Poslednji cirkus na svetu – Branislav Janković

Čini mi se da ljudi šta god pročitaju imaju tendenciju da svrstaju u omiljeni im žanr. Uopšte nije bitno šta pisac kaže i koliko puta. Romantične duše svuda vide ljubav i optimizam, filozofi nalaze smisao života i u načinu na koji junak nosi oružje. Dobra knjiga u stanju je mozak da vam zavrti i preispita sve što ste mislili da znate o životu, univerzumu i ostalom, a najbolja može da pretumba stari i stvori novi svet.

Dobrodošli na predstavu

Poslednji cirkus na svetu Branislava Jankovića jedna je od knjiga koja će vam promeniti život, ili vas naterati da ga ispitate iz drugog ćoška.

U početku, na nebu se desio prevrat. Lucifer je pokušao da preotme Božiji presto, ali glasine kažu da je samo pretekao arhanđela Mihajla. Kažu i da ga nije brat Mihajlo zbacio sa nebesa, već je to učinio Gabrijel. Bog je navodno bio spreman da oprosti najsavršenijem od svojih anđela.

Arhanđeo Gabrijel priča malo drugačije. Lucifera nikako nije trebalo puštati među ljude; bio je savršen, predivnog glasa, stalno je nešto pevao i bio je u stanju svakoga da obrlati. Sam se bacio na Zemlju, da konačno vlada u sopstvenom carstvu, dok je slomljene dvore oko Božijeg prestola ostavio. Gabrijel ga je voleo najviše od sve braće, i njemu je izdaja najteže pala. Voli ga i dalje, iako bi ga najradije udavio. Ali tako to ide sa porodicom.

Ali Luciferovo carstvo nije doveka. Čini se da Otac planira da ga okonča, i to na vrlo originalan način: strašnim sudom. Svi ljudi doći će pred presto Božiji i odgovaraće za dela i nedela. Jedino, sudije će biti niko drugi do isti oni anđeli koji su učestvovali u pobuni, dok se neki od njih ne sećaju ni na čijoj su strani tada bili.

Godine nulte, na poljanu čovečanstva, na jednakom rastojanju između ludare, javne kuće i crkve, sleteo je Cikus nazvan Sreća čiji su članovi bili anđeli.

Imali su tajni zadatak koji im je dao sam Otac.

Da gledaju, slušaju, pamte, procenjuju, ocenjuju, tragaju za čudima, otkrivaju prave i lažne mesije, likvidiraju samozvane proroke, grade i ruše crkve, pronalaze one koji će na Strašnom sudu biti pošteđeni vatre i sumpora.

Spušteni su u pakao da pronađu nevine i čiste. A njima samima je ostavljen izbor šta će raditi i kakvi će postati.

Zašto baš oni?

Tamo odakle su došli bili su najbolji, ako anđeli mogu da se upoređuju.

Ispostavilo se da je Otac imao smisao za humor kad je odlučio da pomogne anđelima da se uklope sa drugom decom, tj ljudima. Anđeli više nisu mogli da lete. Gabrijel je postao patuljak. Marta ima bradu, Žana veštačku nogu. Klovnu se ožiljak proteže preko pola lica i nikada ne skida šminku. Samo jedan od njih može da se razmnožava, i ima kćerku (nikako da stigne da je krsti). Drugi je nevidljiv, i izuzetno vredan. Treća pokuša da se ubije svake godine. Ne mogu da umru, ali ne mogu ni da vole.

Da bi mogli da sude ljudima, odlučuju da moraju postati kao oni, jer drugačije neće moći da ih razumeju. S vremena na vreme neko od njih pobegne iz Cirkusa i pokuša da stvori nešto svoje. Za dve hiljade godina učestovali su u ratovima, gradili i rušili civilizacije, voleli i razočaravali se (jer to nije bila ljubav ni nalik onoj koju su ljudi u stanju da osete). Čovečanstvo je od njih napravilo sliku sopstvene strave, želja, strahova i nadanja. Više im ništa nije sveto i sam boravak u lepom paklu predstavlja im mučenje.

Više nisu najbolji – gori su od najgorih ljudi, jer se za dve hiljade godina nagomilala hrpa grehova u njihovim životopisima. Kome oni, kao takvi, mogu da sude? Sa sveštenikom u crkvi su se posvađali, iz ludare redovno primaju pobegulje i druže se sa psihijatrom, a u javnu kuću znaju da odu na kaficu i ratluk, ako ništa drugo. Pali anđeo koji traži iskupljenje odlazi od njih jer su previše nalik paklu iz koga je pobegao.

Videli su toliko toga, i jedino za čim žude u 2017oj godini jeste da se vrate Ocu, ali poziv nikako ne dolazi. Štaviše, postaje jasno da neće doći jer je Otac ostavio prazan presto i nestao. Luciferova klika misli da ga anđeli drže i pokreću napad na Cirkus. Gabrijel zna da je Otac nestao, ali ne govori nikome. Ima sopstvene planove.

A onda, jednog sasvim običnog jutra pred oluju, jedan od njih umire, što izrazito komplikuje stvari. Anđeli ne treba da umiru, i šta im to sad znači da mogu biti ubijeni, baš pred konačnu borbu? Tada sve počinje. Ili se završava, zavisno od perspekitve.

I sve bi gotovo da bi opet počelo.

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!

About Author