„Ušla sam u razne grupe gdje sam se nadala da ću upoznati ljude slične sebi. Svjetlosne radnike i slično, no nisam očekivala da ću naići na toliko nerazumijevanja. I zaista sam sretna što sam na kraju upoznala tebe, koja si još iz istog grada kao i ja. Koja slučajnost!“
Kai je gledala neobičnu djevojku bijele kose preko puta sebe.
„Da, i ja sam imala slično iskustvo. Do tog dana nisam ni znala da postoje grupe na našim područjima. Sve grupe u kojima sam bila su van naše države. Svakako je lakše kad nisi sama na svijetu.“ Osmjehnula se, a piercinzi s obje strane lica su se pomaknuli na čudan način.
Bila je lijepa no od svih ukrasa kojima je bila okićena, ljepota je posljednja došla do izražaja.
„Kako zanimljivo. Do tog dana nisi bila član grupe?“
„Nisam. Iskreno se ne sjećam kako sam došla do nje, no u jednom trenu sam čitala tvoju objavu i slagala se sa svim napisanim, pa sam otišla pogledati tvoj profil. Ostalo je povijest.“ Ponovo se široko osmjehnula, a metalna kuglica između prva dva zuba je bljesnula na Suncu. Imala je velike zelene oči obrubljene crnom olovkom, a na vanjskoj liniji trepavica crvenu zakrivljenu liniju sve do crnih, gustih obrva.
„Kako si ti saznala da si starseed?“ upitala je Zora između dva zalogaja čokoladnog kolača.
Trenutak je zurila u nju. Nije znala kako ispravno odgovoriti na to pitanje, pa je kupila malo vremena dugim ispijanjem gutljaja kave.
„U stvari nisam sigurna da ja to jesam“, iskreno je odgovorila.
Na njeno zaprepaštenje Zora je prasnula u glasan smijeh.
„Kako to misliš? Pa što onda radiš u toj grupi ili ovdje sa mnom na kavi?“
„Ne razumijem…“
„Ako nisi starseed! Kako bi drugačije došla u kontakt s ljudima kao što sam ja?“
Zora ju je promatrala sa zaigranim izrazom lica.
„Pa u pravu si…“, rekla je gledajući u rub šalice pred sobom.
Zora je mirno čekala da nastavi ne skidajući pogled s njenog lica.
„Na to sam naišla mnogo puta, ali mi nije lako povjerovati u to…“
„Na što si naišla mnogo puta? Oprosti nisam te razumjela.“
„Na to da ako nisam starseed ne bi nikad saznala da to postoji…“
„Aha, to, da, to je istina.“ Ponovo se glasno nasmijala.
Na trenutak je razmišljala o tome bi li je upitala zašto se toliko smije, jer njoj nije bilo smiješno ništa što govori, no tada joj je sinulo. Djevojka preko puta nje životu pristupa opuštenim stavom, neopterećena nepotrebnim brigama. Njezina bezbrižna priroda sada joj je bila toliko očita da se začudila što je nije primijetila iste sekunde. Dok ju je promatrala iz ove nove perspektive vidjela je koliko je u stvari otvorenog uma, i više nego se čini na prvi pogled. Činila se u isto vrijeme dalekom, vanzemaljskom, a opet nevjerojatno pristupačnom.
Isti tren kada je to pomislila, osjetila je i strah da osjećaji možda nisu obostrani. Kratko se pomolila svojim anđelima da to ne bude istina. U tom trenu kroz misli joj je projurila slika besanih noći u kojima je plakala i molila za prijateljicu.
U tišini je promatrala ovo čarobno biće koje joj je svemir ponudio kao odgovor na te molitve, gledala je prema zaljubljenom paru na klupi nedaleko od njih. Na licu joj se jasno očitavala radost zbog mladog para koji se doimao kao da je na početku veze.
Usporedila je njenu blistavu energiju sa svojom teškom, tromom i tmurnom. Poželjela je za sebe lakoću srca za koju je smatrala da ona ima. Očekivala je u ovom trenu osjetiti ljubomoru ili zavist prema njoj, no na njeno iznenađenje, osjetila je toplinu i utjehu u njezinoj prisutnosti. Prisjetila se odluke da će prakticirati zahvalnost, stoga je u sebi brzo zahvalila na tome što je dobila priliku razgovarati s nekim tko se ne boji biti autentičan, i sa kim može razgovarati otvoreno o svim temama koje je zanimaju, jer Zora svakako potiče otvorenu i iskrenu komunikaciju više od svih ljudi koje je upoznala kroz svoj život.
