Dinamična magijska naobrazba

 

ŽANR: urbana fantastika/mračna fantastika

ORIGINALNI NAZIV: A Deadly Education

IZDAVAČ ZA REGION: Čarobna knjiga

AUTORKA: Naomi Novik

ZEMLJA: SAD

PREVODILAC: Miloš Petrik

GODINA IZDAVANJA: 2020.
OCENA:

U poslednje vreme nam edicija Beskrajni svet fantastike donosi odista sjajne knjige, istovremeno pokazujući da Čarobna knjiga neće zapostaviti ni klasična ni savremena dela. Što je po našem mišljenju ključno kako u izdavaštvu tako i u razvijanju čitalačkog ukusa, mora se znati odakle je sve rođeno, ali i dokle se od tada proputovalo. Čarobnjaci su izgradili vrlo fin balans između ta dva i zadovoljavaju obe struje. Što je žongliranje na žici, ako vam polazi za rukom spektakl ste, ali ako ne – sunovrat. Želimo im da im loptice večno lete.

Objasnićemo pojam opšte mesto, jer ga autorka odlično koristi, ili latinski „locus communis“, termin dolazi iz retorike i književne teorije i označava frazu, ideju ili motiv koji je široko prepoznatljiv i rasprostranjen u književnosti, govorništvu ili drugim oblicima komunikacije. To su obično izrazi i okolnosti, ekvivalentno recimo arhetipu vojnika ili bilo kom drugom tipu karaktera, koji su postali toliko učestali da su izgubili originalnost ili upotrebnu jačinu, ali i dalje imaju funkciju prenosa univerzalnih lajtmotiva. Karakteristike opšteg mesta su lako raspoznatljiva i frekventno ih koristi širok krug autora, jer sadrže univerzalne istine, stereotipe ili klišee. Jednostavna su za razumevanje i ne zahtevaju poznavanje konteksta; čitalac ih intuitivno razume. Repetitivna su kroz različita dela i diskurse, što ih čini opšteprihvaćenim delom popularne ili književne kulture. U književnosti, za primere opštih mesta možemo uzeti teme poput: „Borbe dobra i zla“ – u mitovima, bajkama, ali i savremenim romanima. „Ljubav na prvi pogled“ – motiv koji se pojavljuje u mnogim pričama ili „Čovek protiv sudbine“ – ideja o borbi pojedinca protiv neizbežne sudbine. Slično je i sa upotrebom ideje pohađanja magične škole, u fantastici je to opšte mesto. U govorništvu, to su fraze kao: „Istorija se ponavlja“ ili „Nije zlato sve što sija“. Funkcija upotrebe opšteg mesta je povezivanje: omogućavaju autorima ili govornicima da brzo uspostave vezu sa publikom. Pojednostavljenje složenih ideja: rabljenjem opštih mesta, složene radnje ili situacije se uprošćavaju na način koji omogućava prijemčivije razumevanje. Međutim, vešti autori poput Novikove mogu ih koristiti na nov i osoben način, dekonstruisati ih ili koristiti u ironijskom kontekstu kako bi izazvali drugačiji efekat. Na primer, u filmu ili seriji, scena u kojoj protagonist izjavi: „Moramo spasiti svet“ predstavlja opšte mesto u žanru akcionih ili superherojskih ostvarenja. Takve rečenice nose sa sobom određena očekivanja publike, ali mogu biti i predmet parodije ili kritike u postmodernom kontekstu. U suštini, opšte mesto može biti moćan alat kada se koristi brižljivo i promišljeno, ali može postati kliše ako se upotrebljava mehanički i bez stvaralačkog usavršavanja.

