Moćna Družina (Mighty Party)

Rusi.

Obično im sleduje prefiks “ludi”.

Još od Tetrisa naovamo, ne prođe mnogo a da nam iz Rusije ne stigne neka igrostrojiteljska genijalština. Ček, polako. Nisam rusofil, štaviše. Hoćete dokaze? „Mor ili Utopija” (Mor.Utopiя), na zapadu poznatija kao Patologično (Pathologic).  „Bog žvrljanja” (Doodle God). A, hoćete neke malo manje opskurne igre, pa eto recimo „Preseci konpac” (Cut the Rope), „Grom rata” (War Thunder)…

Elem, svet igrača se razlio. Danas se svi igraju. Neki po ceo dan, a da opet ne smatraju sebe „gejmerima”. Podmlađivanje publike, kao i istovremeno povećanje proseka starosti tvrdokornih igrača, te brojni drugi uzroci kao opšte smanjene raspona pažnje, doveli su do toga da su najpopularnije igre one koje mogu da ponude mali zalogaj mnogo puta. Brzina interakcije postaje prioritet. U minut, do tri, igra mora da vas zainteresuje, razveseli, iznervira, otera od sebe, ali tako da jedva čekate da se ponovo vratite. Šizofreno? Slažem se.

U tom smislu, zahvalne za potrebe igrača kao i za ogromne zarade izdavača, postale su kartične igre. Takmičarski duh je tu, kao i zaraznost, izazivanje potrebe da se kroz sakupljanje kartica troše male (ali vremenom sve značajnije) svote, kao i mogućnost da se igrač upusti u još jednu, pa još jednu, pa još jednu rundu (i tako do zore). Uspelo je kao poslovni model i „Magiji” (Magic: The Gathering) i „Jugiou” (Yu-Gi-Oh TCG), pa što ne bi i drugima.

Vremenom, pojavila se potreba da se kartične igre bolje ustroje, pa je tako na popularnosti „Vorkrafta” (Warcraft) nastao „Hartstoun” (Heartstone), ali moram da priznam, i na sopstvenoj inovativnosti. Na sličan način „Supersel” (Supercell) je profitirao na slavi „Sraza klanova” (Clash of Clans) igrom „Sraz Rojal” (Clash Royale). Igrači, naravno, uvek kukaju. Na promene pravila, na ojačavanje ili oslabljivanje kartica, na algoritme koje ih uparuju, na ishod bitaka i, ako ćemo pravo, nikad neće prestati da kukaju.

Na scenu stupa „Moćna družina” (Mighty Party), igra ruskog tima Panoramik koja još od 2005. godine razvija kartične ili pseudokartične igre. Zlatnu žicu uboli su ovom igrom. Premda je za sada broj različitih kartica umeren, ima ih prilično i složene su u tri vrste, Red (ljudski borci, sveštenici, paladini i sl.), Prirodu (zverad, drudi, lovci i sl.), te Haos (vampiri, demoni, i drugo). Sparivanje protivnika lepo je rešeno sistemom bodovanja igrača, što se izvodi iz zbira jačine špila, te napredovanjem kroz nivoe od 28. lige do prestižne prve lige. Nove kartice stiču se pobedom nad računarskim ili „živim” (zašto navodnici, objasniću kasnije) protivnicima, otključavanjem kovčega ili kupovinom paketa od pet kovčežića (Prizivanje – Summon). Valute u igri su zlato i dijamanti. Do zlata se dolazi drljanjem (grind), a dijamanti se kupuju novcem, premda igra omogućava da se i njih nagomila kroz obavljanje zadataka tj. redovnim igranjem, premda u daleko sporijem ritmu nego što se stiče novac. Što dalje odmaknete, vrednost kartica dobijenim putem dijamanata je veća, dok cena kovčega koji se kupuju za novac raste. Drugim rečima, mnogo slabih kartica dobijate ako ostanete „mali”, a vredne i retke kartice dobijate što više rastete.

