Znate onaj osjećaj kad se nađete u paviljonu sa tisućama i tisućama ispisanih stranica, a svaka vodi u neki drugi svijet. Toliko otvorenih vrata oko tebe postoji? E, upravo u takvom jednom trenutku, otkrila sam ovo malo blago, tamne naslovnice na kojoj je u prvom planu lubanja nabijena na kolac s jedva primjetnim i neupečatljivim naslovom – Vampirski snovi. U posvemašnjoj euforiji koja je nastala nakon izlaska Sumraka i sveopćoj opsjednutosti svjetlucavim ”vampirima” (da, pod navodnicima) one prave horror priče o vampirima pale su u drugi plan. Široj javnosti nisu bili toliko zanimljivi. Bili su krvoločni, surovi. Onakvi kakvu trebaju biti. Upravo u to vrijeme otkrila sam hrvatsku spisateljicu Viktoriu Faust. Široj, možda čak i užoj, javnosti posve nepoznatu. Neki je nazivaju našom Anne Rice (Vampirske kronike) i sa svakim pravom nosi taj epitet, no nikako ju ne bi trebalo iz tog razloga zanemariti.
Knjižica o kojoj će ovdje biti riječ je zapravo zbirka kratkih priča o djeci noći, ali i drugim onostranim bićima koji oduvijek golicaju ljudsku maštu. Vampirski snovi imaju svega 127 stranica, ali nikako radi toga ne trebaju biti marginalizirani.
Kroz putovanje ovom knjižicom autorica čitatelje upoznaje s raznim profilima zvijeri. Vampiri nisu isključivi protagonisti, iako su najčešći. Faust kroz ovo djelo dira u samu srž svakog živog bića, svakog čovjeka i golica ono duboko skriveno od tuđih očiju. Čitajući priče jasno se suočavate sa svojim strahovima. Pogotovo onim neobjašnjivim, pomalo smiješnim. I svojim opisima i tematikom pobuđuje najširu lepezu osjećaja. Od neugode, straha, čuđenja, zgroženosti do smijeha. Ima svega.
Ako se uhvatite ovog djela, garantiram da vam na kraju neće biti svejedno, sigurno će te ostati zatečeni. I nećete gledati na uobičajene stvari tako olako. Ali, naučit ćete nešto svakako, jer autorica jako vješto kroz svaku priču provlači elemente folklora, narodnog vjerovanja i urbanih legendi koje se više ili manje poznate svima.
Svaka posebno nosi određena pitanja koja si na kraju možete postaviti. S pravom. Vjerujete li vi da su noćni leptiri duše koje opsjedaju? Sanjaju li vampiri zaklane ovce? Jeste li znali da se lovcem na vampire postaje pod određenim uvjetima? Primjerice, morate biti rođeni u subotu. I da vampira mora ubiti onaj koji ga voli? Jeste li se ikada zapitali kako bi bilo kontrolirati nečiji um? Ne samo nečiji, umove masa. Horde ljudi koji su potpuno podložni vašem utjecaju i vašoj volji? Kakvu strašnu tajnu nesretna domaćica čuva u kuhinjskom kabinetu?
Ako je barem jedan odgovor na ova pitanja potvrdan, knjiga je stvorena za vas. Kroz, na prvi pogled, možda jednostavne horror priče, kao što sam već rekla, autorica dopire do nas. Do mene barem jest.
Kroz to djelo ona jako dobro pokazuje unutarnju borbu koju svaki čovjek barem jednom vodi. Onu najtežu, bavi se pitanjem postojanja. Svojim načinom pisanja vjerno dočarava osjećaj straha, zbunjenosti, panike, moći. Ima onaj Psiho faktor. Već sam navela da se služi različitim horror elementima, tako da ćete svakako sresti i duhove, jezivu djecu, staricu s mačkom i femme fatale koja nikad nije ono za što se izdaje. Faust svojom maštom i načinom pisanja čini ono što bi svaki dobar pisac morao činiti, ostavlja čitatelje bez teksta. I one najkritičnije i one najrječitije. Svojim načinom pisanja sjajno kontrolira ritam djela. Bez puno dijaloga ipak savršeno prenosi misli svojih likova na iznimno jasan način. Kroz dobro promišljenu kombinaciju kratkih, bezglagolskih rečenica i onih ponešto proširenih čitatelj lako plovi tokom priče. Pomalo pristrano, ja sam ostala zatečena nakon čitanja njenog opusa. Njene priče nose poruku, nose svaka jasnu poruku. Ništa nije onakvim kakvim se čini.
Pročitajte ovu zbirku, to svakako neće biti gubljenje vremena, a počet ćete se upoznavati sa izuzetnom spisateljicom koja ponosno predstavlja ovu vrstu žanra na našem području.