ŽANR: Fantastika
PISAC: Radmilo Anđelković
ZEMLJA: Srbija
GODINA IZDAVANJA: 2008.
OCENA: 8
Dugo razmišljam o tome kako da vam predstavim ovu knjigu. Priznajem, mnogo je lakše kuditi nego hvaliti, i ja jednostavno ne nalazim prave reči kojima bih mogla opisati svoje oduševljenje.
Pročitala sam je „u dahu” što i nije bio neki problem obzirom da ima svega 140 strana. No, ne očekujte da kritikujem pisca što se nije raspisao više, jer, kao što i sam kaže: „Sećam se priča svog dede da je i voda otrov kada je preko glave.”
U ovoj knjizi sve je dato sa merom, da vas privuče, a ne udavi.
Stil pisanja je pitak. Iako se bavi „filozofskim temama”, autor pribegava jednostavnoj naraciji. Rečenice su lepe, odnos opisa i dijaloga je dobar… A odabir teme po mom mišljenju, odličan.
Radnja je smeštena u vreme vizantijskog cara Konstantina V Kopronima, a mogla je biti smeštena u doba bilo kog istorijskog „raskršća”, „Jer vreme je samo mera promene, način posmatranja tačaka u prostoru, pomak između dva treptaja očnih kapaka.”
Mesto je negde „u makedonskoj temi”, u ruralnoj zabiti carstva. Ne vredi da vam crtam mapu ako niste čuli za Steripol, Astrion ili srednji Aksios. Doduše i ako ste čuli, to vam ne znači puno… Uostalom, da biste uopšte shvatili zašto je tako morate pročitati knjigu.
Sama tema objašnjena je kroz opisivanje muke kroz koju prolazi Magistar Tardeus Lavaget, carski savetnik, u svojoj nameri da pronađe Rašane i od njih sazna tajne alhemije među kojima je i ona najveća – kako umnožiti zlato.
Bark, lokalni poglavar Steripola upućuje ga na svog brata Bantela, uz opasku da ga on očekuje. Postavlja se pitanje ko koga traži. Sve izgleda i suviše dobro da bi bilo istinito. „Zamke u zamkama su moguće, čak i tada kad ih naizgled nema.“
Tardeus mora da donese odluku hoće li krenuti putem duha ili putem materije. Bentel mu nudi izbor:
„Do sada ste se sa alhemijom susretali čitajuće tuđe zapise, najčešće izobličene i netačne prepise, iskrivljena viđenja zanesenih, zaslepljenih nerazumevanjem, šarlatana i mamipara. Priznajem da je i meni u početku bilo teško da odvojim žito od kukolja. Dobro je što ste počeli da sanjate i razmišljate o snovima. To je samo početak nadiranja skrivenih misli i osećanja, borbe u kojoj ćete morati da razmaknete stečene koprene i ponovo sastavite delove sebe…”
Ne brinite, neću vam otkriti šta Tardeus bira, pročitajte knjigu ako vas zanima. Otkriću vam samo da ova knjiga nudi mnogo više od priče o avanturi carskog savetnika.
Ovo je priča o ljudskoj prirodi, o ispitivanju granica ljudske duše, priča koja postavlja pitanje koliko smo spremni na sopstvenu žrtvu, a koliko smo spremni da žrtvujemo drugog za više ciljeve. Bavi se pitanjem odnosa čoveka i sistema, pitanjem odnosa konačnog i beskonačnog, pitanjem odnosa delova i celine. Istražuje granice surovosti tako svojstvene ljudima (Arbo ne muči zarobljenika, ali mučenje i ne sprečava, da li ga to oslobađa odgovornosti? Da li odgovornost uopšte postoji ili je zaista sve svejedno? Zarobljeni jadničak će svakako nestati… Toliko njih je nestalo… Dakle, zar je bitno?) Ovo je knjiga o međuljudskim odnosima, o evoluciji, o meni, o vama. Ovo je knjiga o odlukama, o putevima kojima biramo da idemo i stranputicama koje ih prate.
Ovo je knjiga koju morate da pročitate. Ne oklevajte, jer „U oklevanju se vreme zaustavlja.”