Zora je odlijepila pogled od zaljubljenog para i sa širokim osmjehom upitala: „Imaš li ti nekog posebnog u svom životu?“
„Nemam, ti?“
Prvo se glasno nasmijala, a tada odgovorila brišući suze: „Pronaći nekoga tko može pratiti moju vibru je kao da tražiš jednoroga!“
Na to se i ona morala nasmijati. Suosjećala je s njom jer se slično osjećala. Kada su utihnule, upitala ju je pomalo bojažljivo ono što je, u stvari, cijelo vrijeme najviše zanimalo.
„Kako si ti tako lako povjerovala u cijelu tu priču sa starseedsima i slično? Mislim… živiš li tako? Znaš, pričaš li sa svemircima, ili kako to točno ide? Ne razumijem taj dio. Jako sam zbunjena da budem iskrena…“
„Uh, kakav skok s teme!“ Nasmijala se kratkom, a potom se kratko zamislila. „Ne znam baš da je bilo lako“, napravila je znakove navoda u zraku. „Davno je to bilo. Meditirala sam i pojavila mi se riječ Plejade u mislima.“ Zastala je na tren blago se osmjehujući na tu uspomenu. „Onda sam potražila na internetu da vidim što je to, i tako je sve krenulo. Pomalo sam se počela spajati sa svojim vodičima, onda sam naučila astralno putovati i to ti je to, ukratko.“
„Samo to?!“ Obje su se nasmijale.
„Znači ti si Plejađanka?“ Pomalo preentuzijastično je pogledala u nju. „Ja ne znam odakle sam, sa svime rezoniram…“
„Ni ja ne rezoniram s tim da sam Plejađanka“, odgovorila je Zora. „Osjećam se kao da sam sve.“
„A…“, oklijevala je trenutak, nije bila sigurna je li pitanje pre osobno, no odvažila se pokušati „Jesi li razgovarala o tome sa svojim Višim Ja?“
„Pa ne razgovaramo baš na takav način kao ti i ja sada.“ Nasmijala se.
„Zaista ne znam kako ta komunikacija izgleda.“ Uzdahnula je Kai. „Ponekad kada čitam tekstove drugih ljudi zvuči kao da je tako… a ponekad…“
„Nemoj se zamarati s time!“ Prekinula ju je. „To je najgore što si možeš učiniti. Uspoređivati se s drugim ljudima. Svatko ima svoj način, pa ćeš tako i ti pronaći najbolji za sebe.“
„A zašto si onda vidjela riječ Plejade?“
„Mislim da je to bila aktivacija. Inicijacija. Ta riječ me potakla da potražim značenje i vodila me dalje do mnogih otkrića. Možda i zato što su Plejađani začetnici projekta kontaktiranja ljudi u svrhu ponovnog obnavljanja njihovih moći i manifestiranja.“
„Manifestiranja čega?“
„Ma znaš, manifestiranje!“
Kai ju je gledala sa nerazumijevanjem, pa je nastavila.
„Zakon privlačenja… kreiranje bolje realnosti…ne? Ništa od toga ne znaš?“
„Čula sam za to, i malo istraživala, ali nisam znala da vanzemaljci imaju veze s time. Mislim, zašto bi njima bilo stalo do toga imam li kuću ili auto?“ Slegnula je ramenima.
„Ne radi se o materijalnom dijelu, već vibracijskom. Oni su neka vrsta ambasadora iz drugog svemira koji pomažu u tranziciji planeta Zemlje u višu dimenziju.“
„To sam isto pročitala, ali i dalje ne razumijem iskreno. Jako je puno pomiješanih informacija.“
„Mislim da je prije do toga da je sve jako kompleksno.“
„Moguće je i to. Dakle imaš baš dobru komunikaciju sa svojim vodičima?“
„U komunikaciji smo.“ Osmjehnula se
Sjedile su u tišini svaka u svojim mislima, a tada je Zora predložila: „Želiš li da te ubacim u grupu koja je meni najviše pomogla da se povežem s tim dijelom sebe?“