Vrzino kolo, n. Srblji pripovijedaju, da neki đaci, kad nauče dvanaest škola, otidu (nji 12 mora biti) na vrzino kolo (da dovrše sa svim i da se zakunu. A đe je to vrzino kolo? i šta je? Bog bi ga znao). I onđe nekakvu osobitu knjigu čateći nestane jednoga od nji dvanaest (odnesu ga đavoli ili vile), no oni ne mogu poznati koga je nestalo. (Taj je bio na vrzinu kolu – govori se za čoveka koji je mlogo učio.)
Takovi đaci se poslije zovu Grabancijaši, i idu sa đavolima i sa vilama, i vode oblake u vrijeme grmljave, oluje i tuče…“
Vuk Stefanović Karadžić, Srpski rječnik iz 1818. godine.
U mitologiji vrzinim kolom se stupa u vezu sa nečistim silama da bi se protiv njih na njihovom terenu borilo. Borba protiv zla, gde se zlo zlom isteruje. Uglavnom ga narodne priče povezuju sa vilama i vešticama. Današnja značenja izraza vrzino kolo su zbrka, metež, začaran krug, podrazumeva i nešto tajnovito, teško rešivo, zapetljano, u šta se i ne želite upuštati.
Uvek zbirkama pristupam sa određenim oprezom bez obzira da li su strane ili domaće. Razlog se verovatno krije u tome da većina pisaca koji imaju objavljene romane i nehotično potcene kratku formu, a istina ne može biti suprotnija od toga da je ta forma podređena. Naprotiv, kratka forma zahteva sve što i roman i istinsko umeće da se to smesti na mnogo manje papira.
Valja reći da sam se osmehnuo na početku videvši da zbirka ima predgovor, što je iz meni neznanog razloga nestalo iz sastavnog dela današnjih izdanja. Još kada je autor urednik časopisa Etno-kulturološki zbornik i čijih su ruku dela Kulturologija i Sistem srpske mitologije, profesor Sreten Petrović, onda teško da smo mogli dobiti kompetentnijeg čoveka da nam na četiri strane da uvod u ovu folklorno-fantastičnu zbirku.
Okular, Mik Geris – Kao gost zbirke se pojavljuje čovek koga možda znaju stariji fantastičari, a u sećanju im je ostao po scenarijima za desetak epizoda Spilbergovih Neverovatnih priča, od epizoda koje potpisuje meni je omiljena Go to the Head of the Class (naš prevod Glava profesora). Kao i po radu na Gospodarima naučne fantastike, Vreći kostiju, Gospodarima užasa, Nekad davno, Instrumentima smrti, Slatkim malim lažljivicama, Uporištu i mnogim drugim serijama i filmovima.
Priča se vrti oko drugorazrednog filmadžije koji iz očaja prihvata da snima film naučne fantastike B produkcije. Na setu mu se dešava nezgoda i tu priča skreće u nadnaravno. Mogu reči da je ovo odlična priča sa vrlo dobrim prevodom Gorana Skrobonje. Jedino što mi je nejasno kako se priča urbanog horora našla u zbirci folklorne fantastike?
Ako smo vas mi, senke samo, Relja Antonić – Ovaj autor ima širok spektar interesovanja, preko ilustracija, filma te pisanja i u svemu se ostvario pomalo. No kako je ovo deo sa pisanjem tome ćemo i posvetiti pažnju. On je redovni učesnik Štavionice (internet radionica pisanja), njegove priče su objavljivane u zbornicima Nešto diše u mojoj torti, Marsonic, UBIQ, HAARP i druge priče o teorijama zavere, baš kao i na našem portalu, gde je pozvan da postane član AVKF tima.
Pripovest o selu koje je svugde i nigde i o potrazi jedne duše izmučene, od vrste davno izumrle. Jako upečatljiva i dobra priča, iako ta poetičnost u njoj nije stil koji mi je prirastao za srce, u ovom slučaju sasvim odgovara temi i samoj zbirci.
Ulica gloga, Laura Barna – Autorka je prilično nova u ovom našem fantastičnom žanru, njene knjige se uglavnom bave istorijom, arheologijom i ličnostima koje su na neki način bile bitne. Neke od izdatih knjiga su Protovir, Crno telo i Dijalog o kamenu, koju interesantno izdaje društvo Lazar Komarčić iako nije fantastika. Takođe je esejista i likovni kritičar.
Istorija jedne kuće i sudbina jednog klavira, sve to kroz oči dve stanovnice kuće, dvonožne i četvoronožne. Mogu reći da mi se priča dopala, ima nekoliko jakih rečenica. Mana priči je što je verovatno toliko dobra da je folklor u njoj progutan, odnosno deluje umetnuto i kao da bi i sama priča o kući i njenoj sudbini bilo dovoljno da ovo bude odlično. I još nešto, zaista bi voleo znati kako izgleda žena mačkaste fizionomije?
Zato postoje dan i noć, Ilija Bakić – Teško da ima mnogo čitalaca fantastike kod nas koji nisu upoznati sa opusom ovog autora. Pre svega se pojavljuje u zbornicima Tamni vilajet, Beli šum, Nova srpska fantastika, a ima i svoja zasebna izdanja Led, Jesen sakupljača, Novi Vavilon i mnoge druge. Poznat je i kao veliki poznavalac stripa i kritičar.
