„Zabrinutost je bila dominantna vibracija s razlogom.“ Rekao je Keen.
Nomi se složila s njim kimajući glavom.
Nakon sastanka koji je uzdrmao sve prisutne, došli su u njenu nastambu. Milaa je otišla direktno na MCR7 kako bi nastavila s projektom koji se ubrzao do krajnjih granica.
Sjedili su u centralnoj prostoriji i konzumirali hidromil. Nomi je namjestila projekciju na zidu koja je prikazivala predivan krajolik sa Zemlje. Imali su dojam kao da sjede na drvenom molu predivnog jezera iznad kojeg su se nadvile veličanstvene planine.
„Što to sada znači za tebe?“ Upitao je.
„Nisam dobila nova uputstva.“
„Tek sada će ti trebati pomoć oko rata…“
Posljednja riječ je visjela u zraku jedan dugi, teški trenutak.
„Možda njihov povratak zaista donese neku promjenu“ na koncu je izrekla.
„U kojem smislu?“
„Možda druge civilizacije vide da je moguć napredak i transformacija.“ Odgovorila je puna nade.
Gledali su se trenutak dok je razmislio o njenim riječima, a potom je uz blagi osmjeh na tankim usnama zaključio:
„Oni znaju da je to moguće, ali se ne žele promijeniti. Žele da mi dođemo na njihovu razinu. Sve se uvijek svodi na to. Odbijaju napredovati duhovno i razvijaju tehnologiju. Uporno svaki puta iznova ista stvar…“
Razumjela je njegovo stajalište, dijelila ga je, no nakon sastanka je odlučila zauzeti drugačiji stav. Smatrala je kako moraju ostati pozitivni i razmišljati u drugačijem smjeru.
„Možda se preobrate kada pripadnici Kamale pokažu svoju promjenu?“ Rekla je.
„Dakle vjeruješ im?“
„Nema potrebe da ih osudim prije nego čujemo njihovu stranu i vidimo dokaze.“
Nakon što je otišao, nije željela gubiti vrijeme.
Pogledala je kristal kroz koji promatra Kai. Uzbuđenje je strujalo njenim bićem.
„U redu, nemam drugog izbora, vrijeme je za prisilno buđenje…“ Ohrabrila se i krenula.
Postavila je dlanove iznad kristala te brzim pokretima prstiju utkala nove kodove. Do sada impulsi koje je slala nisu imali učinka, no s novim kodovima koje je Adama prenijela na nju, nije sumnjala u to da će napokon imati napredak.
Kodirala je sve ono što do sada nije uspjela postići: pisanje dnevnika i izbacivanje misli na papir kako bi joj se rasteretio um, umjesto beskrajnog skrolanja na mobitelu; briga za mentalno i fizičko zdravlje; da uvede večernju rutinu koja bi ju umirila prije spavanja i jutarnju kako bi entuzijastičnije započela novi dan; ljubav prema sebi i svom životu; zahvalnost.
Tu je stala. Za sada će ovo biti dovoljno kako bi stvorila protočniji portal komunikacije među njima. Zadovoljna, poslala je impuls prema Kai. Očekivanje najboljeg ishoda jasno joj se vidjelo na licu.
***
Kai je bezvoljno ležala u krevetu i prelistava stranice društvenih mreža prije spavanja. Sve joj se činilo dosadno i već viđeno. Živcirala ju je svaka objava na koju bi naišla. Odjednom, osjetila je odbojnost prema toj navici. Upitala se zašto to radi ako joj ne pričinjava zadovoljstvo.
Osjetila je zamor i uz velik uzdah zaključala ekran mobitela.
Trenutak je razmišljala o tome što bi mogla sljedeće raditi, razmatrala je mogućnost da uključi TV i pogleda neku seriju, no ni to joj se nije dalo. Odlučila je da je vrijeme da krene na počinak.
Odložila je mobitel na noćni ormarić pored glave i udobno se smjestila.
Odjednom je osjetila nelagodu jer je mobitel toliko blizu nje. Mislima su joj prolazili svi članci koje je pročitala o štetnosti zračenja mobilnih uređaja. Ustala je i odnijela ga u dnevni boravak.
Popila je čašu vode i otišla na spavanje.
***
Nomi je bila ekstatična od sreće jer su novi kodovi uspjeli postići ono na čemu je toliko dugo radila. Napokon ima napredak. Jedva je čekala idući korak u njihovom odnosu. Uzbuđeno je u mislima preslagivala sve moguće ishode i kreirala onaj najbolji za kojeg se nadala da će se ostvariti. Sjedila je na omiljenoj lokaciji u vrtu prostorije za odmor. Upijala je vibracije iz biljaka kako bi imala što više energije jer je čeka dug dan.
Imala je osjećaj kao da je sama, jer je bilo doba dana koje nije tipično predviđeno za odmor, no tada joj je pogled pao na mahagonij kosu do polovine leđa u živim pramenovima koji su lebdjeli iza Santare dok je odlazio iz vrta. Bio je sam. Obradovala se činjenici da je izgledao opušteno.
No tada je naglo usporio i okrenuo se prema njoj. Tirkiznoplave oči bljesnule su na tamnoplavom licu. Telepatski joj je poslao poruku da dođe u njegov ured. Potvrdno je kimnula.