Kao i svaka igra ovog tipa, najzabavniji delovi igre ograničeni su tomsojerovskim principom već dobro poznatim – idi radi nešto drugo, pa se vrati za sat ili dva. Srećom, postoji mnoštvo aktivnosti kojima možete da prekratite vreme i pogubite sate i dane. Tu su glavna arena, crni toranj, osvajanje zamka, rat klanova i bezbrižna „šorka s pljuvanjem” u kojoj nema posledica ako izgubite, te je savršena za sticanje sitnih bonusa kao i istraživanje novih kombinacija.

Kako bi izbegli čekanje na žive protivnike i sve druge muke koje s time dolaze, AI izvlači iz baze igrača one koji pripadaju vašem razredu (ista liga, sličan broj poena), te vas sukobljava sa njihovim špilom. Otuda oni navodnici o „živim” protivnicima.

Sama bitka veoma je brza i uzbudljiva. Da, prednost imaju oni što su kupili legendarne kartice i potrošili na to više novca nego što vi možete da zamislite (u proseku oko 100$ da bi stigli do 7. arene), ali nisu nepobedivi, jer na pobedu više utiče dobra taktika. Tek je na drugom mestu kvalitet i sastav špila. Treći važan faktor je ko igra prvi, mada se i to može „ispeglati” ako, kao u šahu, uspete da preotmete inicijativu.

Bojište ima tri kolone i četiri reda. Ako je red nebranjen, povređuje se general (igračev avatar). Dve prednje kolone su za borce koji udaraju (melee), a dve zadnje kolone (dakle, dele srednju kolonu) su za dalekometne borce (ranged). Osim snage napada i žilavosti odbrane, svaka kartica ima posebna pravila, a igra prepoznaje ukupno dvadeset dve vrste atributa. Neke jedince imaju bodlje koje povređuju napadače, druge umanjuju snagu protivničkog napada ili omogućavaju jedinici da udara kroz redove (probijanje –  piercing). Osim toga, postoji nekoliko pravila o aktiviranju specijalnihi sposobnosti. Neke se okidaju samo jednom  kada se jedinica pojavi u igri, druge se aktiviraju na kraju poteza ili pak prilikom pogibije. Na prizivanje jedinica se ne troši apsolutno ništa. Nema „mane” ili kakvih drugih poena, jedino ograničenje je postavljanje jedne kartice po potezu.

Sve u svemu, posredi je veoma zanimljivo osmišljen set pravila koji omogućava razne varijacije. Zbog umerene raznovrsnosti špilova, susretaćete slične jedinice iznova i iznova, ali to ne znači da će taktička rešenja biti manje različita. Svaka kartica, naime, može i pojedinačno da se unapređuje i to na pet načina: povećanjem nivoa (što više kartica iste vrste, to veći nivo, što obično znači novu veštinu i pojačanje snage), evolucijom (žrtvovanjem kartica da bi se pretvorile u kartice višeg ranga retkosti), pojačavanjem (boost, žrtvovanje kartica može da vam donese magični prah kojim privremeno poboljšavate vrednosti) ili povezivanjem (soulbind, kada se neke kartice unapređuju za stalno, pod uslovom da imate njihove srodne duše u špilu). Kad dostignu određeni nivo, kartice možete vratiti na prvi nivo uz trajno poboljšanje (reborn).

S obzirom na to da je igra besplatna, te da uz malo strpljenja možete da imate sve pogodnosti kao i oni što su platili, „Moćna družina” postaje sve popularnija. Ne znam da li može da postigne slavu igara koje se oslanjaju na već proslavljeno ime, ali znam da mnogo igrača koji nisu zadovoljni kvalitetom traži utočište na serverima „Moćne družine”.

Za one malo nastranije, postoji i XXX verzija koja se zove „Pičkini Ratovi” (Cunt Wars). Razlika je u tome što se razvojni tim ipak malo više bavi „Moćnom družinom”, a jedinice su uglavnom ženskog roda i obnažene. One koje nisu, prikazane su kako čine razne nepodpštine obnaženoj ženskoj čeljadi.

About Author