Stajala pored kristala i promatrala Kai kako sjedi uz prozor i sanjari o misterioznom muškarcu koji je ušao u njen život. Promatrala je kako se u njenoj auri miješaju boje dok se unutar nje odvija borba. Svako malo strah bi prevladao nad željom da upozna zanimljivu osobu s kojom bi, kako je Nomi primijetila, voljela biti i više od prijatelja.
Osim toga da ima nekoga tko bi ju držao dugo u naručju i pleo prstima kosu, maštala je i o tome da ima prijatelja s kojim bi mogla podijeliti sve ono što joj se mota po glavi u posljednje vrijeme.
Izbjegavala je jutarnje meditacije na livadi koje su postale svakodnevica. Uživala je u njima jer je primijetila kako, iako nikada nisu razgovarali, razvija osjećaje prema prijatelju s livade. Ponekad bi se zabavljala mislima o tome da provodi vrijeme s njim, odnosno s verzijom njega koju je stvorila u mislima. No danas, realnost je bolnija nego prijašnjih dana. Danas joj posebno fali prijatelj s kojim bi dijelila nadu da bi joj život mogao krenuti u jednom sasvim drugačijem smjeru. Osjećala je kako je na pomolu nešto drugačije. Uzbuđenje je bilo pomiješano sa strahom i sramom koji je osjećala zbog maštarija. Nije potpuno razumjela od kuda dolazi taj sram, no bio je prisutan.
„Taj sram je u stvari glavni razlog zašto je prestala ići na livadu, no nije još spremna to sebi priznati.“ Pomislila je Nomi. Zatvorila je Kain kristal i otvorila novi, rozi kristal koji je sadržavao sve ugovore duša koji su sklopljeni za ovaj život. Tražila je misterioznog čovjeka no nije ga našla. To joj se učinilo čudnim s obzirom na količinu emocija koje je izazvao.
No svakako je došao trenutak da malo pogura Kai u smjeru sklapanja prijateljstava s ljudima koji su duhovno probuđeni kako bi joj olakšali tranziciju na viši nivo svijesti. Pronašla je ugovor s dušom inkarniranom pod imenom Zora čiji je viši aspekt Leeka također dio projekta MCR7.
Njihovo prijateljstvo je savršen izbor za ovaj trenutak jer će jedna drugu aktivirati za brži napredak preko svog energetskog polja.
Ponovo je podigla Kain kristal i u njega umetnula plavi, Zorin kristal kako bi se pokrenuo karmički proces upoznavanja duša na Zemlji. Ugovorom su definirani određeni aspekti, a ona je dodatno utkala kodove koji će cijeli proces ubrzati i učiniti ga intenzivnijim.
Leeka je telepatski prenijela informacije o tome kako je Zora već dulje vrijeme aktivan posjetilac astralnog plana i MCR7 što je fenomenalna vijest. Kai će po njenim procjenama uz ove kodove biti spremna za prelazak na MCR7 kroz period od sto Zemaljskih dana.
***
Obukla je kaput i izašla na hladan zrak. Šetala je ulicama i razmišljala o pročitanom tekstu u grupi Galaktičko pleme. Tekst je govorio o porijeklu ljudi i ukazivao na činjenicu da su ljudi nastali genetičkim inženjeringom vanzemaljske vrste. Nešto joj nije štimalo u toj priči. Činilo joj se kao da je potpuna izmišljotina. No s druge strane, pokušavala je proširiti vidike i otvoriti se za neke druge istine od onih u koje je do sada vjerovala. Od kada je ušla u krug ljudi koji imaju drugačije viđenje duhovnosti život joj se potpuno promijenio. Proširila je obzore na sasvim drugačiji način od očekivanog. Upoznala se s različitim vrstama duhovnih vodiča i meditirala je svaki dan u nadi da će uspostaviti konekciju sa svojim vodičem. U isto vrijeme je bila uzbuđena zbog mogućnosti da stupi s njim u kontakt i bojala se. Nije znala što točno može očekivati. U meditaciji joj se ponekad činilo kao da se prisjeća nekih čudnih događaja, no bila je uvjerena da se radi o izmišljotini njenog uma. Čitala je razne postove o tome kako se vodi galaktički rat i da ljude sele na neki drugi planet. No to joj je bilo zaista malo previše.
Na povratku u stan, zastala je ispred ulaza i omirisala zrak. Iz pekare pored zgrade dopirali su topli mirisi kojima nije uspjela odoljeti. Otvorila je teška vrata i odmah na ulazu naletjela na čovjeka u crnom kaputu. Ispričala se i tada ga je ugledala.
Bio je to on. Čovjek s livade kojeg uspješno izbjegava danima i za kojim potiho pati.
Osjetila je kako joj se licem širi crvenilo dok su gledali jedno drugome u oči.
„Ne viđam Vas više ujutro, zar ste odustali?“ Prvi je progovorio dok ju je hipnotizirao pogledom.
Činilo joj se kao da vrijeme stoji. Znala je da čeka odgovor no glava joj je bila prazna. Jedino čega je bila svjesna bila je njegova ogromna energija koja je prožimala sve oko njih. Ili samo nju? Nije bila sigurna što se točno dešava. Bila je sigurna samo u to da joj je postalo neizdrživo vruće u njegovoj blizini.
Napokon je smogla snage i pomaknula se korak unazad.
„Nisam…“ napokon je uspjela promucati jednu riječ. Nije imala ostatak rečenice pa se samo nervozno nasmijala.
