Tragovi rata – Geret L. Pavel

Izdavač: Hangar 7

Naslov izvornika: Embers of War – Gareth L. Powell

Preveo: Igor Rendić

Naslov prevoda: Tragovi rata – Tinjajući rat #1

Ocena:

 

“Život Iznad Svega.”

 

Kada Annelida Deal, kapetanica svemirskog broda Pravedni gnjev, dobije naredbu da uništi zapovjedni stožer protivničke vojske na planetu ispod sebe, iako to znači da će spržiti i Osjetilnu džunglu koja buja životom, ona pred tom odlukom preza tek sekundu ili dvije.

Na kraju krajeva, u ratu nema mjesta za savjest, naredbe se moraju slijediti, a Annelida duboko u sebi vjeruje da bira manje zlo: iako ono što se sprema učiniti jest, po svoj definiciji, punokrvni genocid, završiti rat u jednom glatkom potezu dugoročno bi spasilo puno više života.

Ima smisla, zar ne? Hm… ima li?

Knjiga “Tragovi rata” autora Garetha L. Powella već sa svojim uvodnim poglavljem postavlja ton za cijeli roman koji je koncizan, pun akcije, ali i vrlo kompleksnih osobnih karakternih previranja.

Nakon tog uvoda skačemo nekoliko godina u budućnost, mir možda jest postignut, ali je za one koji su bili odgovorni za njega taj mir daleko od mirnog sna jednom kad legnu na počinak.

U potpunosti ispričana iz perspektiva nekoliko glavnih likova, ova se priča, osobito u svom prvom dijelu, dosta fokusira na vrlo introspektivna razmišljanja onih koji su nakon rata možda pronašli svoj put na nekim manje ili više plemenitim smjerovima (koncept svemirskog Crvenog Križa zaista me oduševio!), ali ih savjest još uvijek itekako podsjeća na danak koji je plaćen ne bi li se postigao ovaj ranjivi interplanetarni mir.

Pa tako upoznajemo Sal Konstanz, spretnu i snalažljivu kapetanicu svjesnog broda Kuja Nevaljalka, koja od svoje posade slomljenih komadića stakla pokušava, uz kojekakve rezultate, stvoriti posadu koja unutar organizacije “Spasilačka kuća” pronalazi smisao, dom i iskupljenje. Tu je i Kuja Nevaljalka, nevjerojatno zreo lik osviještene teške krstarice iz klase Grabežljivica koja nakon rata pokušava procesirati unutarnji konflikt onog za što je inicijalno stvorena i onog što želi postati.

Na nekom drugom brodu koji prolazi veličanstvenim sustavom poznatim pod nazivom Galerija nalazi se i Ona Sudak, tajanstvena pjesnikinja koja je nakon rata svojim stihovima podarila glas angstu kojemu je cijela generacija tražila vokabular, a u cijeli taj čušpajz likova Powell dodaje i perspektive Ashtona Childa, pomalo neuspjelog špijuna s planeta bogu iza nogu pa malo lijevo, te onu Noda, vanzemaljca pomalo začudnog toka misli i prelijepe životocentrične filozofije.

“Tragovi rata” punokrvna je svemirska opera kojoj ne nedostaje uzbuđenja i akcije, ali posebno bi me oduševljavali trenuci kada bi usporila i predala mikrofon svojim sitnim izgubljenim dušama. Intimnost i nježnost ispovijesti pojedinaca koji se nakon rata ne mogu praviti kao da ih to iskustvo nije u potpunosti promijenilo osvježavajuća je odlika ove knjige, i zbog toga bih je na trenutke guštajući razvlačila.

Ipak, dugoročno je tu falilo karakterizacije, autor kao da se muči s postavljanjem svojih likova na sigurne noge, i većina njih se do završnice romana raspline u sredstvo kojim bi se trebao postići cilj koji iznosi tek jedan od svih tih likova. Ne mogu vam lagati, Kuja Nevaljalka fantastičan je lik, ali daleko je od jedinog koji nosi potencijal za neku veću ulogu unutar priče koja je ispričana u prvom licu iz tako mnogo smjerova.

I šteta, jer ima tu mogućnosti za velike stvari unutar spretno osmišljenog svijeta koji, na moju veliku radost, jest dovoljno originalan, ali u isto vrijeme prihvaća i svoje SF inspiracije, pa tako na trenutke zaista nostalgično vraća čitatelja na one emocije koje su nas zahvaćala prilikom konzumacija velikih priča kao što su Star Gate, Mass Effect, Childhood’s End, Farscape, pa čak i vama vjerojatno mrzak, a meni, bojim se priznati, poprilično drag – Avatar.

Ono s čim se Powell ne muči to je poanta, a ova priča jasno iznosi pletoru dilema vezanih uz rat te uz nepojmljivu svetost života u koji prodiremo kao kroz igru. Završnica ovog uzbudljivog romana pobudila je visoka očekivanja od nastavka u kojem bi se autor trebao pozabaviti konceptom vanzemaljskog policijskog sata, beskompromisno krutog u svojoj pravičnosti. Uz malo sreće, ovaj put neće baš toliko zapostaviti i likove, i dobit ćemo priču koja zaista zaslužuje biti ispričana.

Na kraju, voljela bih spomenuti činjenicu da sam ovaj roman čitala u hrvatskom izdanju Hangara7. Nadaleko je poznato da mi geekovi volimo čitati svoj SF u originalu (u ovom slučaju na engleskom jeziku), ali toplo bih vam preporučila konzumaciju ovog domaćeg izdanja. Prijevod Igora Rendića je izvrstan, a uz parolu “kupujmo domaće” dugoročno možemo samo dodatno oživjeti žanrovsko tržište u našem malom kutku svemira.