Kada bi se raspravljalo o mitskim narativima i epskom herojstvu koji preovladavaju u Snajderovim stripskim adaptacijama, ne mogu se prevideti tematske paralele između dve moćne ženske figure: Dajane Prins, poznatije kao Čudesna Žena, i Sigrid, centralnog lika u najnovijem projektu Zeka Snajdera, „Sumrak Bogova“. Dve heroine dele zapanjujuće sličnosti koje su mi zagolicale maštu (ne samo na taj način) i potegle neka pitanja o autorovim umetničkim namerama i inspiracijama.
Jedan od najupečatljivijih aspekata oba lika je njihov prikaz kao žestokih ratnica, iako sa izrazitim nijansama. U Snajderovoj viziji za „Čudesna žena 1854“ (originalno planirani projekat koji je razblažen i pretočen u „WW“ iz 2017. godine sa dolaskom Peti Dženkins), namera je bila da prikaže Dajanu kao daleko brutalniju figuru (kakva ona u mnogim strip-inkarnacijama i jeste), potencijalno u skladu sa sada prikazanim nordijskim etosom koji okružuje Sigrid. Slika iz predprodukcije koju je Zek podelio sa fanovima sugeriše da bi se njegova Dajana direktno suočila sa moralnim složenostima, jer jasno vidimo da je nosila gomilu odsečenih glava kao trofeje – scena koja rezonuje sa Sigridinom nemilosrdnom prirodom. Tako da ni ne čudi kukavičluk VB-a pred ovakvim izborom, oni samo žele da prodaju akcione figure deci.
Štaviše, dok se Dajana tradicionalno povezuje sa njenim ikoničnim lasom i mačem, Snajderov koncept je evidentno uključivao nju kako koristi i koplje, slično kao Sigrid. Ovaj izbor oružja može značiti agresivniji i primarniji pristup borbi, u otvorenoj suprotnosti sa Dajaninom uspostavljenom osobom u proizvedenim adaptacijama. Upotreba koplja bi takođe mogla da odjekne istorijskim i mitološkim referencama (boginja Atina primera radi), dodajući dubinu liku Čudesne Žene – što je još bliže usklađuje sa Sigridinom žestokom ličnošću.
Još jedna intrigantna sličnost leži u narativnim arkovima obe heroine. Tu su, dakle, putevi osvete. U Snajderovim obrisima, Dajanina potraga vodi je godinama preko zemaljskih bojnih polja u potrazi za Aresom, bogom rata, dok traži osvetu za razaranja koja on izaziva. Ovaj tematski niz paralelan je sa Sigridinom potragom, gde ona cilja na Tora sa jednako smrtonosnom namerom. Oba narativa se fokusiraju na duboko ukorenjenu odlučnost da se suprotstave izvesnom okrutnom bogu, prikazujući heroine kao oruđa gneva i agente pravde.
Dajanina borba protiv Aresa, koja se često naslanja na ličnu osvetu, odražava Sigridin lov na Tora – odraz univerzalnog nagona za odmazdom koji se nalazi u mitologijama različitih kultura. Ova strukturalna sličnost postavlja pitanja o Snajderovoj kreativnoj inspiraciji i da li je namerno kreirao ove narative kao dve strane istog novčića.
Dozvolimo Snajderu da objasni: „Ideja o tome (WW 1854) je bila rani motiv koji smo radili: kada je Dajana napustila ostrvo u potrazi za Aresom, šta joj se događalo u njenim različitim inkarnacijama?“, navodi on. „Moja ideja je bila da putuje po svetu tražeći Aresa i da ide na svako mesto gde je bilo sukoba.
Nastala priča bi bila kombinacija ljubavi i rata. Na tim ratištima je pronalazila te ljubavnike, ratnike, i oni bi ostareli jer je ona besmrtna. Bili bi njezin ljubavnik desetak godina ili bi mogli poginuti u borbi, i verovatno je to bilo tužno za mnoge momke jer bi je videli kako počinje da bude ljubazna prema sledećem mladom vojniku i pomišljali: ‘Oh, skoro sam zamenjen.’ Ali, svi ovi momci koje je vukla sa sobom bili su oni lojalni ratnici koje je našla na ratištima širom sveta.”
Neki bi rekli da pojedini elementi te ideje ne bi predstavili Dajanu u najboljem svetlu, ali, za mene (koji volim Petin film iz 2017-te), definitivno zvuči kao zamisao više utemeljena u grčkoj mitologiji. Ne kažem bolja, ali svakako realnija. Nećemo biti vulgarni, ali njihovi bogovi i heroji… Jedno čitanje i valja ti se ispovediti!
Doduše, po onome što vidimo iz priloženog, groteskna bahanalija Olimpijaca ovde ne bi bila slučaj; u Sumraku seks služi kao moćan simbol isprepleten sa temama moći, ranjivosti i ljudskog stanja. Priroda intimnosti u filmu odražava borbe i težnje likova, naglašavajući njihove želje za povezanošću usred haosa. Seksualnost postaje bojno polje gde se božanska bića bore sa svojom ljudskošću, otkrivajući krhkost svog božanskog statusa. Snajder majstorski koristi senzualne slike kako bi podvukao dualnost zadovoljstva i opasnosti, sugerišući da intimnost može i osnažiti, i zarobiti. Konačno, u ovom ponovnom zamišljanju mitskih narativa, čulnost stoji kao potresan podsetnik na tanku liniju između stvaranja i uništenja, ljubavi i sukoba.
Sveukupni zaključak: Neo-mitološka konvergencija!
Na kraju, dok „Sumrak Bogova“ Zeka Snajdera predstavlja poseban projekat zasnovan na nordijskoj mitologiji, njegove tematske i likovima vođene paralele sa nesnimljenom Čudesnom ženom 1854. podižu sijaset ubedljivih tačaka za diskusiju, iako nije tajna da voli da koristi ideje i elemente svojih neproduciranih projekata. Ali, nije na odmet reći nešto o tome. Oba ova narativa slave snagu ženskih protagonista, prepliću osvetu, brutalnost i složenost posedovanja moći u svetu kojim dominiraju muškarci. Ovo unakrsno oprašivanje mitskih tema osvetljava bogatstvo razvoja likova u Snajderovom pripovedanju, bez obzira na konačnu sudbinu njegove interpretacije Čudesne žene.
I dok mnogi fanovi željno iščekuju Snajderove buduće projekte, odjeci Dajane i Sigrid služe kao podsetnici na to kako mitska zaostavština nastavlja da oblikuje nove narative, inspirišući generacije gledalaca i naglašavajući bezvremensku bitku između bogova i smrtnika.