Vrhunac je ljeta. Dok sav normalan narod leži pod krošnjama stabala, karta pod nadstrešnicama ili jednostvno odmara na krevetima nastojeći izbjeći najgoru ljetnu žegu, marljivi farmeri skupljaju žetvu kako bi nahranili Majku Rusiju. Najednom, čuju zvukove rušenja stabala. Ratoborni Nijemci mehovima si krče put kroz šumu dok seljaci bježe glavom bez obzira ostavljajući hranu za sobom. U međuvremenu, Nordijci trguju na veliko i ulažu u ekonomski napredak dok Poljaci agresivno zauzimaju ključne sektore kako bi si osigurali resurse koji im trebaju. A Rusi? Oni ne mare za seljake – ionako ih imaju na bacanje. Umjesto toga, pokušavaju naći put do mitske Tvornice koja će im dati pristup dotad neslućenim tehnologijama…
Gornji članak možda i zvuči kao premisa neke zanimljive knjige smještene u alternativnu povijest od prije stotinjak godina, no ovdje se ipak riječ o Syctheu – društvenoj igri na ploči za 1-5 igrača. Otkako je izašao prije 4 godine, Sycthe je doživio čak 3 ekspanzije i brzo postao jedna od popularnijih i najcijenjenijih igara u board-game zajednici.
U igri preuzimate kontrolu nad jednom od pet fakcija koje se natječu za prevlast: ratobornim Saksoncima (alias Nijemaca), kotilicama Rusvjeta (Rusi), fleksibilnim Krimejcima (Tatari), narodno orijentiranim Polancima (Poljaci) i pomorskom silom Nordijaca (Skandinavci). Fakcije su asimetrične – svaka od njih ima samo njoj specifičan set snaga i slabosti. Kroz igru proizvodit ćete nove resurse, širiti se po mapi, graditi građevine i konstruirati mehove, napadati druge igrače i od njih se braniti. Sve od toga donosi vam određenu količinu zlatnika, što će vam na kraju igre u kombinaciji s brojem kontroliranih terena te brojem postavljenih zvijezda (neka vrsta achievementa) donijeti ili odnijeti pobjedu. Scythe je po pitanju pobjede igra u pravoj kapitalističkoj maniri – sve što ste ostvarili tokom partije pretvara se u novac – i igrač s najviše novca pobjeđuje.
No, načina za skupljanje novaca zaista je mnogo i ovisno o vašoj fakciji, poziciji te stilu igre, kreću se od vrlo profitabilnih do potpuno neisplativih. Sustav igranja akcija prilično je inovativan: odmah na početku igre dobijate jednu od pet mogućih ploča na kojoj odigravate jedan od četiri mogućih para akcija. Gornja akcija unutar svakog para jeftina je ili besplatna te vam daje mogućnosti, primjerice, micanja po ploči, produkcije resursa ili povećavanja borbene moći. Za razliku od gornjih, donje akcije unutar parova znatno su skuplje – troše mukom skupljene resurse – no donose i bolje benefite poput gradnje mehova ili građevina, te određenu količinu zlatnika. Pošto na svom potezu imate pravo odigrati ili jednu ili obje od akcija unutar para – planirat ćete svoje poteze tako da što češće iskoristite obje akcije i tako se dovodete u prednost pred vašim protivnicima koji neekonomično troše svoje poteze.
Gornji opis ni približno ne iscrpljuje bogatstvo i kompleksnost Scythea kao igre – nisam se, primjerice, ni dotaknuo borbe, sustava rekruta – koji vam daju mogućnost da profitirate čak i na tuđim potezima, zatim posebnih ability-a koje otključavaju svaki od četiri meha odnosno građevine, važnost polja Tvornice na sredini ploče koje vam daje i novi, peti par akcija za odigrati te još i štošta drugo. Sve u svemu, Scythe je prilično kompleksna igra, možda prije preporučljiva iskusnijim igračima negoli novalijama u gamerskom svijetu. Elementa igre je puno – i svaki od njih daje dodatnu slojevitost i čar igri.
Izdan 2016., Scythe je vrlo brzo postao jedna od najprodavanijih i najanaliziranijih igra narednih godina. Izdavaču Stonemaier Gamesu, nije trebalo dugo da shvati u kojem grmu leži zec i krene s izdavanjem ekspanzija. Prva od njih – Invaders from afar – donosi nam dvije nove fakcije: Albion (neku čudnu smjesu Škota i Engleza) te šogunat Togawa (Japance) – obje prilično dobro balansirane i prihvaćene među igračima. Na drugu ekspanziju trebalo je čekati svega nekoliko mjeseci – The Wind Gambit u igru ubacuje novi tip jedinica: zepeline, koji nasumičnim odabirom dobivaju moć, na primjer, ometanja prolaza suparničkih jedinica, prenošenja radnika na sebi ili povećanja borbene moći pred bitku. Treća i zadnja ekspanzija – The Rise of Fenris – ujedno je i najambicioznija: uvodi dvije nove frakcije i mogućnost igranja kampanje: seta od 8 odigranih partija nakon kojih se određuje ukupni pobjednik. Kampanja ima i svoju priču, a prati narode u održavanju delikatne političke ravnoteže u doba poslije prvog svjetskog rata i njihove napore da dočuju ponešto o izvjesnom Nikoli Tesli i nevjerojatnim tehnologijama koje je navodno izumio, i čiju bi moć države i te kako htjele prisvojiti.
Suma sumarum, Scythe je izvrsna igra – jedna od najboljih izdanih unutar zadnjih desetak godina. BoardGameGeek: najveća i najpoznatija online zajednica za društvene igre, smješta ju na visoko jedanesto mjesto od preko deset tisuća na listi. Radi se o kompleksnoj i zanimljivoj igri s puno elemenata –svih dobro usklađenih i balansiranih. Jedine relativno loše strane su njena neprikladnost za početnike u svijetu gameanja te relativno visoka cijena nabave. No, ako volite društvene igre i prethodna dva uvjeta ne predstavljaju problem – riječ je o izvrsnoj igri koja svakako ima moju preporuku.