Sišli su s platforme za vozila. Merkaba kojom su doputovali raspršila se u ništavilo iza njih. Nomi je odmah primijetila da ih Santara nije dočekao. To je bilo zaista neobično.
Ako bi voditelj doputovao s njima, tada bi ih dočekao netko drugi od Sedmorice iz Galaktičke federacije Svjetla. No ovaj put nije bilo tako.
„Osjećate li i vi to?“ Mentalno je upitala ostatak grupe s kojom se kretala prema izlazu iz velike hale u kojoj su bila smještena razna vozila i letjelice.
„Da.“ Polako su odgovarali jedno za drugim.
Kretali su se sterilnim blještavo bijelim hodnicima Postaje Aole udubljeni u misli o osjećaju nelagode koji se proširio isti tren kada su iskoračili iz Merkabe.
Unatoč napetosti koja je strujala njenim bićem, Nomi nije mogla ne pomisliti na to koliko je voljela boraviti ovdje. Voljela je razgovarati s pripadnicima različitih civilizacija koji su radili na postaji ili poput nje povremeno dolazili na sastanke.
Ispred sebe je ugledala Adamu. Srce joj je zaigralo od uzbuđenja. Dok je promatrala njena tanka leđa niz koja je padao zlatni plašt i kosa u kojoj su se nizali kristali, pitala se jesu li svi na planeti Aziri toliko veličanstveni. Svaki put kada bi pomislila na nju, u svom umu bi čula predivnu melodiju koju proizvode kristali kada se pokrene. To se i sada desilo.
Okrenula se i otkrila svog sugovornika. Bio je to Santara. Pozdravio je tim i laganim pokretom ruke pozvao ih da uđu u prostoriju za sastanke.
Hipnotizirano je zurila u Adamu dok su čekali ostale sudionike sastanka. Fascinirala ju je snaga energije koja je izbijala iz nje, staloženost i mudrost, bila je jednostavno najljepše biće koje je ikada vidjela. Bila je malo viša od nje, no snaga aure koja ju je okruživala je stvarala dojam kako se radi o mnogo većoj razlici. Imala je zlatno-smeđe lice koje su okruživali kristali za koje nije bilo moguće odrediti stoje li samostalno ili vise na nevidljivoj niti.
Sada se to lice okrenulo prema njoj uz zvukove laganog zveckanja kristala. Dominacija kojom je isijavala natjerala ju je da skrene pogled. Nažalost, pogled joj je pao na Santaru koji je stajao tik do Adame. Zabrinuta energija je i njega okruživala, Nomi je od toga još jače stegnulo na području srčane čakre. Pokušala je nešto iščitati iz njegovog velikog plavog lica, no ono nije odalo ništa.
Napokon, okupili su se oko velikog kristalnog stola na kojem je bio ekran. Ekranom je trenutno upravljao Santara putem dugačkih tegetplavih prstiju kojima je iscrtavao znakove po zraku i tako slao naredbe prema kristalima koji su mu pokazivali sliku koju je želio pokazati kolegama.
„Imamo novu situaciju s kojom se moramo suočiti“ Progovorio je dubokim glasom koji je zahtijevao poštovanje. „U Zemljinu orbitu vraća se planet Kamala“
Prostorijom se proširila energija zbunjenosti. Mentalno su se propitkivali među sobom zna li tko o kojoj planeti Santara priča, no nitko nije znao.
„Sila i vibracija atomskih eksplozija na planetu Zlih“ nastavio je, „iskrivila je prostor oko tog planeta i oni su izašli na drugu stranu dimenzijonalno prolaza.“
Prostorijom se proširio žamor uzrokovan šokom i nevjericom. Santara je morao zastati i dati kolegama prostora da probave ovu činjenicu. Planet Zlih se vratio u Zemljinu orbitu.
Zamahnuo je prstima iznad ekrana koji se na tren zamaglio, a potom prikazao planet Zlih sada prekriven sivo-crvenom prašinom radijacije.
Osjetila je kako joj tuga steže cijelo biće. Kroz more misli koje su joj strujale glavom začula je utješno zveckanje i melodiju Adaminih kristala. Podigla je pogled preko stola i ugledala ju kako se kreće u pozadini držeći ruke preko srčane čakre. Na koži, koja je izgledala kao da je premazana zlatnim česticama, presijavalo se metalno zlatno odijelo. Nomi je svu pažnju usmjerila na umirujuće zvukove kristala. Promatrala je kako Adama polagano lebdi zatvorenih očiju dok su joj se lijepe pune usne, jedva primjetno, ali jako brzo kretale. Zastala je na čelu stola pored Santare.
Tek tada, Nomi je postala svjesna kako nije čula ništa od onoga što je govorio. Vratila se u stvarnost i blago odmahnula glavom kako bi se fokusirala na krizu pred sobom. Tijekom više stoljeća strepili su od trenutka kada će negativno orijentirana strana povući novi potez. I sada su ga, kako se čini, povukli.
„Kako se to moglo desiti“, razmišljala je unutar svog bića. „Kako su uspjeli izbiti svoj planet u sasvim drugu dimenziju i da to nitko do sada nije primijetio?“
„Tijekom podzemne izolacije koja je trajala nekoliko tisuća godina“, produljio je Santara „stanovnici planeta Zlih, prema njihovim navodima, nisu znali da je njihov planet promijenio položaj u vremenu i prostoru. Tek kada su generacijama kasnije izašli na površinu planeta, otkrili su da se zvjezdano polje dramatično promijenilo. Tada su shvatili posljedice svojih postupaka.“
„Kako ih do sada nismo primijetili?“ Upitao je netko iz skupine iza Nomi.