Sve bi majka za čedo učinila, pa tako i u priči ovoj, čini sve da mraka što joj čedo obuzima nestane ko kad dan zameni noć. Priča koja se lepo uklapa u temu zbirke i sasvim lepo je i napisana. Mana je neuverljivost, nije me ubedila da se odista moglo desiti. Da žena koja je tek netom izgubila muža nije u mrkloj crnini i tuzi, da sve to zatomi i vračara ne opazi, mislim da ne biva.
Roga, Đorđe Bajić – Spisatelj koji je pre svega kritičar ponajviše filmski, ali zna preći i u druge sfere. Njegov prvi roman Ostrvo prokletih spada u palp horor, dok su Žuta kabanica i Jedno đubre manje trileri sa primesama horora.
Hronika jednog zločina sa natprirodnim elementima. Ljudsko zverstvo ili strahotan mit, prosudite sami. Bajić je uverljiv i sve možemo da zamislimo, jako dobra priča. Napomena za autora, časopis Metak nije senzacionalistički, jer u tekstovima o oružju ništa od senzacije nema, kako volim da ponavljam svojim autorima ’Jako pazite na činjenice, uvek neko zna više’.
Zapis, Ivan Branković – Do sada objavio dva romana Prometejev dnevnik i Projekat Herkules, a jedna njegova priča se nalazi u zbirci Čuvari zlatnog runa.
Brza priča o dva istraživača astronauta, koji otkrivaju nešto što se kosi sa naukom, ali mit i jeste oduvek prkosno stajao nasuprot nauci. Brza i zabavna pričica, ali kao da je istrgnuta iz neke veće celine.
Zona, Mihajlo Vitezović – Filmadžija i grafički dizajner, tvorac mnogih naslovnica knjiga u nas.
Filozofska horor priča o mestu gde možeš ne postojati, a neki ljudi i žele da ne postoje, da nestanu. Autor koji mnogo obećava, jako dobra priča. Jedini problem je što vrlo nategnuto spada u temu zbirke.
Seoba, Matilda Veljković – Slikarka i spisateljica folklorne fantastika, ima dva izdana naslova Zmaj i Milena i Vidarka.
Priča o bolesti koja ne bira koga nosi i o jednoj običnoj porodici. Uz folklorne motive i tugaljiv ili srećan kraj, zavisi kako se uzme, ova priča ima šta da vam ponudi. Matilda nije razočarala i pokazala je da je ovo ipak njen žanr i da se tu oseća komotno te da nas tek čekaju njene najbolje priče.
Za njim zvona zvone, Nenad Gajić – Još jedan autor koji bi trebalo da se oseća kao riba u vodi sa zadanom temom zbirke, s obzirom na to da su njegova dela Slovenska mitologija i Bajka nad bajkama, takođe, usko povezane sa folklorom.
Kratka pripovest o dedi koji i kad vreme istekne, nađe ga za unuka. Još jedna priča koja je dobrano protkana folklorom, dobra, ni za oduševiti ni za kuditi.
Prvi put s ocem na vampire, Pavle Zelić – Kritičar, stripadžija i spisatelj sa brojnim objavljenim esejima i pričama te jednim horor romanom Peščana hronika i stripovskim ostvarenjem Družina Dardaneli gde potpisuje scenario.
Srpski folklor vrvi od priča o vampirima, i dobio je još jednu, koja je k tome i kockarska, ulozi u njoj su najviši. Priča ima odličan uvod, no onda i malo zbrzan kraj, moglo je kompleksnije.
Žena pored pruge, Branislav Janković – Novinar i pisac, autor je romana Suze Sv. Nikole, O vukovima i senkama i Vetrovi zla, a takođe je i glavni urednik izdavačke kuće Vrane.
Priča o duhovima, vozovima koji prolaze i jednoj devojci pokraj pruge. Opet se dešava to da je pripovest odlična, ali je samo horor, nigde folklora, a tema zbirke je folklorna fantastika.
Vodenica na Jezavi, Tihomir Jovanović – Pisac brojnih tekstova i priča, ima jednu izdatu knjigu Palisade i Čadori, urednik je zbornika Regia fantastica.
Radnja govori o jednom selu, jednom medaljonu i nečem od pre sto godina, što budi legende i mit. Pristojna priča sa lepim tokom i suviše prostim i jednostavnim razrešenjem.
Vila izvorkinja ili Kako su postale vile bunarkinje, Tamara Lujak – Autorka poznata upravo po svojim kratkim pričama sa primesama folklora i horora. Pomenuću njene dve knjige Vilina planina i Rečnik straha, kao i to da je jedan od voditelja radionice pisanja Reč i glas.
Priča o bunaru, vilama i porodici, te patnji majke za čedom svojom. Lep tok autorka, zna da piše, ali ovo je jako neuverljivo, bajkica za jako mladu decu što je sasvim u redu ako zanemarimo to da ovo čita odrasla publika.
Lako je biti bog, Đorđe Milosavljević – Poznati naš dramaturg i filmadžija sa naslovima koje sigurno znate, ali ovom prilikom ću navesti samo njegovu knjigu Đavo i mala gospođa.
Prikaz jednog carstva i jedne bitke, kao i božanskih života kojima naš