Naomi Novik – diplomirala englesku književnost na Univerzitetu Braun, a potom je nastavila studije na Univerzitetu Kolumbija, gde je stekla master diplomu iz informatike. Pre nego što se u potpunosti posvetila pisanju, radila je na razvoju video igara, uključujući rad na igri Neverwinter Nights: Shadows of Undrentide. Tvorac je serijala Temerer, kao i nagrađenih romana Iskorenjena i Srebrno tkanje. Dobila je brojne nagrade, uključujući Lokus, Nebulu i Britansku nagradu za fantastiku. Udata je za pisca i softverskog inženjera Čarlsa Ardajasa. Ima ćerku i živi u Njujorku. Aktivna je u zajednici pisaca i jedan je od osnivača Organization for Transformative Works, organizacije koja promoviše i podržava fanovski rad i fanfikciju. Inspiraciju crpi iz istorije, mitologije i književnosti. Pisanje joj karakteriše bogat svet, detaljno razrađeni karakteri i društveno relevantne teme. U njenom radu se vide uticaji klasičnih autorki poput Džejn Ostin, ali i modernih fantastičarki poput Ursule Legvin.

Neheroina priče je Galadrijla „Ela“ Higins, sa potencijalno destruktivnim magijskim sposobnostima nesagledljivog dosega. Njena moć teži ka razaranju i crnoj magiji, što joj otežava proces sticanja prijatelja i podrške. Svi se trude da je izbegnu zbog mračne aure, u stalnoj je borbi za samokontrolu i pronalaženjem načina da doživi i preživi maturu u školi punoj smrtonosnih zamki i čudovišta poznatih kao zlodusi. U Solomonarijumu ne postoje profesori; umesto toga, škola je živa i sama kreira zadatke, lekcije i izazove za učenike. Pretnja dolazi od magičnih stvorenja, koja se kriju u hodnicima i čekaju priliku da napadnu oslabljene ili usamljene polaznike. Preživljavanje je ključni cilj, takođe, izgradnja saveze kako bi se povećala šansa za opstanak. Ela se u početku opire ideji da se poveže s drugima, svesna svog opasnog potencijala, ali to usamljeničko ponašanje privlači pažnju harizmatičnog i talentovanog Oriona Lejka koji uživa status heroja jer spašava druge od napada monstruma. Iako ga isprva odbija ubrzo shvata da bi savez sa njim mogao da joj poveća izglede da upadne u jaku enklavu i napusti školu. Razvijaju kompleksan odnos u kojem se prepliću sumnja, šikaniranje i privlačnost. Uočavamo nemilosrdan sistem koji favorizuje bogate i privilegovane učenike, a ostale prepušta na milost ili bolje reći halapljivosti škole. Kako se bliži kraj školske godine, opasnosti postaju sve veće, i Ela mora da odluči da li će se prepustiti mračnjaštvu ili će iznaći manje rušiteljski put ka opstanku.

Verovatno bismo mogli reći da je ovo delo omladinske fantastike prevashodno zbog dobi likova, ali to bi umanjilo doseg izvrsnom romanu, pa ćemo ga radije označiti kao urbanu i mračnu fantastiku za sve koji cene dobru pisanu reč. Novikova propituje elitizam, anksioznost, predrasude, moralne dileme i odrastanje u okruženju gde je goli opstanak jedina nagrada. Sa lakoćom saliva temelje za dalji razvoj protagonistkinje i njene borbe protiv nesrušivog sistema. Takođe, autorka pokazuje kako se arhetip ili bolje rečeno opšte mesto kao škola magije preobražava u sopstvenu priču, nema tu novootkrivenosti, ali ima dobre priče, a dobru priču možete ispričati na hiljadu načina ukoliko ste umešni. Dinamičnost, duhovitost i pripovedanje iz prvog lica kristalno čistim stilom, ta modernost knjigu rangira na visoke pijedestale. Verujemo da su kvalitetu srpskog izdanja doprineli prevodilac i urednik, naime nema ničeg od stvari na koje skrećemo konstantno pažnju i to zaslužuje sve pohvale tima zaduženog za roman.

Trebali biste posedovati ovu knjigu, kao i čitavu trilogiju kada bude dostupna, jer je primer onog kako bi trebalo da izgleda i zvuči vrhunska savremena fantastika. Iako čitamo ponajbolja dela žanra retko su karakteri današnjice toliko dobro izmešteni u izmaštanost, a pored toga i književnih vrednosti ovo je zagarantovana zabava.