„Prehladno Vam je?“
I dalje ju je fiksirao pogledom od kojeg se osjećala zarobljenom.
Odmahnula je glavom umjesto odgovora.
„Vidimo se sutra?“ upitao je.
Ovaj put je kimnula glavom umjesto odgovora na što se nasmiješio blistavim osmijehom.
„U redu onda“, rekao je u znak pozdrava pa prošao pored nje.
Trenutak je stajala poput kipa nasred pekare, a kada je povratila život u tijelo, okrenula se kako bi pogledala za njim no nestao je.
Ušla je u stan još uvijek pod dojmom susreta.
Nije bila sigurna kako se osjeća. Kao da joj je bićem strujao koktel emocija od sreće pa sve do panike. U isto vrijeme kao da joj se ostvarila najveća želja, ali i najgora noćna mora. Nije bila sigurna zašto je to tako. Kao da ju je u isto vrijeme privlačio i odbijao. Nije mogla odrediti koji dio je istina, a koji plod njene mašte. U mašti je sve bilo drugačije nego na javi. Njihov susret i razgovor u javi je bio čista suprotnost onome iz njene mašte.
Odlučila je misli pretočiti na papir kako bi ih lakše mogla procesuirati.
Skuhala je čaj uz koji je pojela ukusno toplo pecivo dok je zapisivala u dnevnik sve što joj je kolalo mislima. Kao i svaki put, osjećala se mnogo bolje nakon što je uspjela raščlaniti što je bitno, a što ne. Odlučila je biti hrabra i poduzeti potrebne akcije ako želi promjenu.
Željela ju je više od ičega.
Uzela je mobitel i napisala objavu u grupi o svojim idejama i zamislima vezanim za galaktičku duhovnost. Imala je pretpostavku da će njene riječi uzburkati dosadašnje članove koji su znali biti poprilično oštri prema onima koji se ne slažu s njima. Smatrala je kako duhovni ljudi ne bi trebali osuđivati, što su oni radili. Mislila je i kako bi trebali imati razumijevanja za one koji se tek bude, a nisu ga imali već su štoviše, često vrijeđali i gledali s visoka na one koji su tek sada otkrili svijet van svojih horizonata. Napisala je sve što joj je stajalo na duši i drhtavim prstima odabrala gumb kojim je njen tekst postao javan.
Spustila je mobitel na stol okrenut ekranom prema dolje. Cijelo tijelo joj je drhtalo. Ovo je bio jako velik korak za nju. Bojala se osude zajednice ali je ipak smogla hrabrosti i napisala mišljenje. Nikada nije ovoliko iskoračila iz zone komfora. Adrenalin joj je strujao tijelom pa je ustala i hodala dnevnim boravkom. Imala je višak energije koji je željela potrošiti, pa je s velikim osmijehom preko cijelog lica ponovo izašla iz stana na ulicu. Imala je potrebu boraviti među ljudima. Nije se sjećala kada je posljednji put imala tu potrebu. Bila je ponosna na sebe. Jako ponosna. To je također jedna novost u njenom životu. Ponovo je poželjela cijelim srcem da ima prijatelje s kojima bi mogla podijeliti emocije.
Sjela je na klupu u parku na koju su padale zrake sunca. Iako je bilo prohladno, na licu je osjećala toplinu dok je upijala sunčevu svjetlost zatvorenih očiju.
Osjetila je vibraciju mobitela u džepu kaputa.
Iznenadila se ugledavši informaciju da ima poruku u privatnom pretincu.
„Odakle si?” pisao je član grupe imenom Zora.
Zurila je u poruku dok je osjećala kako joj srce snažno udara.
Trenutak je razmišljala bi li odgovorila. Prekorila je sebe jer je ponovo obuzima strah i želi posustati. Bojala se sukoba pa čak i ovako preko poruka.
Potom je prevladala pozitivna strana njene nove osobnosti. Uvjerila je samu sebe da to što pretpostavlja ne mora nužno biti i istina. Zaista je moguće da je osoba s druge strane njen novi prijatelj. Odgovor na njene molitve duhovnim vodičima. Razvukla je osmjeh preko lica i odgovorila na poruku. Srce joj je zaigralo u grudima s mnogo manje panike.
Nomi je zadovoljno zatvorila Kain kristal u svom uredu.
„Ponosna sam na napredak i smjer u kojem se ova hrabra žena kreće“, rekla je mentalno. „Savršeno je reagirala na svaki impuls do sada.“
„Najbitnije za njen duhovni razvoj u ovim trenucima je da sluša intuiciju i da ima vjeru u sebe“, odgovorila je Milaa. „Sve ostalo će tada doći na svoje.“
„Spajanje s nižim aspektom od Leeke će sve još dodatno ubrzati, sigurna sam.“
„Svakako“, složila se Milaa. „No i dalje ne razumijem tko je muškarac s kojim se susrela.“
„Nisam ga pronašla među ugovorima. Možda nije bitan za nju, no čudi me količina emocija koju izaziva… Nema smisla.“
Razmijenile su na trenutak zabrinutu energiju.
„Možda je u pitanju greška?“ Ponudila je Milaa rješenje.
„Ne bi smjelo biti grešaka.“
„Ali se one ipak dešavaju.“
Nije odgovorila. Osjećala je da nije u pitanju greška, no isto tako je znala da uskoro Kai odlazi sa Zemlje pa je posložila prioritete, a ovaj muškarac se trenutno nije činio kao jedan od njih.