Stanislav Lem se smatra jednim od najboljih i najznačajnijih pisaca naučne fantastike. Spada u red rodonačelnika žanra. Svaki pravi ljubitelj SF-a bi trebao Da potraži djela ovog starog majstora, i da se lično uvjeri u kvalitet Lemovih djela. Djela su kultna, pa svejedno je hoćete li uzeti Solaris, Nepobjedivog, Dnevnike Ijona Tihog ili neku drugu kreaciju slavnog Poljaka. Prosto ne možete pogriješiti.
Mi ćemo vam predstaviti Nepobjedivog.
Radnja se dešava na planeti Regis III. Svemirski brod „Nepobjedivi“ dolazi da istraži šta se desilo sa njegovim sestrinskim brodom „Kondorom“. Ubrzo nakon ateriranja na zabačenu planetu „Kondor“ je nestao, tj izgubljena je svaka veza sa njim. Svaki pokušaj komunikacije nije uspio. Brod brzo pronalaze, ali umjesto odgovora dobijaju sve više pitanja. Čini se da planeta krije tajne, daleko opasnije nego što bi iko mogao pretpostaviti.
Misterija, triler, napetost.
Iz današnje perspektive, radnja vam se može učiniti pomalo naivna i predvidljiva. Stoga stalno imajte na umu da je djelo nastalo prije 53 godine i da je tada bilo prilično inovativno. Takođe nemojte se zavaravati ako vas priča podsjeti na neke druge priče iz SF filmova i knjiga,Lem je priču ipak majstorski ispričao. Kvalitet pisanja je i više nego dobar. Likovi su sjajno karakterizirani, a njihov unutrašnji svijet odlično predstavljen.
Lem U svojim djelima maestralno preslikava ljudsko društvo, sve njegove mane i vrline. Sklon je suptilnoj i inteligentnoj kritici društva i svijeta. Nigdje on direktno ne napada, već nas same pusti da uvidimo suštinu njegovog djela. Pouke i poruke su mu jasne i precizne iako ih često zamota u humor (najizrazitije u Ijonu Tihom, nesvakidašnjoj kritici društva i društvenih poredaka).
Svako djelo je mikro civilizacija koja odražava probleme stvarnog svijeta, i vremena u kojem je pisao i stvarao Lem. On kritikuje bez pardona i ustručavanja, i kapitalizam, te njegovo potrošačko društvo, kao i komunizam uz sve njegove brojne mane. U ovom djelu, to nije izraženo kao u drugim, ali je svakako prisutno.
U „Nepobjedivom“ ljudi su suočeni sa novim i nepoznatim, čak i opasnim, ali to ih ne spriječava da uporno čačkaju mečku iako svaki put trpe teške i bolne posljedice. Tu vidimo da bez obzira koliko tehnološki bili napredni, uvijek ćemo biti taoci svojih osnovnih nagona. Naravno, postoji ta humana strana kod čovjeka koja nas zaustavi na trenutak, taman dok svaki nagon vrišti: „Bježi, ubij!“. Konkretno ovdje je to slučaj kada se uporno insistira na potrazi za izgubljenim ljudima iako su šanse da su živi mizerno male.
Ipak ono što vam može zasmetati u ovom djelu jeste sam kraj, koji je nekako nedorečen, otvoren. Svakako ostavlja mjesta mašti. Nekada je baš to što tražimo u dobrim knjigama, a. „Nepobjedivi“ to jeste. Ovo maestralno djelo svakako vrijedi pročitati.