Tiho mesto (A Quiet Place)

Kao veliki ljubitelj horor filmova sam veliki skeptik po pitanju novih izdanja žanra. Uglavnom smo dobijali bezbrojne rimejkove i rebootove kultnih klasika i priče koje su već hiljadu puta viđene. Retko koji film je uspeo da se izdvoji iz mase po kvalitetu.

Mesecima se pričalo o jednom filmu za koji su govorili da je jedan od najstrašnijih, zvuči poznato. Uglavnom sam od takvih filmova dobijao blago razočarenje jer nisam video ništa novo. Pa dobro, bilo je par izuzetaka kao npr. Ne diši (Don’t Breathe), Ritual (The Ritual), Gasi svetal (Light Out) i Astralna podmuklost (Insidious) franšiza. Nego da se vratim na našu temu. Taj film je stigao u naše bioskope i po prikazivanju sam na internetu video gomilu hvalospeva na račun istog. Nestrpljiv da se isti pojavi na torentima otišao sam na kasnu projekciju. Reč je o filmu Tiho mesto (A quiet place).

Dugo nisam bio u bioskopu i bez ikakvog očekivanja sam otišao na projekciju. I posle sat i trideset minuta, koliko traje film, sam izašao više nego zadovoljan. U daljem tekstu ću navesti svoje lične utiske, ali ću se truditi da što manje detalja otkrivam jer što manje znate o filmu biće veći užitak.

Zamislite svet u kome morate da živite u apsolutnoj tišini ne proizvodeći ni najmanji zvuk. Razlog su čudovišta nepoznatog porekla, koja love na osnovu istog i koja su uspela da istrebe skoro celu ljudsku populaciju. Naša priča se vrti oko porodice, otac, majka i dvoje dece koji žive po striktnim pravilima, u tišini, komunicirajući znakovnim jezikom, preživevši tako godinu dana u tim uslovima. Problemi nastaju kada se bliži termin majčinog porođaja.

Ono što mi je prvo zapalo za oko je originalna ideja već viđene radnje filma. Grupu preživelih koji se kriju od zombija, vampira, vanzemaljaca i drugih karakondžuli smo gledali milion puta, ali nečemu ovakvom prisustvujemo prvi put. Kako bi preživeli moramo da se krećemo i živimo u potpunoj tišini jer i najmanji zvuk može da nas košta života.

Radnja je napeta i jeziva. Sat i trideset minuta, koliko traje film, će proći veoma brzo jer ćete sedeti prikovani uz ekrane gledajući napeto šta će se dalje desiti saosećajući pritom sa junacima i iščekujući šta će se dalje desiti. Za vreme koje sam ga gledao u bioskopu, osim zvuka grickalica na početku, se nije čuo nijedan zvuk što dovoljno govori o mojoj tvrdnji. Naročito bih napomenuo da ima dosta teških scena od kojih nas jedna očekuje na samom početku.

Gluma je nešto najbolje što krasi ovaj film. Džon Krasinski (John Krasinski), koji je ujedno i režiser ovog remek dela i Emili Blant (Emily Blunt) su odlično izneli uloge majke i oca budući da su oni supružnici i u privatnom životu i da imaju dvoje dece. Ne treba zanemariti ni decu glumce, Nou Džupa (Noah Jupe) i Milisent Simonds (Milicent Simmonds) koji su pokazali svoj glumački talenat i kojima predviđam odličnu budućnost, naročito za Milisent koja je gluvonema i u stvarnom životu zbog čega je ostatak glumačke ekipe morao da nauči znakovni jezik kako bi se uživeli u svoje uloge.

Naravno, film ima i svojih mana koje ne bih da iznosim jer bilo kakvo odavanje radnje može da pokvari užitak gledanja filma. Ako pažljivo budete gledali sami ćete uočiti nelogičnosti. Naročito mi se nije svideo kraj jer lično smatram da je to moglo mnogo bolje.

Tokom pisanja ove recenzije sam saznao da režiseri rade na nastavku. Ne znam šta bih rekao. Istovremeno se i radujem jer su neke stvari ostale nerazjašnjene i plašim jer ne bi bilo prvi put da od odličnog filma dobijemo osrednji nastavak.

Namerno sam izostavio neke delove radnje filma jer ne želim da eventualno spojlujem i pokvarim užitak. Ako volite napete filmove, a željni ste kvalitetnog horora ne čekajte da se film pojavi na torentima, izdvojite pare za bioskopsku kartu i uživajte.

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!

About Author