ŽANR: horor/akcija
IZDAVAČ ZA REGION: Dibidus
ORIGINALNI NAZIV: American Gods: My Ainsel
SCENARISTA: Nil Gejmen
CRTAČI: P. Krejg Rasel, Skot Hempton
ZEMLJA: SAD
GODINA IZDAVANJA: 2019.
OCENA:
Idemo u korak sa Amerikancima, drugi tom serijala Američki bogovi nam je dostupan već dosta dugo u izdanju Dibidusa, naravno. Malo nas je poremetila sve ova situacija sa pandemijom, svako se sa tim izborio na svoj osoben način – tako da nam možda i nije bilo preterano do čitanja. Ne, to nije bilo vreme u kome radite sve ono za šta niste imali vremena do tada, ma koliko sebe uveravali u to. Ali sada je već vreme da se polako vraćamo u normalne tokove, i ponekad nađemo i to vreme samo za nešto što volimo – a za mnoge od nas su to stripovi i knjige.
Ono šta bi vas dodatno moglo privući kod ovog izdanja su tri različite naslovne strane. Oko ovih stvari se dosta koplja lome. To je skoro uobičajeno u svetu, ali kod nas je relativno novo, jer kod nas sve kasni. Pa tako ovaj trend diže mnogo bure po društvenim mrežama sukobljavajući kolekcionare i ljubitelje. Mogu da shvatim obe strane, jer sam i među čudacima izopštenik, ne spadam ni u jednu grupu od te dve. Sa jedne strane, ne biste verovali šta sve posedujem, sa druge strane ništa od toga nije u celofanu i kesicama, to je za čitanje. Sve što je potrebno je da se vodi računa, uostalom ništa ni tako nije večno. Da rezimiram, kolekcionari mogu da troše svoj novac na sve tri naslovne strane, ne troše naš, dok mi ostali ovim dobijamo pravo na izbor, da damo novac za onu verziju koja nam se dopada. Trendovi i nove stvari nisu loši, ljudi ih samo prihvataju ili ne. Na kraju krajeva, ironično, svi ćemo unutar korica dobiti isto.
Nil Gejmen – je jedan od onih retkih autora koji su sa nečim što je po svemu andergraund delo napravili bum na mejnstrim sceni (mala digresija u vezi sa ovim, ovo nikako ne treba uzimati kao pravilo – ekstremno je retko fantastika je svet izvan mejnstrima i kao takvu je treba posmatrati), govorim naravno o Sendmenu koji je u pretprodukciji za ekranizaciju (uvršten u obaveznu lektiru Kalifornijskog univerziteta) i čija epizoda San letnje noći je dobila Svetsku nagradu za fantastiku (World Fantasy) i time izazvala popriličan skandal, naime strip je uklonjen iz konkurencije za ovo prestižno priznanje, dakle biće jedini stripadžija sa ovom nagradom. Da, stripadžija, jer i on sebe takvim smatra, a moja omiljena anegdota u vezi sa ovom tvrdnjom je ona kada mu je na žurci jednom prilikom prišao neki književni kritičar i rekao mu da on ne pravi stripove nego literalna remek dela. Gejmen je posle govorio ’osetio sam se kao kurva kojoj su rekli da je debitantkinja’. Sa šest Huga i dve Nebule (dve najvažnije nagrade u fantastici) i jednom Brem Stoker nagradom (najveća nagrada u horor žanru), jedan je od najnagrađivanijih pisaca žanra. Interesantna stvar se desila 2004. godine na dodeli Huga, gde je kao predsedavajući sam sebi dodelio jednog za kratku priču A Study in Emerald jer dužnost je prihvatio pre nego što je saznao da je među nominovanima. Ni ostala njegova dela nisu manje zastupljena na velikim i malim ekranima, Svemirska prašina filmovana, Knjiga o groblju u pretprodukciji, Koralina animirana, Anansijevi momci nas uskoro očekuju na ekranima, Nikadođija i jeste nastala kao BBC-jeva serija, tek naknadno pretvorena u roman. Jedino Crna orhideja još nije ni u kakvim pričama za ekranizaciju, moguće stoga što je suviše andergraund za jednu superheroinu. Inače, umalo da ne spomenem – Gejmen je scenarista svima nam omiljenog crtaća Princeza Mononoke, baš kao i filma Beovulf i nekih epizoda Doktora Hua. Dakle, on je neko kome je uspelo da mu andergraund priče budu viđene mejnstrim očima, no daleko od toga da to svako može postići. Inače, kruži i priča da ga ne možete naći da spava ma u koje vreme došli, pa je možda to jedan od razloga njegovog uspeha, a ne smeta mu svakako ni to što je vrlo dostupan svojim fanovima i što se pojavio i u jednoj epizodi Simpsonovih.
Krejg Rasel – autor koji spada u stare vučine i iza sebe ima rad na takvim herojima kao što su Doktor Strejndž, Betmen, Sendmen, Konan, Helboj, Elrik od Melibona, Zvezdani ratovi, Bafi ubica vampira, a tu su za širenje horizonata Prsten Nibelunga i Čarobna frula u stripovskoj formi. Četvorostruki je dobitnik Kirbi nagrade i devetostruki dobitnik Elzner nagrade.
Skot Hampton – je neko ko je od detinjstva sanjao da se bavi žanrom i uspeo je sa svojim autorskim stripovima Silverheels koji se smatra prvim slikanim mesečnikom i Simon Dark, te radu na serijalima Betmen, Sendmen i Crna udovica. Takođe je poznat po brojnim ilustracijama za knjige poznatih pisaca fantastike. Dobitnik je Harvi nagrade.
Dok Sreda luta severnoameričkim kontinentom u potrazi za podrškom u ratu koji se neumitno približava – a možda je i počeo, Senka se smestio u mali gradić i čeka naređenja i zadatke. U dokolici, šta drugo raditi nego sanjati grom-ptice i čitati štivo tri za dolar? Naravno, idila ne može da traje – rat je. Padaju žrtve u međuigri. Ovaj tom se završava tako da jedva čekate sledeći.
To je ono najinteresantnije kod ovog dela. Svi smo čitali knjigu i gledali seriju. A opet nas strip drži u tenziji i iščekivanju. Zbog toga Gejmen i jeste vanserijski scenarista. Pri tom poštuje pravila drame ekspozicija, razvoj i kulminacija. Pri čemu je mogući problem ovog toma što spada u razvoj, i možda je nedovoljno spojen sa kulminacijom. Što ga čini izuzetno sporim, ali meni je upravo to i prijalo. Način koji koristi da nešto malo ubrzava tok su međuigra i priče iz svetskih mitologija. Crtež je dovoljno dobar, ali na trenutke imate onaj osećaj kao u Sendmenu da nije dorastao scenariju. Nadamo se da nas nova frka neće omesti, i da možemo da uskoro očekujemo i treći tom sage. A i do tada ćemo se čitati jasno, jer ja ću pisati…