Na čaj sa Vodičem ovog puta stiže nam jedan sjajan, produhovljeni umetnik. On je slikar, ilustrator i karikaturista, koji je sebi izgradio visoko mesto u svetu domaćeg stripa u poslednjih nekoliko godina. Pogodili ste. Sa nama na čaju Sabahudin Muranović Muran.
Koliki je izazov stvarati karikature u svetu, koji već pomalo naginje ka tome da bude karikatura?
Poznato je nepisano pravilo da se kroz šalu uspješnije mnogo istine kaže. Međutim, danas smo svi istovremeno i Nušić, ali i njegovi likovi. Prosto je sve poprimilo dvostruki standard, jedan za sebe a drugi za sve ostale. U takvoj atmosferi biti karikaturist je ustvari sve manje izazov.
Je li smeh u poslu, kojim se ti baviš dnevna doza humora ili poziv na buđenje?
Složićemo se da je smjeh ljek i da je karikaturist bio terapeut koji vas budi sa osmjehom. No, bojim se da je u današnjem vremenu podsmjeh više zastupljen. Svjedoci smo da je karikatura postala sredstvo u političkim rukama više nego ikad.
Da li balkanski strip ima svoje zasluženo mesto danas ili mora da raste do pozicije savremene umetnosti?
Osamdesetih godina, u velikoj državi, strip je bio u ekspanziji. Deveta umjetnost je bila izazov i za akademske slikare i za samouke umjetnike. Bilo je prostora za svakog da se okuša, ali i da se dobro zaradi pa čak i živi od stripa. Devedesete i sav haos koje su sobom donjele, ugušile su kulturu uopšte a za strip da i ne govorim. Poslednjih godina strip se konačno vraća polako, ali sigurno na svoje zasluženo mjesto zahvaljujući festivalima u zemlji i regionu.
Šta je ono što tebe nagoni da stvaraš? Šta te je odbacilo baš u te vode?
Umjetnik je svjedok svog vremena, a umjetnost sredstvo da se izrazi i progovori na način kako ce bolje biti shvaćen. Nije nužno da bude i prihvaćen. Svjedoci smo nažalost da su i danas ljudi otvorenog uma osporavani, pa cak i izloženi linču. Ono što mene tjera da se bavim ovim umjetnickim izrazom je rezultat borbi sa sobom samim, a humor je odličan način da svoje gorčine pretvorite u energiju i potencijal.
Je li likovni umetnik iskreniji prema sebi dok stvara u odnosu na književnika, budući da je mogućnost sublimacije manja?
Ima ona kineska izreka, da je jedna slika bolja od hiljadu rječi, učinkovitija. No, pitanje iskrenosti je u stvari pitanje prije svega odnosa prema sebi i svom karakteru, obrazovanju i širini shvatanja. Možda je bolje reći odnosa prema istini, pa zatim uvažavanja drugog, onog kome nešto saopštavate. Nije bitno kojim sredstvom, važno je doći do cilja.
Kakve si sve reakcije dobijao na svoje karikature?
Sve reakcije koje sam dobio na svoje karikature su u stvari ljudske i zavise od nivoa obrazovanja. Moram vam reći da su većinom bile pozitivne.
Čini se da je tvoj trud i rad donekle prepoznat i priznat. Koja ti je najdraža nagrada?
Uz rad, predan i iskren, dolaze i priznanja. Svakako je ljepo od struke dobiti priznanje. Dakle, nagrade na festivalima: Naravno, prva je najdraža, a to je Nagrada za najbolji satirični strip na Leskovačkom prestižnom festivalu u jednoj veoma ozbiljnoj konkurenciji 2013, zatim 2014 u Beogradu na Međunarodnom Festivalu Stripa nagrada za Inovaciju u stripu, radio sam reljefne table stripa što je privuklo pažnju posjetilaca, a Boga mi i žirija, zatim bih izdvojio i Grand Prix na festivalu u Valjevu, i Grand Prix na festivalu u Velesu prošle godine. Ne bih više nabrajao, ostanimo skromni.
Mnogo mladih ljudi voli da čita stripove. Kakav je odziv kada se radi o crtanju istih budući da jako dugo držiš svoju školu stripa?
Strip svakako ima svoje mjesto pod suncem i sve više svojih fanova i ljubitelja. No, na sreću i mladih koji se žele baviti stripom kao autori. To znam iz iskustva škole stripa, ilustracije i karikature Moebius, koju sam vodio jako dugo i koja je bila svojevrsno čudo u regionu po broju polaznika. Konstantno je bilo stotinak polaznika svih uzrasta. Neki su kasnije upisali likovnu akademiju ili primjenjenu umjetnost. To je zainteresovalo i Stankovića pa je snimljena emisija Kvadratura Kruga, koju vam toplo preporučujem da pogledate.
Koji su bili tvoji omiljeni strip crtači kad si bio dete i jesi li im ostao veran kao uzorima?
Svako ima uzore. Meni je najviše traga ostavio Džon Bjusema, Frenk Frazeta, Harold Foster, Alek Rejmond, Pepe Gonzales, Hose Ortiz, Frenk Belami. Od domaćih bravurozni Andrija Mautović, Đorđe Lobačev, Solovjev. Od srednje generacije Bane Kerac, Igor Kordej, Branko Plavšić. No, svako traži svoj put i nalazi svoje staze, što je najbolje za umjetnika nego biti svoj?
Možemo li da doskočimo svetu po onome što imamo da mu ponudimo u umetnosti stripa ili kaskamo za evropskim i američkim stripom?
Umjetnost stripa je u usponu kod nas. Naravno, još uvjek smo daleko i od Italijana, o Francuzima i Amerikancima da ne govorim. No, moram reći, da naši autori postaju okosnica stranih izdavača.
U čemu leži najbitniji zadatak jednog umetnika?
Zadatak jednog umjetnika je širina obrazovanja i širina razumjevanja društvenih procesa. Apolitičnost nije neophodna ali objektivnost jeste.
Koliko se razlikuje crtanje karikature u odnosu na klasičan stil crtanja stripa?
Karikatura je specifična. Traži pronicljivost i trenutačno čitanje karaktera osobe koju crtate. Traži jednog dobrog psihologa. Strip je opet drugačiji, vi se trudite da, kao i kad radite na filmu ili u pozorištu, da uradite tako da bude što jasnije posmatraču. S tim što ste vi sve u jednom: i kostimograf i scengraf i majstor svjetla, reditelj, ali crtač ponajprije, koji vlada svojim zanatom i prije svega da ga voli. Te dvije umjetnosti su srodne i mogu se prožimati, svi znamo i za karikaturalni pored realističnog stripa.
Da li nam spremaš nešto novo?
Obzirom da sam slikar, vajam, crtam, sve što radim je novo prvo za mene, jer se trudim da nikad ne radim u istom maniru i da uvjek tretiram nove teme i tehnike, kombinujem i činim prije svega svoj zivot neobično interesantnim. Ne patim od potrebe da budem dopadljiv, više sam fokusiran na interpretaciju. Kad je o stripu rječ uvjek biram stil rada u zavisnosti od teme i scenarija na kom radim. Izdvojio bih album Vekovnik, koji radim sa najboljim scenaristom na ovim prostorima, Markom Stojanovićem. Nadam se da će to novo biti i dobro za čitaoce.
