednom kada se prekine veza…pa, zna se da mačke vole kutije.
Vratio se ispod svog prozora, na staro mjesto uz vlažni znojni zid . Progutao je par tableta za smirenje i provirio da vidi to zlo. Znao je da riskira otkriti svoj položaj ali postoji nešto u ljudskoj prirodi da mora vidjeti grabežljivca kada lov počne. Iako nije bilo jasno tko je lovac a tko lovina.
A ona se lijeno spuštala niz cestu poput normalne životinje. Iza nje je pulsirala i plesala crna magla od jedva vidljive mrlje do crne rupe koja bi mogla progutati čovjeka. Što se ponekad i događalo ako nisi bio mačkoljubac. Magličasti tamni pipci gladili su je između ušiju i bridjela po kralježnici. Lelujala je oko nje poput ljubavnika koji nestrpljivo očekuje odgovor na udvaranje. Stisnuo je zube i spremao se za udar. Došao je poput vlaka. Strah, glad i smrt iskočili su iz zaboravljenih dubina mozga i počele plaziti ka površini. Glava mu je bila vreća puna zmija, šišmiša i škorpiona. Ujedali su, siktali i udarali unutar lubanje. Sklupčao se i pao na pod. Grizao je usne i udarao glavom o zid jer možda ga jedna bol odvrati od druge. Crnilo mu je cijedilo dušu.
„Mjauuuuuu….mjauu….”
Teret zlobe odnesen je s ramena prvim mjaukom. Udahnuo je duboko par puta i pričekao da mu se razum vrati i svlada instinkt da pobjegne što dalje od mačke. Otrčao je na cestu, otvorio kutiju i ulovio mačku. No mačka je zlo stvorenje i bez crnih pipaka iz drugih dimenzija. Par zamaha kandžama kao protest ulaska u vreću prolilo mu je par kapi krvi.
„Vražja mačketina…” – prosiktao je. Iako nije bila u vezi s onostranima i dalje je imao posla s prgavim stvorenjem.
Nakon par sekundi, brže nego li je očekivao, veza se počela obnavljati. Objema rukama čvrsto je držao vreću koja se počela tresti, vibracije su mu prolazile cijelim tijelom kao da stoji unutar epicentra potresa. Spirale su žarile srebrnim sjajem, labirinti su nestajali u srebrnom dimu. Zlatni simboli bliještali su sunčevim sjajem i pokušali zadržati energiju ali i oni su se počeli raspadati poput nade da će preživjeti. Krv je hlapila i nečist je stala na užarenoj mješavini krvi njega i mačkoljupca. Zaustavljena ka putu da poždere njegovu dušu. Stajao je tako u nevjerici još par minuta.
„Huhhh….” – zgrabio je iz džepa bijelu svilom trakom izvezenom u ponoć dok je nebom kraljevala astrološka kombinacija pogodna za ukroćivanje zla i zavezao vreću.
Potrčao je prema izlazu iz kaveza. Vrijeme je isteklo i kontakt sa satelitom se raspao kao i sve što je posjedovao od umjetnog materijala. Ostao je samo čovjek u tunici sa svilenom vrećom i kožnim sandalama. Trčeći jedna mu misao nije davala mira. Čija je krv potrebna za lov na crnu mačku. Njegova ili od mačkoljupca?
Autor: Mica