Morgan Lost, br. 10 Bez imena i bez lica

Deseti jubilarni broj serijala o našem lovcu na ubice o kome pišem. Kod nas je izašlo jedanaest brojeva, a u Italiji se spremaju za osamnaesti, dakle kasnimo, ali ne enormno i za očekivati je da ih pristignemo ove godine.

A sad pošto naš heroj nominalno nosi masku, a njegova lovina gotovo redovno, red je da saznamo malo više o istorijatu maski i maskiranja. Samim tim moramo nazad u daleku prošlost, jer prve maske su se pojavile u antičkoj Grčkoj za potrebe njihovog čuvenog teatra, a kako su likovi u predstavama bili uglavnom bogovi i heroji prepoznatljivi publici po naravi, predstavu su glumci mogli odigrati i sa jednom maskom. U starom Rimu nastavljaju tu tradiciju, samo neznatno unapređujući iste. Potom se tokom istorije maske koriste na raskalašnim orgijama i maskenbalima u svrhu neprepoznavanja, baš kao i od strane razbojnika ili superheroja. Kod nas su Poklade ekvivalent Noći veštica, kada se deca maskiraju tražeći slatkiše i novac, a odrasli u svrhu odlazaka na žurke. Svakako, tu je i sve popularniji kosplej gde masku izrađuješ sam, ali igraš i ulogu. I, naravno, tu su maske u svrhu seksualnih igrica, orgije su malo evoluirale.

To bi bilo sve iz kratke istorije maski, a sad na strip.

Marko Peruđini je autor strip albuma još neobjavljenih u nas, Neupokojeno, Burazerova grobnica strave, Pojavljivanje zloslutnog meseca i Personalna odlagaonica.

Bez imena i bez lica – Kreće od sredine, ali lako to shvatite jer već nakon par stranica se vračate na početak.  Gde neko upravo shvata koliko je opojan doživljaj ubistva i lepote istog. Pošto jednom to osetiš nema stajanja, pa tako i naš ubica ne staje. Postaje slavan zbog rekvizita koji ostavlja na žrtvama. Što naravno ne promiče ni Morganovoj pažnji, pa sa Pandorom pravi profil zločinca i lov može da počne.

U metrou naš heroj ima prvi dodir sa ubicom, ali mu on izmiče, no dan nije tako loš kad upoznaš plavokosu lepoticu. Morgan luta noćnim Novim Heliopolisom jureći tragove i boreći se sa svojom nesanicom. Najbolji način da se izborite sa glavoboljom i nesanicom je da prihvatite poziv devojke na piće. A autor i ovoga puta ne može da odoli tome da nam da bioskopski omaž na neke filmske klasike, ovog puta vam neću reči koje da biste više uživali. Naš heroj biva pozvan i na večeru i sve bi delovalo kao uvod u normalnu vezu za promenu, samo da nije devojčinog brata koji pravi scenu izazivajući objašnjenja i nelagodu kod našeg lovca, koju prekida poziv od Regine koja mu govori da su uhapsili tipa kog je opisao. Međutim, tip ima neoboriv alibi i, uprkos osećaju našeg heroja, mora biti pušten, a Morganu ne ostaje ništa drugo do da se baci na istraživanje drugih tragova i ispitivanje još svedoka. Ali ovoga puta je policija brža i učinkovitija od našeg heroja, te hapse počinioca, i iako Morganu šesto čulo govori da nije gotovo, ne preostaje mu ništa drugo nego da to pusti i da se prepusti novootkrivenim čarima normalne veze. Sledeće noći našeg heroja budi Regina pozivom sa tragičnom vešću. Morgan sad ima motivaciju da sa imitatorom bude brži od policije. Tragovi ga vode i na pogrešna i na prava mesta, a ako pročitate ovu epizodu videćete da su zapravo sva mesta prava na ovaj ili onaj način.

Ova epizoda je nadasve dobar primer dobre kriminalističke priče i na to treba da obratite pažnju, uostalom, pokušajte da otkrijete ubicu pre kraja. Što se crteža tiče, rekao bih da spada među bolje u serijalu, ali tu ima jedna začkoljica: Peruđini koristi mnogo više crne boje od ostalih, što mu u mnogome olakšava i zato ga ipak neću staviti visoko na listu crtača, iako ćete vrlo uživati. Morgan drži dobar standard i  treba da ga pročitate, jer na kraju krajeva svi smo mi bez imena i lica. Do sledećeg broja…

About Author