Portal

– Mama, uspio sam!

– Što si uspio?

– Otvorio sam portal!

– Mislila sam da je nešto ozbiljno.

– Pa i jest ozbiljno. Vidi!

Pokažem joj metalnu kutijicu s udubljenjem u sredini.

– Što je to?

– Uređaj za otvaranje portala.

– Odakle ti?

– Dao mi FruFru.

– Tvoj i djedov imaginarni prijatelj?

– Tebi je imaginaran, nama nije.

– Uvijek ste imali bujnu maštu. I nije mi jasno zašto ga zovete FruFru?

– FruFru ispušta frrr frr zvukove kao kad mačka prede.

– Dakle tako, osim što je FruFru vanzemaljska mačka, pretpostavljam da portal vodi na djedovu livadu.

– Kako si znala?

– Tebi je djed, meni otac. Znam što njegova mašta može.

– Ne vjeruješ mi?

– Ne.

Umetnuo sam palac u udubljenje. Zrak se u sredini sobe uskomešao i uskoro se pojavio otvor unutar kojeg se jasno vidjela livada, djed i baka kako mašu. Uhvatio sam mamu za ruku i uvukao je u otvor. FruFru je uskočio za nama.

Mama zagrli baku sijajući od radosti.

– Što su nam to ova dvojica izveli?

– Trojica – kaže baka s osmjehom i pokaže gdje je FruFru. Tada ga je mama prvi put ugledala. Krznena lopta, ogromnih kosih očiju. Doskakutao je radosno i počeo se trljati, proizvodeći karakteristični frrr.

Djed i ja se pogledamo, zavjerenički namignemo.

Poslije nekoliko sati ugodnog druženja.

– Mama, što si se namrštila?

– Sjetila sam se da moramo natrag.

– Vratit ćemo se kako smo i došli.

Umetnem palac. Portal se otvori. Otvor je titrao na obodu, tvoreći zvuk koji je podsjećao na pucketanje statičkog elekriciteta.

– Nemam povjerenja u tehnologiju. Nikad ne znaš gdje ćeš završiti.

– Mama, opet pretjeruješ.

– Ni mačke mi nisu pouzdane, makar bile i svemirske. Sad ih vidiš, sad ih ne vidiš. Prođeš kroz portal i ne znaš hoćeš li završiti na njihovu matičnu planetu kao cirkuska atrakcija. Je li tako FruFru?

FruFru ljutito frkne i uskoči u portal. Mi krenemo za njim.

Rekao sam – Mama, znaš li što se dogodilo?

Rekla je – Omojbože

 

 

Autor: Tedi Goldstein

About Author