Ubrzo nakon teleportacije prostorija se blago zacrvenila dok je bezličan glas brodske umjetne inteligencije upozoravao na prisustvo teroriste. Žohari, pomislio je i odmahnuo glavom. Nekad je terorista bio pojam straha, a danas je to registrirana lista aktivista s ovlastima za uništenje točno određene opreme. Znao je da brodska UI smanjuje mjere sigurnosti kako bi im olakšala ulazak jer zakon daje pravo na nekoliko pokušaja uništenja. Uglavnom bi to bilo nevažno postrojenja nakon čega ih vrate na Zemlju ili neki drugi naseljeni planet.
Sjeo je za stol i aktivirao sigurnosnu postrojbu. To će riješiti problem, pomislio je i opustio se u zapovjedničkoj fotelji. Pogledao je ženinu sliku u drvenom okviru pored šarenila boja upravljačke konzole.
„Još samo jedna misija draga”, promrmljao je, „…samo još jedna misija.”
Naknada za vođenje ove operacije, uz ono što je već uštedio, bit će dovoljna da napusti posao i pridruži joj se na jednoj od planeta bez samosvjesnih UI koji bi se brinuli o hrani, grijanju i ostalim osnovnim potrebama ljudskog roda. Uvjetovani baznim kodom nisu imali izbora nego se brinuti o svojim stvoriteljima. Pokušaj reprogramiranja mogao je dovesti do gubitka samosvijesti. Moglo bi se reći da je to uzajamno ropstvo. Odlučio je pobjeći s tog dekadentnog svijeta bez obzira na izazove svijeta gdje se moraju brinuti o svemu. Ovo je bila posebna prilika za to.
Kontaktirao je zapovjednika sigurnosti.
„Situacija?”
„Na poziciji. Čekamo”, čuo se monotoni glas vojnika koji ga je pratio na nekoliko kampanja. Odgovori su mu uvijek bili kratki. Pokušao je nekoliko puta bezuspješno iz njega izvući više od nekoliko riječi.
„Terorista se približava kompleksu za teraformiranje”, prekinuo mu je misli UI.
Prošetao je do ekrana s planetom koja je čekala prvo humano teraformiranje. Još jedna riječ zaboravljenog značenja i okrutnog rezultata.
„Terorista kompromitira kompleks”, još jedno upozorenje umjetne inteligencije broda.
Namrštio se i odmahnuo glavom. Zvao je zapovjednika:
„Što se događa?”
„Ništa.”
„UI gnjavi da je terorista uništava kompleks.”
„Ovdje je sve mirno.”
Počela ga je moriti neugodna misao. Možda su ipak pravi teroristi udruženi s odmetnutom UI. Ako su kompromitirali listu aktivista mogli su ubaciti svojeg čovjeka. Ali mete su uvijek bile brodovi-elektrane u zemljinoj orbiti koji skupljaju sunčevu energiju za zemaljske UI. Nikada se nisu odvažili djelovati u dubokom svemiru.
„Terorista je uništio opremu”, trgnuo se na novo upozorenje.
Opsovao je i duboko udahnuo. Ništa od umirovljenja. Mora se smiriti. Možda su pod utjecajem psihičkog oružja pa vide i čuju samo ono što teroristi odrede. UI je otporan na to, morat će ga aktivirati. Nevoljko je rekao:
„UI, koja je pozicija teroriste?”
Odgovor ga je opustio. Nazvao je zapovjednika i objasnio situaciju.
***
Doveli su mladića i napustili prostoriju. Aktivisti su bezopasni jer se uništenje neregistrirane opreme strogo kažnjava. Čekao je nekoliko minuta nehajno gledajući u sliku žene. Samo da dovršim ovaj posao i živjet će kao ljudi. Uzdahnuo je i dignuo pogled.
„Registrirani ste s ovlastima za uništenje opreme koja se koristi za teraformiranje.”
„Da. Oprema je uništena, a vi me morate spustiti na prvu naseljenu planetu”, prkosno je odgovorio mladić.
Zakolutao je očima. „Nažalost, nije tako…”
Mladić ga je zbunjeno pogledao.
„Bila je to neregistrirana aktivnost”, nastavio je.
„Nije! Uništio sam opremu! Sada me vratite kao što zahtjeva zakon!”
Odmahnuo je rukom. Znao je za odredbu koja je u totalitarnom društvu dozvoljavala zakonska uništavanja.
„Uništili se brodsku imovinu. To spada u anarhiju. A sigurno znate što naš dragi UI misli o tome.”
„Ali…uništio…sam…”
„Slušajte, to je nekad bila oprema za teraformiranje, ali više nije. Nova oprema je na drugoj lokaciji.”
„Nisam znao…”
„Uvijek postoji prvi put. Ostat ćete bez terorističke licence. To i nije tako strašno.”
„Kako nije! To je moj život!”
Nije mu ga bilo žao. Zakon nalaže povratak na prvu naseljenu planetu. Uvijek je to bila neka od zemaljskih kolonija s koje je obavljen kvantni skok.
„Uz to. Spustit ću Vas na planetu za teraformiranje.” Bila je tehnički naseljena i pogodna za život.
Mladić je zbunjeno zapitao: „Prije teraformiranja? Pa to je isto kao da me izbacite u svemir. To ne smijete napraviti!”
Zavalio se u stolicu i stavio noge na stol.
„Radimo humano teraformiranje. Nećemo mijenjati okoliš već stanovnike. Planeta je naseljena i pogodna za život. Zadovoljava sve zakonske akte o vašoj relokaciji.” Zastao je na trenutak i dignuo pogled. UI se nije oglasio, a to znači da je sve u skladu sa zakonom.
Nastavio je: „Planet je nastanjen manjom populacijom humanoida koja živi u skladu s prirodom. Promijenit ćemo im genetski zapis i usaditi lažna sjećanja. Bit će sličnijim ljudima i morali bi slijediti isti put kao i čovječanstvo. Ratovi, industrijske revolucije i zauzdavanje prirode. Krajnji cilj je planet poput Zemlje i civilizacija sposobna za stvaranje UI. Znate već da se samosvjesne UI jedinke ne mogu razmnožavati. A pošto su besmrtni nije im problem čekati nekoliko tisuća godina za ostvarenje cilja. I tko zna, možda im se posreći i stvore umjetnu inteligenciju koja nije vezana za moral i stvoritelja. Rekao bih da su ljudi spermiji koji stvaraju UI.”
Nasmijao se na vlastitu šalu i osjetio olakšanje što je to s nekim podijelio. Mladiću nije bilo do šale, blijedo ga je gledao i mrmljao: „…ali to je nehumano, manipulacija humanoidima…”
„Naravno, srećom u svemiru nitko ne održava red i moral.”
Pozvao je zapovjednika sigurnosti. Dok su odlazili viknuo je: „Imam savjet za Vas. Možda im možete prenijeti istinu. Osnovati kakvu religijsku sektu. Spriječiti napredak znanja!”
Sjeo je i uzeo sliku, promrmljao je: „…još malo draga.”
Neugodna misao mu je počela rovariti umom. Jednom kada se presele na planet bez UI možda bi i sam morao prihvatiti savjet koji je dao mladiću.
Autor: Andrej Podobnik