***
Imao je kožu kraljevskoplave boje, bio je niži od ostalih pripadnika Vestarijanske civilizacije i imao je neznatno veću glavu.
Naime, bio je jedan od Petorice Voditelja koji su došli iz druge dimenzije postojanja, iz „budućnosti“ kako bi prenijeli stečeno znanje nakon svoje evolucije i time pomogli u ovom vremenu i prostoru.
Evolucijom, kao i svaka civilizacija, s vremenom im se bitno promijenio i izgled, no povratkom su mogli preuzeti oblik kakav su željeli. Santara je rekao jednom prilikom da je ovaj oblik izabrao kako bi smanjio dojam nadmoćnosti nad ljudima koji žive u ovom vremenu. Nomi je smatrala kako i dalje djeluje nadmoćno, jer energija se ne može sakriti ili zamaskirati.
„Sjedni, molim te“, rukom je pokazao na stolicu nasuprot sebe.
„Sami smo?“ Upitala je.
„Da, ovo je zadatak samo za tebe.“
Kimnula je i pričekala da nastavi. Pogled joj je pao na njegov trokut, imao je u sebi sedam resica i označavao najviši rang.
„Potrebno je sastaviti rekapitulaciju svega što se dogodilo od kada je Zlih eksplodirao kako bi podijelili svoje znanje sa Kamalijancima.“
„Kompletnu verziju ili da neke dijelove izostavim?“
„Kompletnu, ali sa šturim bitnim činjenicama za sada.“
„Još uvijek ne znamo jesu li kontaktirali drugu stranu, pretpostavljam?“
„Tvrde da nisu, jer žele surađivati s nama.“
„Jesu li nam dali neke bitne informacije o posljednjim danima na Zlih? Ili nešto drugo što bi nam služilo? Gdje su bili sve ovo vrijeme i zašto su se sada tek javili?“
„Kao što smo i znali, Zlih je postao zagađen do te mjere da su zagađenje i radijacija učinile površinu nenastanjivom. Ova sada civilizacija, Kamalijanci, nisu pobjegli prije eksplozije, već su nekim čudom preživjeli katastrofu i sakrili se pod zemlju. Ta podzemna frakcija je stvorila različite frakcije stanovnika Zlih. Ova koja je nas kontaktirala je kako kažu, dobronamjerna rasa. Drugi koji su bili negativnije orijentirani, i koji su pomogli u stvaranju kaosa na planetu Zlih, naposljetku su napustili planet nakon nekoliko tisuća godina i smjestili su se u području Antarktika, no taj dio smo već i znali, ono što nismo znali, je da postoji i ovakav scenarij. Po svemu sudeći, oni znaju već neko vrijeme da u drugom vremenu i prostoru postoji ovaj planet.“
„A jesu li spominjali razloge zašto su se odlučili na promjenu?“
„Koliko sam shvatio, ukratko, više nisu priželjkivali istu vrstu civilizacije; htjeli su početi ispočetka. Stoga su odlučili strogo kontrolirati genetiku svog budućeg društva. Genetski inženjeri su počeli raditi na razvoju njihove nove rase. Vjerovali su kako će ova rasa postati integrirani aspekt njihove prošlosti.“
„Jesu li rekli na kakav način su to uspjeli postići?“
„Genetički su izmijenili strukture u mozgu koje utječu na emocionalno izražavanje. Odstranili su izražavanja strasti i kaosa iz prošlosti, jer ova nova rasa je željela red. Mozgovi su im izmijenjeni da odražavaju konstantni kemijski odgovor na vanjske stimulanse. Postigli su odvajanje od vlastite strukture ega. Tijekom generacija neurokemijskih manipulacija, postali su kolektivni um.“
„A zašto su se sada vratili? Zašto su se sada nama javili?“
„Jer žele nastaviti napredak. Žele učiti o emocijama. Koliko sam shvatio primaran cilj im je pronaći način da ojačaju svoju genetsku liniju kako bi osigurali budućnost rase. Nakon generacija kloniranja, koristeći isti genetski materijal, oni su počeli stagnirati u evolucijskom rastu. Njihova rasa umire, ali njihove nadduše se žele nastaviti inkarnirati u materiji. Oni namjerno odugovlače s prijelazom u petu gustoću kako bi iza sebe ostavili sjeme koje može nastaviti kolonizirati Kamalu ili neki drugi planet.“
„To je zaista velik napredak.“
„Zaista je…“
Oboje su nakratko uronili u misli o svim mogućim ishodima ove situacije.
Svakako je valjalo biti na oprezu, u to su oboje bili sigurni.
***
Dovezla se do svoje nastambe no nije ušla u nju već je odlučila prošetati šumom koja se prostirala duž cijelog toka velike smaragdne rijeke što je nestajala iza planinskog lanca. Šetnja joj je pomogla sabrati misli u jednu cjelinu. Pred njom su bili izazovi na koje se pripremala cijelo ovo vrijeme. Znala je da neće biti jednostavno i da će je izlazak iz zone komfora lansirati u evolucijske visine kojima teži. No, svakako je osjećala da neće biti jednostavno.