ŽANR: naučna fantastika/triler
ZEMLJA: SAD
ORIGINALNI NAZIV: The Windup Girl
GODINA IZDAVANJA: 2009.
Znate kako su nekad pisci naučne fantastike pisali o stvarima koje će se desiti u dalekoj budućnosti, a u stvarnosti su se desile mnogo, mnogo ranije? Tehnologija napreduje divovskim koracima, tako velikim da ih ne možete stići. Samo dvadesetak godina unazad mnoge stvari koje su danas popularne su bile na rubu naučne fantastike. Zastrašujuća stvar u debitantskom romanu Paola Bacigalupija Djevojka na navijanje (The Windup Girl) jeste ta što je radnja možda smještena u 23. stoljeće, ali je tema itekako svakodnevna i tek su neke stvari u domenu naučne fantastike.
Djevojka na navijanje je biopunk roman, koji se bavi genetičkim inženjeringom, biotehnološkim terorizmom i korporativnom pohlepom. Stoljeće je 23, većina svijeta je potopljena uslijed potopa, a populacija je smanjena zbog čestih bolesti, pravo voće i povrće gotovo da i ne postoji, većina su zapravo genetski modificirane verzije, neke vrste životinja su nestale i zamijenjene su genetski modificiranim verzijama, pa čak postoji i nova vrsta ljudi, genetski modificirani, koji sebe nazivaju Novi narod. Hranu kontrolišu takozvane kalorijske kompanije, megakorporacije, koje žude na novim sjemenima.
Anderson Lake je čovjek koji radi za jednu od tih kompanija, AgriGen. Iako vodi fabriku za proizvodnju opruga, to je paravan. Njegov pravi zadatak je doći do tajlandske banke sjemena.
Emiko je titularna djevojka na navijanje, genetski modificirana žena, napravljena da bude seksualni objekat, da izvršava sve naredbe bez pogovora i udovoljava svom gospodaru. Sada živi u Bangkoku, nakon što je njen japanski gospodar ostavi. Tu je smatraju bezdušnom, demonom i izlazak na ulicu se može kobno završiti po nju. Njena jedina želja je pobjeći i pridružiti se drugima poput nje, koji navodno žive u džunglama Tajlanda.
Putevi sudbine Lakea i Emiko se križaju i njih dvoje započinju put koji će kulminirati građanskim ratom i gotovim krahom kraljevstva. Naravno, Lake i Emiko su tek dva lika u plejadi zanimljivih likova koje nam Bacigalupi servira u svom romanu, ali oni su glavni. Lake predstavlja jednu stranu priče, kapitaliste, vlasnike širokih narodnih masa. Gospodare. Emiko je opet druga strana, potčinjena, bez mogućnosti izbora, rob društva, otpad, prognana. Vještačka tvorevina. Odjednom, ta dva svijeta se susreću, ljubav se pojavi među njima, a Emiko odjednom postaje nešto drugo. Više nije samo rob, sada ima i svoju svijest. Uklanja prepreke, genetski usađene u nju, probija barijere i oslobađa se.
Kao što rekoh ranije, ono što je zastrašujuće jeste to što možda radnja Bacigalupijevog romana ide nekih 400 godina u budućnost, ali su stvari o kojima on priča itekako prisutne u današnjem, modernom svijetu. GMO je svuda oko nas, velike korporacije upravljaju svijetom kroz kontrolu resursa, bilo da se radi o nafti, vodi ili hrani, ali mi smo robovi korporacija, kojima je bitan samo profit. A šta kada ne bude više nikoga da im ostvari taj profit? Šta kada ta pohlepa dovede do kraja svega?