Lara Kroft (2018)

    Postavši instant hit u svetu kompjuterskih igrica, „Tomb raider“ je stvorio heroinu koja je opčinila gejmere širom sveta. Nedugo zatim, jedna od najseksipilnijih glumica Holivuda, Anđelina Žoli, udahnula je život Lari Kroft na filmskom platnu, napravivši od Lare Kroft neizostavni deo pop kulture prve decenije XXI veka. Stoga je i normalno da je na sam pomen novog izdanja Lare Kroft, mnogima srce poskočilo, ali konačan proizvod nije ništa više nego još jedna neuspela holivudska adapatcija.

    Svako novo izdanje već ispričane priče traži novi pristup i producenti novog „Pljačkaša grobova“ su se odlučili za novu Laru Kroft. Ovoga puta su izabrali prelepu Oskarovku, Alisiju Vikander, lepšu polovinu verovatno najtalentovanijeg holivudskog para. Vikander svakako zadovoljava svaki mogući kriterijum koji bi ljubitelji Lare Kroft imali, međutim, čak i ona može raditi samo sa scenarijem koji ima u rukama. A scenario je doneo novu Laru Kroft, toliko različitu od one koje se sećamo, da je bilo potrebno tuce podsećanja kroz ceo film da se glavna junakinja zaista zove Lara Kroft. Od avanturistkinje izvanrednog intelekta i spektra veština na kome bi joj pozavideli i Marvelovi superheroji, Lara Kroft se pretvorila u nesigurno devojče čiji je najveći intelektualni domet spoznaja da plava i žuta boja daju zelenu.

    A sa gotovo anemičnom Larom Kroft, ne možete očekivati uzbudljiviji zaplet. Sama priča je kao i junakinja, nešto što na papiru deluje intersantno, ali što se u praksi pokazuje kao potpuni promašaj. Negde između činjenice da je celokupna postavka sporednih glumaca gotovo statirala, bez imalo harizme, duha ili pak, humora i Larine sveukupne nedojmljivosti, ceo zaplet oko Larine potrage za ocem pada kao kula od karata. Šta je možda još gore, na trenutke se da nagovestiti šta su scenaristi zapravo hteli, ali istini za volju, ništa nije funkcionisalo onako kako je trebalo.

    U poređenju sa ovim filmom, dva izdanja Lare Kroft sa Anđelinom Žoli deluju kao avanturistički spektakl. To je, pak, nešto što se od ovog filma i očekivalo. U, vrednom divljenja, pokušaju da prodube priču i učine je interesantnijom, stvorena je neka vrsta priče o poreklu heroine koju znamo. I kao takva, ova priča je zapala u sve one probleme koji su znani svim ljubiteljima herojskih filmova. Umesto da se tokom filma, gusenica koju su nam predstavili izraste u leptira zvanog Lara Kroft, stalo se negde na pola puta, ne dopustivši Lari da odraste ali je i ne zadržavši na infantilnom nivou sa početka filma.

    I tako, na primeru Lare Kroft, možemo videti kakva kreativna kriza vlada u Holivudu. Lara Kroft, iako pre svega adaptacija video igre, poseduje ogroman potencijal za stvaranje filmske franšize. Baza u sjajnoj heroini postoji, ime je takođe poznato, dakle, sve što je ovome filmu bilo potrebno jeste relativno dobar scenario. Naravno da niko ne očekuje od „Pljačkaša grobova“ priču vrednu Oskara ili pak nešto što će preispitati dubine ljudske psihe, ali svi smo očekivali da se zabavimo. Kao gledaoci očekujemo da lepa, snalažljiva heroina kojoj je srce na pravom mestu spasi svet od misterioznih moći koristeći ceo arsenal svog oružja. Ovo je film gde se scenaristima da mašti na volju kako bi se stvorilo nešto što će opustiti gledaoce i naterati ih da pohrle u bioskop kako bi pobegli od svoje učmale svakodnevnice i sa heroinom na filmskom platnu, doživeli nešto izuzetno. Nažalost, to je očigledno bilo previše za scenariste ovog filma.

    Da ovaj film ne bude potpuni promašaj pobrinuli su se svi oni ljudi čija imena mi generalno ne znamo, a koji nam donose toliko magije na filmska platna. Lokacije su prelepe, koreografija pokreta i kamera lepo sarađuju, posebno kada je Vikander u krupnom planu, a film je estetski nepretenciozan i kao takav ima sopstveni šarm. Pohvale je svakako zaslužila i Vikanderova, koja je, iako daleko od savršene Lare Kroft, odradila svoj posao izuzetno profesionalno. Vikanderova je stavila svoj neosporni talenat u službu mediokritetnog scenarija i upravo njena sposobnost da pronikne u lik je donela trenutke dubine u inače, izuzetno površnu priču.

    Budućnost Lare Kroft je svakako uzbudljiva jer se priča o formiranju kinematografskog Univerzuma koji bi obuhvatao likove iz popularnih video igara – „Just Cause“, „Hitman“, „Tomb Raider“, „Deus Ex“ i „Thief“. Nadamo se da će ova konglomeracija izroditi mnogo interesantnih ideja i priča u kojima ćemo kao gledaoci uživati.

Nova verzija Lare Kroft je u bioskopima napravila veoma malo pometnje, jer Diznijevo čedo iz Vakande nastavlja da, sasvim zasluženo, privlači gledaoce u bioskope. Ostaje nada da će buduća izdanja Lare Kroft biti bliža Indijani Džouns, a manje Assassins Creed koji je neslavno postao deo karijere druge polovine gorepomenutog holivudskog para.