Došao je red i na treći broj Bosone. Ovaj put u ulozi urednika izdanja se umjesto Alije Balte našao Sergej Karov te nam je donio jedan detaljan esej, ali da krenemo redom. Bosona je trećim brojem nastavila graditi sebe kao reviju na onim temeljima postavljenim prethodnim izdanjima, što znači da se popravlja iz broja u broj. U kasnijim brojevima to je evidentnije, mada ima vremena za priču o njima. Krenimo s brojem 3.
Šta nam to donosi ovaj broj Bosone? Svega pomalo pa krenimo redom kao i dolikuje.
Broj otvara Majo Pavlović sa svojom poučnom kolumnom Historijat stripa gdje ovaj put saznajemo kako su nastale strip sveske (comic books).
Vjerujem da je ime Johnnyja Weissmullera nepoznato mlađim generacijama. Mi srednji i oni stariji ga pamtimo vrlo dobro. Znači li vam Tarzan nešto? Književni junak, također prilično zapostavljen u današnje vrijeme “Brzih i žestokih” i ostalih blockbustera. Johnny Weissmuller je bio najpoznatiji filmski Tarzan, ali o njemu je Sergej Karov napisao takav esej da bih ga oštetio ako nastavim pričati o Weissmulleru. Doista vrijedan tekst kakvi se s užitkom čitaju. Inače, napisan je povodom završetka Fosterovog “Tarzana” u Bosoni što i priliči oproštaju s velikanom.
Milan Peko nam donosi jedan In Memoriam, sada već staru vijest, o Zdravku Zupanu, jednoj od legendi ovih prostora kada je strip u pitanju.
Andrija Maurović postaje gotovo nezamjenjiv dio Bosone, što svojim djelima, što u riječima ispisanim o njemu. Ovaj put Veljko Krulčić piše o stripu koji je otvorio Maurovićevo „kolorističko“ razdoblje. Riječ je o „Ukletom brodu“, na kojem je Maurović radio s poznatim scenaristom Norbertom Neugebauerom. O njemu ćemo reći nešto više poslije.
Sada dolazi zanimljiv tekst iz pera Dragana Lazarevića, poznatijeg kao De LAZZARE. Radi se o nastanku FILMstripa kojeg je započeo Božidar A. Milojković, BAM. Interesatno kako je uopće došao na tu ideju i kako su njih dvojica nastavili dalje saradnju.
U rubrici “Predstavljamo vam” čitamo o Radiću Mijatoviću Miši, poznatom karikaturisti. To je ujedno i posljednji tekst u ovom broju Bosone, a sada prelazimo na stripove.
Ponovo je s nama sjajni Breccia sa svojim mračnim “Perramusom”. Doista sjajan strip mada će na prvu odbiti zbog tehnike i same naracije.
Već sam rekao da je ovdje i kraj “Tarzanu među majmunima”, trećem dijelu Fosterovog stripa o čovjeku majmunu. One koji su navikli na standardne stripove, poput mene, strip će djelovati neobično zbog načina rada. Naime, ne postoje oblačići s dijalogom već crtež i tekst ide ispod njega. Neobično, ali šljaka.
„Ukleti brod“, još jedan neobičan strip. Prvo po tehnici kojom je rađen, a susreli smo se već s tom Maurovićevom tehnikom u prethodnom broju, drugo po tome što je kompletan u stihu. Da, dobro ste pročitali. Cijeli strip je u stihu. Iako se čini čudno, sam strip je izuzetno dobar, a po samom naslovu možete zaključiti o čemu se radi.
Dolazimo do stripa s naslovnice, tačnije FILMstripa, „Kleopatre“. O samom filmu ne treba puno pričati jer se previše toga ima za reći, a prostora je malo. Sam strip je po sebi remek djelo jer se radi o digitalnim slikama filmskih kadrova koje je BAM prilagođavao stripu, ponegdje čak i crtao nove ili mijenjao postojeće. Zahvaljujući talentu ovog dvojca, „Kleopatra“ ponovo oživljava pred nama i svi glumci kao da su živi na papiru. U ovom broju, tu je prvi dio.
Iztok Sitar ponovo donosi jedan ubitačno dobar strip teške tematike. Prosto fascinira s kakvom lakoćom čovjek počne pričati uobičajenu priču koja dobije nagli zaokret i ostavi vas u šoku. Priznajem da ga kao scenaristu izuzetno cijenim, iako mi njegov crtački stil u ovim stripovima ne leži baš najbolje mada vjerujem da se namjerno odlučio za ovakav pristup što poštujem i razumijem. Više je do mene i mog ukusa za vizuelno.
Ostatak čine kratki stripovi i karikature. Tu su Majo Pavlović, BAM, Kerac i njegov „Billy the Pljuc“, Mišin „Lijanko“ te Frano Petruša sa svojim Čudnovatim zgodama Renaulta Kangooa.
Veoma dobar broj, možda i najbolji od ova tri koja smo predstavili.