ŽANR: akcija/naučna fantastika/avantura
REŽIJA: H. A. Bajona
SCENARIO: Derek Konoli, Kolin Trevorov prema likovima Majkla Krajtona
ULOGE: Kris Prat, Brajs Dalas Hauard, Tobi Smit, Džejms Kromvel, B.D. Vong, Rejf Spal
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 128 minuta
OCJENA: 7
Doktor medicine bez dozvole za rad, Majkl Krajton, u svojim je romanima vješto spajao zabavu i nauku pišući izuzetno napete i zanimljive romane koje ste naprosto gutali bez obzira na pojedine rupe i mane. Bilo da se radi o izgubljenom gradu u džunglama Konga i njegovim genetski modificiranim čuvarima, soju vanzemaljskih mikroorganizama u Arizoni ili o zabavnom parku s kloniranim dinosaurima, Krajton je svoj posao majstorski radio i uvlačio nas u avanturu. Njegova načitanost i bogata edukacija su doprinijeli tome da nauka i posljedice ljudskog eksperimentisanja budu često glavni pokretač romana koje je pisao.
1993, tri godine nakon što je izdat njegov roman “Park iz doba jure”, Stiven Spilberg donosi na velike ekrane njegovu adaptaciju, koja je izazvala revoluciju na polju digitalnih efekata donoseći nam dinosaure u punoj veličanstvenosti. Sjetimo se samo one, sada već kultne scene, kada po prvi put vidimo brahiosaura kako se izdiže iznad drveća dok Sem Nil i ostatak ekipe gledaju u čudu.
Taj film je donio i dva nastavka, “Park iz doba jure: Izgubljeni svijet (1997.)” i “Park iz doba jure 3 (2001.)”, s tim da je drugi dio također bio adaptacija romana. Na četvrti dio, “Svijet iz doba jure” se čekalo prilično dugo iako je najavljivan još od 2005. da bi se na tržištu konačno pojavio 2015. kao nastavak serijala, ali istovremeno i kao nova, prijeko potrebna krv s istim zadatkom, zabaviti mase. Ujedno je taj četvrti nastavak bio početak nove trilogije, još bliže povezane nego što su to bila prva tri dijela, da bi nas ove godine dočekao i peti nastavak, “Svijet iz doba jure: Uništeno kraljevstvo”.
Kolin Trevorov, čovjek koji je oživio franšizu ovaj put samo piše scenario i tu je, skupa sa Spilbergom u funkciji producenta dok je redateljsku stolicu prepustio Špancu, Huanu Antoniju Bajoni, čovjeku koji nam je podario nekoliko izuzetno dobrih filmova. Ispostavilo se da je on savršen kandidat za ovaj, nešto drugačiji film o tematskom parku s dinosaurima.
Sve ono što nas je privlačilo u prethodnim filmovima iz serijala, tu je. Dinosauri, ljepota prirode, akcija, avantura. Svega toga ima napretek, ali ovaj put odlučeno je napraviti nešto drugačiji film pa se iz akcije spašavanja dinosaura s otoka kojem prijeti vulkanska erupcija i potpuno uništenje pretvara u film katastrofe s jurećim reptilima, da bi druga polovina filma postala krajnje nespecifična ili smo mi postali naučeni na široka prostranstva, pošto se cijela radnja seli u gotičko imanje, osamljeno u šumama sjeverne Kalifornije.
Bajona, čovjek koji zna napraviti film katastrofe kao i horor opipljive atmosfere, sve uz dirljive scene, ovaj put briljira pa se igra emocijama gledatelja donoseći neke poznate scene iz prethodnih filmova, kao npr. gorespomenutu scenu brahiosaura iz prvog dijela, samo upakovanu u novo ruho te izaziva sjaj suze u kraju oka. Upravo taj brahiosaur predstavlja početak i kraj jednog sna i ere.
Baš kao što je to urađeno u novom serijalu “Planete majmuna”, ovdje također svijet evoluira što na kraju filma ostavlja veoma zanimljive mogućnosti za nastavak i kraj ove trilogije. Nažalost, dok je u “Planeti majmuna” to maestralno prikazano kroz lik Cezara, ovdje nemamo baš nekog lika s druge strane evolucije, osim možda Plave, koja donekle zamjenjuje Cezara mada ni blizu tako efikasno. U Svijetu iz doba jure, ljudi su i dalje oni koji su u središtu svega, jedni koji žele spasiti dinosaure, drugi koji ih žele iskoristiti za eksperimente, vojne svrhe i druge stvari što plutaju sivim vodama morala.
Sama druga polovina filma, iako vodi film u nešto drugačijem pravcu, predstavlja izuzetno kvalitetan i atmosferičan dio uz brojne mračne trenutke gdje Bajona pokazuje svu raskoš svog talenta. Dosta ljudi nije očekivalo to i iznenadilo se, ali ovo je ono što je trebalo serijalu da ne zapadne u rutinu.
Od mana definitivno treba navesti plastičnu glumu Brajs Dalas Hauard, koja u pojedinim scenama isuviše liči na lutku iz izloga umjesto, ali je hemija između nje i Krisa Prata neupitna ili pak on sam vadi stvar svojim dječačkim šarmom i fazonom modernog Indijane Džounsa pa je čini podnošljivom. Pored toga, deus ex machina rješenje negativca iz svijeta dinosaura koje se svodi na novu, genetski modifikovanu verziju raptora čini stvari malo… pa jednostavno imate osjećaj deja vua. Možda se to moglo riješiti i na drugi, bolji način, ali dobro. Nekad ne treba ni bježati od već isprobanih recepata i metoda.
Na kraju, baš kao i dva romana na kojima je stvoren cijeli serijal, ali i ostali Krajtonovi romani, “Svijet iz doba jure: Uništeno kraljevstvo” šarmantna je avantura s povremenim emotivnim, ali i napetim, mračnim trenucima i kao takvoj joj naprosto progledate kroz prste na sve mane i rupe, kojih svakako ima jer je ovo naprosto napravljeno da vas zabavi i opusti u čemu itekako uspjeva, za razliku od nekih drugih filmova koji su izbačeni na tržište s istom svrhom. A možda sam i ja samo previše slab na kompjuterski oživljene dinosaure jer me vraćaju u vrijeme kada sam ganjao one plastične po tepihu dnevnog boravka.