Gospodin Tešć rođen je u Čačku 1961. godine, jedan period života proveo je u inostranstvu. Završio je pravni fakultet i trenutno sa svojom porodicom živi i radi kao prevodilac na RTS-u u Beogradu. Inače osnivač je svoje tj. porodične izdavačke kuće „Strahor“, uspostavljene ne samo radi izdavanja sopstvenih knjiga, nego i stranih ali i izdanja mladih neafirmisanih autora. Tešić postao je popularan sada već davne 2008. godine izlaskom prvog naslova verovatno desetologije „Kosingas“, jer kako i sam navodi, sagu „Kosingas“ pisaće u deset delova da bi zaokružio oko 100 godina razdoblja Srspke istoriografije. Naime, njegovo prvo delo koje je ugledalo svetlost dana je „Kosingas – Red zmaja“, na koga se nastavlja „Kosinga – Bezdanj“ iz 2009. godine i „Kosingas – Smrtovanje“ iz 2010. Ove tri knjige, tj. sve do sada izdate knjige o Kosingasu, prate kao glavnog lika monaha Gavrila, koji se susreće sa svim nama znanim i neznanim bićima, ljudima i predmetima. Knjige ne samo da pokazuju našu mitološku stranu, nego i istorijsku, jer je radnja smeštena u periodu pred Kosovski boj. Naravno, ljudi, neljudi i pokoji ljubimac koji se provlače kroz knjige su njegov verni saputnik Coka, Kraljević Marko, knez Lazar i mnogi drugi koji će vas vratiti u vreme časti, čojstva i poštenja. Gde ćete videti kako vera u drugarstvo i u datu reč, nekada davno je značila više i od pisanog današnjeg dokumenta, koji ne samo što je potpisan i overen, već je i legitiman u institucijama, a ipak njegova vrednost je zanemraljivo mala u poređenju sa nekadašnjim sistemom vrednovanja.
Zatim kada se završi sa ovim delovima, kako i sam pisac navodi, nastavlja se sa čitanjem delova: „Zmaj i ždral“ koji je izašao 2012. godine, zatim „Koplje svetog Georgija“ iz 2013. i „Vitez zatočnik“ iz 2014. Ova trilogija prati život Miloša Obilića, nama znanog i neznanog junaka, znanog po čuvenju, a neznanog po informacijama. Tako da nam Tešić kroz njegovu naraciju približava sam lik Miloša Obilića, kojeg smo svi veličali kao mali i hteli da budemo kao on, kada smo se igrali igara u kojima smo bili vitezovi (ili sam se samo toga ja igrao)! Naime, u ovoj trilogiji Tešić smešta radnju priče u nama poznato zlatno doba srpske istorije, a to je obnavljanje carevine od strane cara Stefana Uroša IV Dušana Nemanjića (car Dušan Silni), gde je invloviran i sam Miloš Obilić, jer ga car gleda blagonaklono kao svog sina. U ovim delovima kao i u prošlim može se sve očekivati, a tako bukvalno i svedočiti nekim delovima istorije, kroz misao. Inače Miloš Obilić je prelepo predstavljen, a takođe njegov naum u pronalaženju jedne svete relikvije. Takođe, opisi života na dvorovima, ophođenja prema ljudima, itd. su veoma lepo opisani, i pisac ubacuje čitaoca u svet koji je nekada postojao. Inače moj prvi kontakt sa ovim piscem i knjigama bio je obrnutim redosledom, jer do tog trenutka nisam ništa ni znao o njemu, tako da sam pročitao prvo serijal o Milošu Obiliću, pa nakon toga o Marku Kraljeviću, gde sam zaključio da mi je možda to i bolji redosled nego gore pomenuti. To je moje subjektivno mišljenje.
Nakon ovih šest knjiga, izašli su delovi: „Kosingas – Kroz oganj i vodu“ (2016) i „Kosingas – Onaj što nauči mrak da sija“ (2017). Ove dve knjige povezane su sa pokosovskim periodom, tj. dešavanjima nakon Boja na Kosovu. Priča prati kako našeg monaha Gavrila, tako i Stefana Lazarevića, Vuka Brankovića i druge. Tešić pokušava ovom prilikom da nam dočara taj duh vremena i raskola kako među vlastelom, tako i među običnim narodom, koji nije više znao ni gde će ni šta će. Izašao je i novi deo „Kosingas – Buđenje Svarogovo“. Naravno ko želi da ovo vreme čekanja i početnog ludila nekako provede u miru i svetu Kosingasa, srpske istorije i mitologije, može pročitati njegove dve knjige, jednu koja je izašla sa grupom autora i to: „Kosingas – Neispričane priče“ (2018) i „Gorolom“ (2018). Prva knjiga prati monaha Gavrila kroz njegovu pripremu za odsudnu bitku, a druga govori o vitezu Gorolomu i svemu onome što jednu takvu osobu prati. Isprepletanost ljubavi, junaštva, zavera protkano davno zaboravljenog vremena.
Ova dela, pitka i lepa za čitanje, pokazuju čitaocu ne samo imaginaran svet koji se prenosio usmenim putem, već i verovanja koja se u nekim delovima Srbije i dan danas štuju. Veoma dobar prikaz istorijskih delova, vraćanja duha vremena i oživaljavanja davno umrlih nama znanih i neznanih junaka. Dovodi svakog čitaoca tj. poštovaoca ovog žanra, tj. ove podvrste epske fantastike do želje da želi još jedan i još jedan nastavak, bez odlučnosti da sagu i završi.
Takođe, moram navesti da ovaj žanr epske fantastike, ne može svakom da se svidi, jer ima dosta ljudi koji ne vole istorijsku fantastiku ili npr. postoje ljudi koji poštuju različite pravce istorije, tako da pronalaze mane ovom piscu, dovodeći u pitanje da li je koristio nordijske primese mitologije, koje istorijske izvore je uzimao u obzir i tako dalje. Ovo ona vrsta fikcije koja potpomognuta istorijskim činjenicama dočarava jedan nov svet u koji možemo da uplovimo i uživamo u njegovim blagodatima.
Neke od stvari koje se zameraju ovom autoru su i te da se radnje koje opisuje u većoj meri ponavaljaju, kroz to da junaci idu od sela do sela, traže relikvije, koje će pomoći u borbi. Naravno, toga ima u knjigama, ali ako sagledamo realno i objektivno, toga ima u svakoj knjizi koja je zasnovana na motivima fantastike, naravno, u nekoj više u nekoj manje. Njegovo predstavljanje toponima i opisivanja različitih naseobina, konstruktivno je uradjeno, mada nekome može da bude veoma dosadno. Ali sve u svemu budi se duh vremena.
Ako niste bili u kontaktu sa ovim knjigama i piscem, trebalo bi mu dati šansu i pokušati, pa kome se svidi naravno ostaće u čoporu, a kome ne, moći će barem da ima neku vrstu iskustva u odabiru podžanra epske fantastike.