ŽANR: fantastika/horor
ZEMLJA: Velika Britanija
ORIGINALNI NAZIV: The Hellbound Heart
GODINA IZDAVANJA: 1986.
OCJENA: 7
Za njega je Stiven King, svojevremeno rekao da je budućnost horor žanra, a pojavio se sredinom osamdesetih antologijom svojih kratkih priča pod nazivom Knjige krvi i osvojio svijet na prepad. Osim pisanjem izvanrednih horora, kreće se i u vodama fantastike (mada i u njegovim hororima prevladavaju elementi iste), a okušao se u dječjoj književnosti. Bavi se i slikarstvom, izlaže slike širom svijeta te radi korice svojih romana. Filmski je scenarista i redatelj većine adaptacija svojih djela. Čak je bio i producent Oskarom nagrađenog filma Bogovi i čudovišta iz 1998. koji za divno čudo nema elemente fantastike i horora nego je veoma hvaljena drama u kojoj glavnu ulogu tumači Gandalf lično, ser Ijan Mekelen.
Pogađate li o kome je riječ? Treba li ga još predstavljati? Riječ je Klajvu Barkeru, jednom od najoriginalnijih pisaca horora koje je ovaj svijet vidio jer sa snagom njegove mašte se malo ko može nositi. Od sredine ’80-ih kada se pojavio pa nadalje Barker je sila s kojom se malo ko može nositi kada je horor u pitanju. Njegov bogati, poetski stil i nevjerovatna mašta te priče o mračnim ljudskim željama i ambicijama su ono što ga izdvaja od drugih autora.
Pakleno srce njegov je prvi roman, iako isprva izdat 1986. u antologiji Noćne vizije (Night visions) kao novela, samostalno je izdanje doživio 1988. nakon uspjeha filma Gospodari pakla (Hellraiser, 1987.), temeljenog na toj noveli. Pogađate, scenario i režiju je potpisao Barker lično. Ostalo je sve stvar legende. Gospodari pakla i Cenobiti su postali filmski serijal, čiji je kvalitet doduše veoma upitan sa svakim novim nastavkom i sam Barker nema neke pretjerane veze s njima, ali utjecaj na pop kulturu je neizbrisiv.
Priča Paklenog srca je priča o skrivenim ljudskim željama, onim najmračnijim, o potrazi za onim nedokučivim i najbolji je prikaz Barkerovog talenta. Frenk Koton je lutalica, hedonista, čovjek koji kroči sjenama kriminala. Isprobao je sve šo se isprobati može i želi još. Želi ultimativno zadovoljstvo koje bi mu trebalo doći nakon što otvori Lemaršanovu slagalicu, drvenu kutijicu čiji zidovi tvore zagonetku koju treba riješiti.
Ono što on ne zna jeste da otvaranjem kutijice, doziva Cenobite, svećenike paklenog reda posvećenog zadovoljstvu, ali na način na koji on ne može ni zamisliti. Vidjevši ih pred sobom, unakažene, nakarade nekadašnjih ljudi, Frenk ne odustaje jer njegova glad za tim najvećim zadovoljstvom nema granica i želi sve što mu oni mogu ponuditi. I dobija to, samo na malo drugačiji način nego što je to zamislio.
Tu u priču stupa Džulija, supruga Frenkovog brata Rorija. Žena koja je stupila u brak s Rorijem iz nekog razloga koji ni samoj njoj nije poznat. Džulija žudi za Frankom, iako ga je vidjela samo jednom. Prije vjenčanja kada ju je grubo uzeo i pružio nešto što Rori nikada nije uspio, sirovu strast. Stjecajem okolnosti, ona vraća Frenka iz dimenzije Cenobita, ali u obliku kojeg niti ona niti on žele. On je sada samo unakažena prikaza kojoj treba krv kako bi se vratio u normalu. Ali Cenobiti ne puštaju tako lako one koji im se prodaju.
Kratak je to roman, ali majstorski napisan Barkerovim poetski stilom. Njegov filmski prikaz scena vam daje dojam da ne čitate knjigu, već da je proživljavate, s njegovim naratorskim glasom koji vas vodi kroz svijet užitka, bola i užasa. Njegov horor je onaj koji se bavi čovjekom, njegovim najdubljim strahovima i željama jer šta je Lemaršanova slagalica, ako ne metafora za onu zaključanu odaju svih nas, u kojoj skrivamo najmračnije želje kojih se toliko bojimo?