„Po njihovim navodima“, odgovorio je „planet je pomaknut za dimenziju, u usporedbi sa svjetovima koje su poznavali. Kako bi razumjeli što se dogodilo i iskoristili to znanje za svoju dobrobit. Navodno su počeli ovladavati znanošću iskrivljavanja vremena i prostora, rade za dobrobit galaktičke evolucije, otvoreni su sa svojim emocijama…“
Zastao je na trenutak i mentalno provjerio sa svojim Voditeljem do koje mjere će nastaviti izlaganje. Sinead, za glavu viši od njega, kimnuo je velikom crnom glavom. Nomi je primijetila kako je taj pokret izazvao bljesak u njegovim svijetlim električnim očima. Isti blijesak se pojavio i unutar svijetloplavog kristala koji se isticao na visokom crnom čelu. Zlatni oklop na njegovim velikim ramenima je također bio posut kristalima iste boje.
„Uvjeravaju nas kako su negativne manifestacije njihova prošlost.“ Nastavio je. „Kažu kako su postali nova vrsta i sada se njihov planet naziva Kamala.“
Novi val žamora je prostrujao prostorijom.
Milaa je sijevnula zlatnim očima prema Nomi s drugog kraja prostorije. „Možeš li vjerovati da oni njima vjeruju?“ Čula je njeno pitanje u mislima.
„Ne.“ Odgovorila je. „Kai nikako nije spremna…“
„Znam, morat ćeš napraviti prisilan Kontakt.“
„Kada se Kamala vraća u orbitu?“ Pokušala je doznati što je propustila.
„Ne znamo još ništa. Samo da su se odvojili u potpunosti od civilizacije Zlih koji su nastanili Zemljinu Antarktiku nakon eksplozije.“
Telepatski razgovor i žamor u prostoriji prekinuo je autoritativan glas.
„Otkrit će se sami.“ Rekao je Santara. „Moramo biti na oprezu, ali moramo im dati i priliku da se dokažu.“
S tim je završio i povukao se s čela stola.
„Moramo ubrzati projekt MCR7“, oglasila se Adama.
Kliznula je do stola i pokretom ruke preko trodimenzionalnog ekrana na sredinu prostorije „izvukla“ veliki planet sličan Zemlji koji se polagano okretao oko svoje osi.
Nomi je od pogleda na planet MCR7 još jače steglo u srčanoj čakri. Bila je na granici panike, jer je znala da će uskoro doći red na nju da obznani kako nema nikakav napredak. To je bilo dovoljno strašno i bez dodatne situacije koja je naglašavala hitnost.
Osjećala se beskrajno tužno svaki put kada bi pomislila na to da će još jedan planet biti uništen.
„Zlihovci su infiltrirani na Zemlji na svim vodećim položajima.“ Rekla je Adama. „Ljudi na toj planeti ne znaju što se dešava ili ne žele znati. Naš utjecaj do sada to nije uspio promijeniti. Vrijeme je da se povučemo i premjestimo svoje niže aspekte na siguran planet.“
„Bez obzira na to što još nisu spremni?“ Upitala je Nomi.
„Da, vrijeme je da ih malo jače poguramo.“
Adama je fiksirala pogled na Nomi koja se nije mogla otrgnuti od njega. Bio je hipnotičan. Konzumirao ju je cijelu i činilo se kao da traje čitavu vječnost. Kada se napokon prepustila, osjetila je olakšanje i velika većina panike koja se nakupila u njenom biću je nestala.
„Možeš li to?“ Napokon je progovorila Adama.
Kimnula je bez riječi.
U mislima joj se formiralo rješenje. Osjetila se neobično osnaženom i znala je da je to bio produkt Adaminog kratkog energetskog tretmana. Pogledom joj je zahvalila.
Prihvatila je njenu zahvalu dugim i sporim zakretom glave prema desno i dolje što je bio znak za odobravanje. Na teži način je naučila da kratki trzaj glave na lijevo i prema dolje znači negodovanje i odbijanje, u prijevodu: Ne.
Adaminim pokretom ruke, nestao je prikaz planete i pokrenuo se hologramski prikaz ljudi iz različitih kolonija koje namjeravaju nastaniti na MCR7.
„Na Zemlji imamo najviše nesvjesnih ljudi koje treba što prije pogurati prema Kontaktu.“ Nastavila je Adama pokazujući na poražavajuće brojke u statistici Zemlje naspram drugih planeta.
„Mislite li da bi trebali pokrenuti masovno spontano kundalini buđenje?“ Upitao je Keen.
„To je jedna od opcija. Služite se sa svim mogućim tehnikama da završimo u što kraćem roku. Ne znamo što Zlih planira. Znamo da je Kabala na Zemlji uzela previše maha i strah se širi više nego ikada prije. Zagadio je skoro pa svaku poru. Moramo spasiti samo onoliko koliko se spasiti da. Nemamo više vremena za čekanje i ne možemo si priuštiti da lokacija MCR7 padne u krive ruke. Atmosfera je sve više i više slična Zemlji, a znamo kome je to iznimno privlačan teren. Zato vas molim za maksimalnu pozornost.“
Zastala je i pogledala svakoga posebno kako bi joj potvrdili da su razumjeli.
Nakon toga je pokretom ruke isključila projekciju.
„Kako napreduju druge Planete?“ Upitala je Milaa.
„Jako dobro. Zadovoljni smo.“ Kratko je odgovorila Adama. „Sada moram ići. Sretan nastavak.“
Kimnula je prvo prema Santari potom i prema ostatku prostorije. Okrenula se i odlebdjela uz zveckanje i melodiju koji su sada zvučali zastrašujuće.